Slobodan (40) iz Rovinja ima rijetku Buergerovu bolest. Trpio je stravične bolove. Amputirali su mu nožne prste. Potom potkoljenicu, a dva dana poslije i dio iznad koljena. Prijatelji pokrenuli akciju za da kupi protezu...
TRPIO STRAVIČNE BOLOVE
Slobodan iz Rovinja: 'Molio sam liječnika da mi reže nogu. Sad mi treba pomoć da opet hodam'
Čitanje članka:
6
min
Trpio sam stravične bolove, kronično, godinama... Nisam spavao, liječnici su mi na bolesnoj nozi rezali prst po prst, imao sam teško krvarenje. Toliko teško da sam u jednom navratu izgubio litru krvi. Na kraju sam molio liječnike da mi odrežu nogu, doslovno sam ih molio. Da nisu, htio sam je odrezati sam, samo da mi poslije liječnik zašije ranu.
Kaže nam to Slobodan Ikač (40) iz Rovinja. Njegova dijagnoza je Buergerova bolest, stanje ponavljane upale i začepljenja malih, srednjih i velikih arterija udova, uz pogoršanja. Kako je i naveo, trpio je velike bolove, amputacije prstiju, a onda i desne noge. Prvo su mu amputirali potkoljenicu, a nakon dva dana i dio iznad koljena jer su liječnici utvrdili da je stanje loše.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:43
- Medicinski sam tehničar po struci, ali kratko sam radio na tome mjestu. Moj je posao rad u jednom rasadniku u Rovinju. Ondje radim 19 godina. Kad su mi amputirali potkoljenicu, nakon dva dana prilikom previjanja noge i natkoljenični je dio potpuno pocrnio, kao da je netko katranom namazao taj dio noge. Znao sam da moraju rezati još. Imam tešku perifernu arterijsku bolest, a nakon sumnji na razne dijagnoze upisali su mi na kraju u opis bolesti 'Buergerova bolest', koja napada periferni dio, a kod mene je bila začepljena arterija iznad koljena, kamo Buergerova bolest baš ne ide. Ali ipak je stavljena pod moju dijagnozu - počeo je svoju mučnu priču Ikač.
'Odrezani dio noge još osjećam...'
Svako toliko dodiruje preostali dio noge i kaže da odrezano stopalo još osjeti iako ga nema. Rodom je iz Vukovara, a majka mu je bila samohrana te je podignula tri sina. U Istru je s braćom došao 1991. godine, a majka se vratila u rodni Vukovar baš kad je Slobodan završio stažiranje i počeo raditi. Ostao je u Istri, upoznao djevojku, s kojom je gotovo 20 godina i žive u podstanarskom stanu. Posložio je nekako život, ali sudbina je htjela drukčije. Kaže kako je sve počelo 2016. godine trncima u stopalu.
- Mogao sam prehodati oko 400 metara, nakon čega bi počeli grčevi toliko jaki da se nisam mogao pomaknuti s mjesta. Grčevi bi se širili do listova. Kad bi me pitali koliko je boljelo od 1 do 10, rekao bih 12. To su ishemijski bolovi, do kojih dolazi zbog manjka cirkulacije, a liječnik kod kojeg sam prošlo ljeto bio na operaciji opisao je te bolove identične srčanom udaru. Godine 2017. moj šef, koji mi je ujedno očinska figura, kazao mi je da probam ići u barokomoru u Pulu. Liječnik u barokomori sumnjao je na Buergerovu bolest i u proljeće 2017. krenuo sam tamo i puno mi je pomogla. Mogao sam napraviti više koraka. Kad bi me uhvatio grč i paralizirajući bolovi, doslovce bih morao stati da krv dođe u mišiće. Nakon odlazaka u barokomoru uspio sam hodati kilometrima. Ali HZZO je poslije maknuo neke bolesti s liste i nisam mogao ići, osim da sam platim. Nisam to mogao sebi priuštiti. A meni je barokomora trebala. To je trajalo sve dok HZZO 2019. godine nije vratio barokomoru na listu. Ali te godine dobio sam ranu na ruci - emotivno govori o svojoj muci.
Njegova dugogodišnja djevojka, slušajući, tiho je plakala. Prošla je sav pakao s njim. Ponovno je u barokomori odradio 60 ulazaka, koliko HZZO dopušta. Rana je zacijelila. U siječnju 2020. godine pojavila mu se rana ispod prsta desnog stopala.
- Liječnica opće prakse dala mi je kuru lijekova protiv gljivica, ali nije pomoglo. Vratio sam se na posao s bolovima. Šepao sam. Šef je vidio koliko mi je teško i rekao da moram liječniku. Došao sam kući da se otuširam i pokušao obuti tenisice prije odlaska u bolnicu. Ali tenisica nije išla na nogu koliko je stopalo bilo oteklo. To je bilo vrijeme lockdowna zbog koronavirusa. Privatno sam napravio u jednoj pulskoj poliklinici pretrage i pokazalo se da su sužene i začepljene arterije u nozi. U vrijeme korone nismo mogli ići nikamo, pa je teško bilo doći do liječnika. Patio sam od luđačkih bolova i svojoj sam dragoj rekao kako mi dođe da se zakucam autom u neko stablo samo da bol prestane - s knedlom u grlu nastavio je Slobodan.
Spavao je sjedeći zbog bolova
Više nije mogao niti dignuti nogu na krevet. Morao ju je držati na podu jer je boljelo manje. Kratko bi uspijevao spavati, i to samo u jednom položaju. Sjedeći, s glavom naslonjenom na jastuk koji je držao u rukama, o čemu svjedoče i fotografije koje je snimila njegova djevojka. Pio je tablete protiv bolova, ali nakon nekog vremena nisu više pomagale. Bolovi su bili presnažni i konstantni.
- Zaspao bih kad bih od bolova pao u neku 'polunesvijest', i to na možda dvadesetak minuta po noći. Kad je prošao lockdown, otišao sam jednom pulskom kirurgu, koji mi je rekao da mi pomoći nema. Rana na prstu noge još nije zacijelila. Nastao je i limfedem noge, pa sam išao na tretmane u bolnicu. Nije pomagalo, nije više pomagala ni barokomora. Bio sam očajan u tom vrtlogu nemogućih bolova. Napravio sam koronarografiju u Krapini, u Klinici Magdalena, i nakon toga mi je kirurg kazao da će moji problemi nestati ako mi amputiraju obje noge, do koljena. Rekao mi je da bih s protezama za osam tjedana zaboravio da sam bio bolestan. Nisam u početku to htio nego sam išao na amputaciju prsta. Dvadesetak dana kasnije rana je potpuno zacijelila. Nakon pet mjeseci uspio sam i gibati stopalo i sretan sam se 2021. godine vratio na posao, koji volim. Šef mi je rekao da ću raditi s klijentima i držati dio logistike, čitati projekte... Ali očito mi je bilo suđeno nešto drugo jer se pojavila rana na petom prstu desnog stopala. Ubrzo se ogulio, kao banana. Znao sam što me čeka. Odrezan mi je i taj prst - priča šokantne detalje.
Tablete je, nastavlja, gutao kao bombone. U veljači 2023. završio je na Sušaku.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:15
- Našli su da je glavna arterija za stopalo sužena 91 posto u dužini 3 milimetra. Rana od zadnje amputacije nije zarastala. Ostala je krasta, koja se počela širiti. Htio sam i dalje sačuvati nogu. Hio sam imati obje. Tražio sam rješenja i pronašao liječnika u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli koji je svjetski poznat liječnik. Rekao mi je cijenu operacije koju bi izveo na meni, oko 3500 eura. Riječ je o transfemoralnom bajpasu i moji prijatelji pomogli su da se prikupi taj novac. To je bila treća operacija na koju sam na kraju otišao - nastavlja Slobodan.
Ali tri dana prije te operacije, nakon što se s prijateljem vraćao kući, počelo je snažno krvarenje. Cijeli stan i stubište zgrade bili su puni krvi. Puknula je vena kraj rane amputiranih prstiju.
- Izgubio sam oko litru krvi. Hitno sam išao u bolnicu. Dali su mi lijek jači od morfija, ali nije mi pomogao protiv bolova. Ipak sam na kraju otišao na operaciju u Tuzlu, gdje su me otvorili od pete do prepone. Imao sam osjećaj da mi ni to neće na kraju pomoći. Nakon operacije odlazio sam kod svoje doktorice na previjanje, bio na kontroli u Tuzli, ali nije bilo bolje. Opet je puknula vena. Ovaj put na gornjem dijelu stopala, uz jako krvarenje. Bilo mi je sve to previše. Već sam liječniku u Tuzli rekao da želim amputaciju stopala - drhtavim glasom opisuje.
U Puli su ponovno napravljene potrebne pretrage i ponovio je liječniku da želi amputaciju jer je na izmaku snaga.
'Doktore, režite mi nogu'
- Rekao sam: 'Režite nogu ispod koljena'. Primili su me 3. prosinca i 4. prosinca amputirali su mi potkoljenicu. Dva dana nakon toga, zbog komplikacija, rezali su nogu iznad koljena. Već sam prije tražio na internetu koliko koštaju proteze za nogu jer sam znao da će na kraju doći do amputacije - otvoreno je kazao.
Slobodan želi vratiti se na posao i ne želi u invalidsku mirovinu. Želi pomagati zajednici i ne biti na teret državi iako nema nogu. Volio bi ponovno biti aktivan u mnogim sportovima, poput rekreativnog bavljenja košarkom, odbojkom... Kao prije bolesti. Želi hodati. A za to mu je potrebna mehatronička proteza. Nakon amputacije se, kaže, naspavao jer nema više luđačkih bolova. A proteza koju priželjkuje košta.
- Privremeno sam na štakama, ali želim hodati. Kad mi je djevojka rekla cijenu proteze, počeo sam plakati. Ne zbog sebe. Žao mi je da postoji na tržištu nešto gdje će danas-sutra neko dijete kojemu možda treba ta pomoć vidjeti snimku takve mehatroničke proteze, znati da postoji nešto što bi ga moglo vratiti u 'igru', a bit će mu nedostižno. Kad sam se vratio iz bolnice, prijatelji, predvođeni Brankom Korotajem, pokrenuli su humanitarnu akciju 'Snaga u zajedništvu, nada u pokretu', za prikupljanje sredstava za mehatroničku protezu za mene. Želim voditi normalan život i raditi jer osjećam da još mnogo mogu dati - kaže.
Organizator akcije Branko Korotaj kazao je da je samo cijena proteze 36.372,68 eura, bez dodatnih troškova.
- Ministrstvo je odobrilo akciju u trajanju od 90 dana. Ukupan trošak liječenja, proteze i rehabilitacije iznosi 50.000 eura. Akcija traje do 15. svibnja, a do sada je sakupljeno 21.000 eura. Znamo svi da su vremena teška, ali svaki euro je korak do našeg cilja - kazao je organizator ove humanitarne akcije.
Svi koji žele pomoći mogu to učiniti uplatom na žiro račun Istarske kreditne banke, Branko Korotaj, IBAN HR9223800063170008366.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
