
Sestra Slavka Batika tražila ga je godinama, a sad želi samo njegovo tijelo. Bol zbog tišine obitelji i vojne mirovine supruge, iako nije bio vojnik
News
Komentari 34Sestra Slavka Batika tražila ga je godinama, a sad želi samo njegovo tijelo. Bol zbog tišine obitelji i vojne mirovine supruge, iako nije bio vojnik
Od početka sam ga tražila. Preko Narodnih novina, Radio Vukovara... Najprije su tražili krv za identifikaciju, i to sam odmah dala. Sve sam to sama morala raditi. Samo sam dobrovoljno išla dati krv, ostalo sam morala sama gurati, kazala je za RTL sestra Slavka Batika, Marija Freund Batik, tri dana nakon što je identificiran.
Podsjetimo, njegova je snimka odvođenja od strane pripadnika neprijateljskih snaga nakon pada Vukovara obišla cijeli svijet.
Progovorila je o godinama traganja, boli i nepravdi. Ima samo jednu želju: da svog brata napokon pokopa u rodnom Ivankovu, uz roditelje.
Slavko Batik jedna je od 28 do sada identificiranih žrtava pronađenih u masovnoj grobnici na Petrovačkoj doli, a upravo je on postao simbol stradanja i nepravde u Domovinskom ratu.
Njegova supruga i kćerka, kako doznaje RTL, nisu željele razgovarati s novinarima. No, o slučaju se oglasio županijski vijećnik Nikola Kajkić koji ističe jednu spornu okolnost.
- Batikova supruga prima njegovu vojnu mirovinu, iako on nije bio pripadnik oružanih snaga - kazao je.
I sama sestra Marija izrazile su nezadovoljstvo.
- Mislim da se ona osjećala sigurno dok se nije pronašlo tijelo. Sad će imati problema s mirovinskim statusom. Neka ona nešto i dobije, ali vojnu mirovinu ne može dobiti ako je bio civil - dodaje.
Ono što Mariju najviše boli jest osjećaj da je tijekom svih ovih godina bila sama u borbi da sazna sudbinu svog brata.
- Ja imam samo želju da moga brata sahranim u Ivankovu. Jer ona tamo nema što tražiti. Meni ne treba njihova grobnica. Meni ne treba ništa – samo njegove kosti. Ne mogu se pomiriti da je bio na smetlištu - kazala je.
Uvjerenja je da je Batikova supruga znala istinu sve ovo vrijeme.
- Rekla mi je da prestanem tražiti brata. Tada me je nazvala i rekla da ima problema i da je te noći mogla biti ubijena, da joj je neki prijatelj rekao da se skloni. Ja ne znam tko je taj prijatelj. Ali ja sam rekla – neću ga prestati tražiti. To je moj brat - dodala je.
Posebno bolno za Mariju bilo je to što je identifikaciju saznala iz medija.
- Jako sam ogorčena da me nije snaja ili njezina kćerka nazvala da kaže – tetka, nađen je tata, hoćeš li doći? - rekla je Marija koja je odmah po saznanju stigla iz Njemačke.
Snima na kojoj četnici odvode Slavka Batika u smrt i danas joj je pred očima. Bila je to posljednja snimljena scena iz ratnog Vukovara, a ona nikada nije prestala vjerovati da će ga pronaći. Danas, nakon svih godina boli i traganja
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+