Braniteljica Mira Komunickej u ratu je ostala bez muža Pala Horvata i trudne sestre. Nju su našli 1998., a njega su nedavno ekshumirali iz masovne grobnice. 'Večer prije pada rekao je da ga čekam...'
NESTAO U VUKOVARU 1991.
Tužna Mira 34 godine je tragala za suprugom Palom: 'Rekao je da ga čekam i dočekala sam...'
Čitanje članka:
5
min
On je bio moje sve. Moja prva i zadnja ljubav. Večer prije pada Vukovara odlučili smo skinuti vojne uniforme, zakopati ih s oružjem koje smo imali i otići u podrum s civilima. Bila je to jedina nada da ćemo ostati živi. On mi je primio lice u ruke, pogledao me i rekao: 'Obećaj da ćeš me čekati?'. Plakala sam. Naravno da ću te čekati. Zagrlio me je... Sutradan su ga odveli od mene na Veleprometu. To je zadnji put da sam ga vidjela. Čekala sam ga 34 godine i sad dočekala...
Tim riječima započela je svoju priču Vukovarka Mira Komunickej (62), braniteljica Vukovara i supruga nestalog branitelja Pala Horvata, koji je imao 37 godina kad je završio u mraku Veleprometovih hangara. Njegove posmrtne ostatke nedavno su ekshumirali iz masovne grobnice Petrovačka dola. Pal je bio sin jedinac i kad je upoznao Miru, imao je brak iza sebe i dvoje djece, Borisa i Martinu.
- Živjeli smo zajedno od 1985. godine, u kući njegovih roditelja koju smo nadogradili za nas i njegovu djecu, kad nam dođu u posjet. On je bio devet godina stariji od mene. Voljela sam ga više od ikoga. Prije rata oboje smo radili u tvornici Borovo. Planirali smo djecu. Trebao je to biti jako lijep život - nastavlja Mira neprestano gledajući u jednu jedinu fotografiju koju ima od svoga Pala.
Na njoj je zgodan crnokosi muškarac. U njezinim očima silna ljubav oprana suzama.
Pal je bio dobričina, ali ludo hrabar. Kad je počeo rat u u Vukovaru, on se odmah prijavio u obranu. Već u svibnju je bio u Merčepovoj jedinici.
- Noćima sam ga kod kuće čekala da dođe sa straža i akcija. Kad se u kolovozu na Opatovcu osnivala ZNG, rekla sam da neću više čekati da mi netko javi je li živ ili ubijen. Tražila sam da idemo zajedno u obranu. On se protivio, ali nisam odustajala. Tad smo se priključili ZNG-u i do zadnjeg trenutka bili zajedno - dodaje Mira i kaže kako je Pala pratila u stopu na terene i u sve akcije. Imala je svoju pušku, uniformu, po potrebi je bila i vojnik i sanitet i kuharica, sve što je bilo potrebno. ZNG je tad držala više linija uokolo Vukovara. U kolovozu je Pal odvezao svoju bivšu suprugu i djecu izvan grada, na sigurno. Mira nije htjela otići.
- Kako je grad bio pod sve većom opsadom, bilo je sve teže. Skrivali smo se od projektila, ali mi je tad bilo lakše živjeti u Vukovaru nego danas. Bila sam s Palom. S njegovim nestankom prekinut je moj život, moja mladost, sve je stalo. Moj proces tugovanja trajao je jako dugo. Dugo sam se nadala da ću ga naći, dok nisam čula što mu se dogodilo - priča dalje Mira.
'Zbog rata sam izgubila i bebu'
Uza sve grozote koje su im se događale tijekom napada na grad, Mira je otkrila da je trudna. Kad je to čuo, Pal je bio presretan. Silno se trudio zaštititi je od svega, no rat ne bira žrtve. Stres, strah i neizvjesnost učinili su da Mira ima spontani pobačaj, što ih je oboje rastužilo.
- Da mi je barem beba ostala, danas bih imala nešto od mojega Pala - kroz suze kaže Mira.
Nekoliko dana prije pada Vukovara rekla je Palu da ide vidjeti u štab kad će biti proboj iz grada. Morali su otići. On se vratio i rekao da ništa od proboja, da su svi već otišli. Tek je godinama kasnije, u progonstvu, od prijatelja iz štaba, Mira saznala da su Pala zvali u proboj, ali nije htio ići. Bojao se kako će u svemu tome proći Mira i smatrao je da je zajednička predaja njih dvoje sigurnija opcija.
- Večer prije pada grada, 17. studenoga, smo se opraštali. Obećala sam mu da ću ga čekati i ni jednog trenutka u ove 34 godine nisam poželjela imati muža i obitelj. Svoje sam obećanje održala. A i evo, dočekala sam ga - kroz suze govori Mira, koja je ovih dana dobila obavijest iz Ministarstva branitelja da je njezin Pal identificiran među posmrtnim ostacima iskopanima na smetlištu Petrovačka dola, u masovnoj grobnici.
- Kad je pao Vukovar, pokupili su nas, kao i sve druge ljude koji su ostali u gradu, i odveli na Velepromet. Čim smo kročili na Velepromet, dočekao nas je četnik iz Vukovara Stevo Cundrić. 'E došao si Palika,' rekao mu je unoseći mu se u lice. Odgurnuo ga je među muške koje su odmah odvajali od žena i odveli nekamo. Tad sam zadnji put vidjela Pala. Ti četnici na Veleprometu su svi bili iz Vukovara, Palikini poznanici, prijatelji s kojima se kartao. Kad sam ih vidjela, nadala sam se da će ga netko od njih uzeti u zaštitu. Ali nije nitko. Zaklao ga je Marko Crevar - kaže Mira dodajući kako je sve o najtežim Palikinim trenucima saznala od Bojana Uhlarika, tad maloljetnog branitelja, koji je također doveden na Velepromet i bio je s Palom.
- Rekao je da su ih pet puta izvodili pred zid za streljanje pa vraćali. On je u jednom takvom postrojavanju pobjegao kroz kukuruze. Uhvatila ga je vojska JNA i odvela u logor. Bojan je rekao da je Pal tamo imao poseban tretman. Znala sam što to znači - dodaje Mira.
Ona je s mamom i ostalim ženama ostala stajati u dvorištu Veleprometa neko vrijeme. Mama ju je čvrsto obgrlila oko tijela.
- Netko je viknuo: 'Tko je Mira Palikina?! Pokažite je!'. Mama me je jako stisnula, da se ne bih javila. A htjela sam. Nitko me drugi nije prepoznao jer sam bila izmučena, mršava, nisam imala 50 kila. Neki nas je čovjek potom odveo u podrum, gotovo pa skrio, rekao nam da ne smijemo ni pisnuti. Tu smo bile do ujutro, a onda su nas izveli, strpali u autobuse i poslali put Srbije, pa preko Bosne u Hrvatsku. Dugo je trajao put. Nismo znali kamo nas vode, ali meni je bilo svejedno. Nema Pala, nema ni mene - prisjeća se Mira koja je završila u progonstvu u Zagrebu, a potom u Kumrovcu.
Iz vojske je otišla 1995. godine, u mirovinu. To danas smatra pogreškom jer život u mirovini, u iščekivanju, u Vukovaru, u kojemu šeću oni koje je tog dana na Veleprometu gledala u četničkim uniformama, za nju je mučenje.
Četnika Stevu Cundrića hrvatske su vlasti uhitile nakon rata i osudile za ratni zločin. Nakon odležane zatvorske kazne vratio se u Vukovar, gdje je i umro. Mira zamjera svima što ga nisu "pritisnuli" da kaže gdje su pokopali sve ubijene Vukovarce.
- Išla sam na svaku razmjenu nakon izlaska iz Vukovara. Jedan susjed mi je, kad me je ugledao, samo rukom pokazao rukom preko vrata. Znala sam što to znači. Da je Pal zaklan. Unatoč tome, nadala sam se jer su kolale svakakve priče. Ne znam kako ću proći sve ovo što slijedi sad. Identifikaciju posmrtnih ostataka. Ne znam što će me dočekati, što ću vidjeti. Iskopan ispod tog smeća. To mi je najteže. Jednako mi je bilo i kad su mi našli sestru 1998. godine u masovnoj grobnici na groblju. Danas su tamo bijeli križevi. Ubijena je na Lušcu, imala je 19 godina, bila je trudna pet mjeseci. Godinama nisam znala kako je nastradala, dok mi to nije ispričao branitelj Ilija iz Đakova, koji je bio u interventnom vodu u Vukovaru. On je vidio Maju kako se, tijekom pada Lušca, skriva iza zida škole. Bila je s 15-godišnjim dječakom Josipom Bandićem, kojega je vodila za ruku. Ilija je ležao u travi pet metara dalje od njih i znakovima su se dogovorili da ona dođe do njega kad padne mrak. No krenula je prerano. Nju i Josipa pokosio je rafal. Desetak minuta poslije vojnik koji ih je ubio ušao je u školu iz koje su počeli izvoditi sve zarobljene na strijeljanje. Tada se Ilija uspio izvući s Lušca - ispričala je Mira u dahu dodajući kako je Maja bila zaručena za Petra Vidakovića i trebali su se vjenčati te godine u listopadu. Njega je pogodio snajper u glavu, a pobijena je i njegova obitelj.
- Često navečer zaželim da mi se Pal ukaže barem u snovima. To se dogodilo samo jednom, stajao je iza mene širom raširenih ruku. Dva dana nakon toga imala sam prometnu nesreću u kojoj sam jedva ostala živa. Znala sam odmah da me je on zaštitio od smrti - tužno kaže Mira.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
