Vodim se filozofijom da je za poslovanje potrebno pronaći ljude koji su bolji od mene!

Ako vas je ikad zanimala prirodna i ljekovita njega kože, teško da vas je priča o Zorinoj masti zaobišla. Kao malena, Zora je pomagala majci u pripremanju univerzalne masti čija je baza ljekovito bilje koje raste pod dalmatinskim nebom. Baba Zora poslije je znala reći da ona koristi samo ono što joj je Bog dao iz prirode, a posvećenost u tome što je radila brzo je donijela rezultate. Priča o Zorinoj masti proširila se, i to najviše usmenom preporukom, a danas poslovanje vodi njezin unuk Goran Čipčić. 

- Baba je cijelu priču naslijedila od svoje matere i tako naučila nas četvero unučadi. Sve nas je naučila kuhati mast i danas je svi znamo raditi. Kad sam se malo uozbiljio i odlučio krenuti u posao, baba mi je onako strogo i srčano naglasila da ne mogu raditi sto stvari. 

'Kad se mast kuva, nema drugih obveza već triba bit fokusiran!' 

- Uvijek me učila kako mast ne smije izgubiti kvalitetu, pa ako treba, radije raditi i pola sata dulje, a da bude sve kako treba. Međutim, mimo samog recepta, baba mi je dala ono meni najvažnije, dala mi je svoj blagoslov. Siguran sam da mnogo toga nije znala, ali mi je jednostavno vjerovala. Često bih išao glavom kroza zid, pa budem umoran i iscrpljen, a onda uđem u kuću i tamo stoji baba, koja me zagrli i da mi ono najvažnije:  ljubav, toplinu i pažnju. Ona je bila moj vatrogasac i moja snaga, ali i podsjetnik na odgovornost prema priči koju je gradila godinama - počinje priču unuk Goran te nastavlja: 

- Imala je ona neke svoje postulate koje me učila kroz odgoj i koje ne želim dan danas mijenjati. Nije stvar da ne želim mijenjati nešto nego se bojim promijeniti da ne bih imao osjećaj kao da sam izdao cijelu priču i babu zbog neke svoje filozofije. To se tiče i recepta, jer tijekom godina je bilo savjeta kako bih mogao nešto bolje, ali nisam htio popustiti. Imao sam stav: ako je baba radila toliki niz godina i krema 'radi', ja mijenjati neću ništa. Dok je baba bila tu, baš je sve imalo neku dodatnu i posebnu draž. Uvijek je govorila: 'Gorane, ajde na fakultet, masti će uvik bit!', ali je opet nekako vjerovala i pokazala mi povjerenje i ljubav. Ljubav je jedna od najvažnijih stvari jer, kad ljubavi ima, to te jednostavno nosi. Meni je to bilo gorivo za naprijed. I sad zamislite osjećaj, mi dobijemo veliku narudžbu i baba s nama pakira! Istinski sam guštao u tome, guštala je i moja ekipa i bilo je scena na koje se i dan danas smijemo. Zorina mast nije samo proizvod nego čista emocija te ljubav čovjeka prema prirodi i svima onima koji traže pomoć - govori nam ovaj simpatični mladi poduzetnik. 

Kad razgovaramo s Goranom o ostalim proizvodima u ponudi, objašnjava nam kako imaju poslovnog partnera koji za njihov brend smišlja nove recepture u suradnji s njima. 

- Mi imamo svoj neki smjer brenda, kao i proizvoda, te nas oni prate u cijeloj ovoj priči. Jasno smo naglasili što želimo i kako želimo, a to je da se potrudimo da Zorini proizvodi budu kvalitetni, a cjenovno pristupačni. Teško je probijati se, ali u meni leži i stoji velika vjera za babinu priču. Jednostavno vjerujem i kad tražimo nove ljude da pojačamo Zorin tim, jedna od najvažnijih stvari koje gledam su taj neki žar i vjera u naš brend. Jer, znate, vrlo je lijep osjećaj kad nas tu ima više, a svi nekako vjerujemo, kod svih osjećam entuzijazam i uzbuđenje - otkriva nam Goran te nastavlja:

- Možda i taj neki pozitivni stav može 'isprovocirati' neke stvari. Moram priznati da me u životu i na cijelom ovom putu ipak prati i malo sreće. A možda nam se ta sreća 'vraća' na naš život i na priču o Zorinoj masti baš zbog svega što je baba radila i koliko je nesebično pomagala ljudima. Ti ljudi su kroz svoja iskustva i dali naziv za babinu mast. 

Kao i u svakom poslovanju, male tajne su ono što gura brend dalje i više. Zanima nas koje su male tajne u ovoj divnoj priči. 

- Za mene su ljudi važniji od svakog projekta. Bez ljudi koji se trude kako bi brend bio što prepoznatljivi mi ne bismo mogli puno. Zahvalan sam svima onima koji su tu s nama i koji su bili s nama, a pogotovo projektu Startaj Hrvatska, kojem ću biti zahvalan cijeli život. Kad smo pobijedili na projektu, babi nisam htio ništa govoriti nego je gledala na televiziji kao da je uživo. Taj osjećaj, kad sam ušao u kuću, baba razgovara na telefon (ja sam gledao s prijateljima) i kad je vidjela na televiziji mene, taj moment kad usred razgovora spušta slušalicu i krene prema meni zagrliti me, sa suzama i s moje i s njezine strane, to mi i danas vrijedi više neko bilo koja narudžba. To su uspomene koje se ne zaboravljaju. 

"Babin blagoslov" unuk je dobio odmah kad je objavio da ga ne zanima fakultet, kad je već probao neke druge poslove i kad je bilo vidljivo da, kamo god dođe, nije sretan.

- Baba me pratila u svemu i vjerovala mi je, a kad je i ona vidjela moju volju i entuzijazam, nije se puno miješala. Izašla bi mi ususret za snimanje videa, za slikanje, za intervju s novinarima, jednostavno sam imao njezinu punu podršku na svakom koraku. U dubini sam osjećao kako je ne smijem iznevjeriti ni pod koju cijenu, a njoj je bilo važnije da je ne iznevjerim s ljudske strane prije nego s poslovne - ističe naš sugovornik. 

A kakav je Goran u poslu? Ipak je to bio susret dviju generacija i dva vrlo različita pogleda na poslovanje. 

- U poslu jako puno slušam. Kad je riječ o odlukama, ne volim u prvi plan stavljati sebe nego brend. Funkcioniram tako što slušam svoju intuiciju, koju mi je dragi Bog dao, i volim sa svojim ljudima prokomentirati sve odluke kako bismo vidjeli s više strana što je najbolje za brend. Uvijek im kažem: što se mene tiče, ne moram nikad biti u pravu i od toga ne patim, samo neka Zorina mast i priča idu naprijed. Bit ću iskren, puno ideja koje vidite ne dolaze od mene nego od našeg tima - otkriva nam Goran te nastavlja: 

- Vodim se filozofijom kako je potrebno pronaći ljude koji su bolji od mene jer se bez ljudi teško može. U ove četiri i pol godine bilo je mnogo toga, od veselja i radosti do razočaranja. Sve je to dio posla bez kojeg se ne može. I sad kad razmišljam, mogu sa sigurnošću reći da 90 posto 'naših' ideja dolazi od ljudi u Zorinu timu. Volim ljudima oko sebe dati slobodu da se izraze i pokažu svoju sposobnost i talent. Mislim da osoba, kad osjeti slobodu, podršku i povjerenje, može probiti svoje granice. Sretan sam i zahvalan Bogu što ih imam. 

Zorina mast izgradila se tako što su ljudi govorili svoja iskustva

- Ljudi su kod nas prepoznali emociju i iskrenost, a to je dodatna odgovornost, da ih ne iznevjerimo. Gledaju pozadinu brenda, o kojoj priči je riječ, ali i kvalitetu, naravno. Pozitivnih komentara ne nedostaje, što mi je vrlo važno i drago, a normalno je da bude i negativnih komentara. I ja kupujem online, pa znam taj osjećaj. Nije nam problem izaći u susret i pronaći rješenje da se druga strana ne osjeća oštećeno. Moja baba je često ljudima pomogla, nikad to nije činila da se obogati, a kad bi davala ili poklanjala, znam iz prve ruke kako su svi darovi bili iz dubine srca. Nikad nisam kod babe osjetio da poklanja kremu s računicom u pozadini - ističe nam Zorin unuk. 

A koja je najbolja preporuka za ovakve proizvode, jer proizvodi babe Zore pronašli su dom i izvan granica Lijepe Naše? 

- Stvarno nema ljepšeg osjećaja od onoga kad netko pohvali proizvod ili brend, to jednostavno predstavlja i neku novu motivaciju za sve nas. Zorina mast izgradila se tako što su ljudi govorili svoja iskustva, a danas, kad je omogućeno oglašavanje s više strana, to sve malo ubrzava proces rasta i širenja. Smatram da je i dalje najbolja preporuka kad jedna osoba drugoj podijeli pozitivno iskustvo. Naši kupci stvarno su fer i pošteni prema nama, većina nam se javi privatno, porukom, mailom ili na društvenim mrežama. To vrlo cijenim i poštujem, a tad mi nije ništa teško učiniti za takvoga kupca. 

Iako je baba Zora, kako kaže unuk Goran, "probila" vanjsko tržište, proizvodi se trenutno mogu kupiti samo u Hrvatskoj.

- Planiramo kroz neko razdoblje krenuti prema van, ali još ne osjećam da je došao taj moment. Moj san što se tiče posla leži u tome da Zorina mast bude što je moguće dulje na raspolaganju svima nama. Zorina mast je ustvari velika odgovornost jer to nije priča koja je nastala prije pet godina, to je priča koja traje od 1960. Jednostavno bih volio da priča traje što je moguće dulje - otkriva nam Goran te nastavlja:

Gušt mi je stvarati i raditi s ljudima jer nekad riječ poput 'hvala' ozdravi mnogo toga u mojoj dubini 

 - Pogotovo osjećaj kad Zorina mast pomogne nekome, taj osjećaj euri ne mogu kupiti. I volio bih dodati za kraj jednu priču koju sam nedavno doznao od sestre. Kad sam imao deset mjeseci, obolio sam od meningitisa. Nije bilo cjepiva, bio sam mjesec dana u bolnici, a liječnici su predviđali kako ću biti gluh, slijep, nepokretan i kako jednostavno moramo čekati dok se ne probudim da uopće mogu vidjeti koje će biti posljedice. Moja baba bila je vrlo duboko u vjeri i tad se mnogo molila za mene, da ozdravim i da bude sve u redu. Moja prva riječ, kad sam se probudio iz kome, bila je 'baba', a prošao sam bez ikakvih posljedica. Tako da sebe ne smatram nekakvim herojem ili znanstvenikom za kreme nego samo vrlo odgovornom osobom da se priča o Zorinoj masti nastavi - završava ovu predivnu priču mladi poduzetnik.