Identificirali 16 žrtava grobnice u Petrovačkoj Doli: 'Odveli su ga u smrt. Sada će pronaći mir'

Jedino što su supruga i kći Vukovarca Slavka Batika zadnje 34 godine znali o svom ocu i suprugu je da je 16. studenog 1991. godine doživio strahotu nakon koje je zauvijek nestao. Tog dana, posve slučajno, fotografiran je u Proleterskoj ulici u vukovarskoj četvrti Sajmište. Na njoj je pet osoba koje hodaju razorenom ulicom. Stav, lice i izgled pogrbljenog muškarca koji hoda oslanjajući se na štap, s jednom nogom i rukom u zavojima, dok ga četvorica drže na nišanu, vjerno prikazuje svu patnju s kojom su se tad suočavali Vukovarci. Izgleda izmučen, izmrcvaren i uplašen, kao da se predao sudbini. Na njegovu su licu vidljivi ožiljci i crvenilo. Kosa mu je prorijeđena, od paleža. Hlače su mu prljave i blatnjave, lijevo stopalo u zavojima. Baš kao i lijeva ruka.
Teško je povjerovati da mu je samo 48 godina.

Bila je to jedna od fotografija koje su obišle svijet i dugo se zapravo nagađalo je li to uopće Slavko Batik, Vukovarcima dobro poznat kao prodavač u trgovini željezarijom u centru grada. Pitanje je bilo tko su uniformirani muškarci koji ga vode i kamo, jer nakon te fotografije Batik je nestao i kao takav se vodio 34 godine. Sve do danas.

Godinama kasnije Batikovi krvnici su identificirani; bili su to Vukovarac Slobodan Rajić Buba, koji je bio uhićen i osuđen, te još trojica koja su došla u Vukovar sudjelovati u agresiji na grad, među njima i Saša Radak iz Cetinja, koji je zbog zločina na Ovčari prvo osuđen na 20, a potom na pet godina. Danas je slobodan.

KRVAVI USKRS Na današnji dan pala prva žrtva Domovinskog rata: Četnici na Plitvicama ubili Josipa Jovića

Osuđeni Rajić

Rajić je bio osuđen zato što je s pripadnicima paravojnih postrojbi 16. studenog 1991. s tzv. Drvene pijace u Vukovaru odveo Slavka Batika, kojem se tad gubi svaki trag. Bio je osuđen na dvije i pol godine, a u zatvorsku kaznu uračunali su mu i vrijeme u pritvoru, u kojem je bio šest dana manje od vremena na koliko je osuđen. Danas živi u Novom Sadu.

Rajić je govorio da se, nakon što je Batika predao, vratio na svoj položaj, gdje su nastavili provjere i obilaske kuća. Tvrdio je da su ga predali u ruke JNA i da ne zna što se poslije dogodilo s njim. Govorio je i kako mu je Batik izgledao ranjeno i bolesno, ali da je bio uvjeren i smatrao kako je normalno da će mu pružiti pomoć. Nikog nije pitao niti je mislio da treba pitati što se dogodilo s Batikom.

Danas, 34 godine kasnije, Batik je pronađen. Njegovi posmrtni ostaci nalazili su se na deponiju Petrovačka dola, godinama zatrpavani tonama smeća. Identifikacija ostataka bila je u vukovarskoj Memorijalnoj bolnici, kamo je jučer pristiglo čak 16 obitelji nestalih Vukovaraca. Naime, upravo ih je toliko identificirano iz 2000 koštanih fragmenata ekshumiranih u Petrovačkoj doli 2023. godine.

Identificirani su branitelji Slavko Batik, Jozo Zeko-Čolo, braća Ivan i Tadija Došen, Đuro Erdelji, Zvonimir Lerotić, Ivan Mažar, Franjo Šegec, Željko Žilić, svi pripadnici 204. vukovarske brigade, potom civili Mihajlo Čizmar, Janja Dujić, Adam Kiš, Vukosava Orlović, Zona Sekelez-Bobetić, Rajmund Supic i Ivan Škarica.

Obiteljima je o identifikaciji govorio i ministar Tomo Medved, koji je rekao kako je riječ o ubijenim osobama u dobi između 22 i 68 godina, koji su svi nestali u jesen 1991. godine. Šestoro njih zadnji put je viđeno na Veleprometu, petero ih je odvedeno u Negoslavce, od toga dvojica koji su tamo odvedeni kao ranjenici iz bolnice. Dvije starije osobe ubijene su na kućnom pragu, a četvero ih je odvedeno iz svojih domova u nepoznatom smjeru. Od tri pronađene žene dvije su u ratu izgubile supružnike, za kojima se još traga. Neki su iz obitelji s više stradalih.

Još sedam posmrtnih ostataka ekshumiranih u Petrovačkoj doli identificirano je i predat će ih obiteljima u ponedjeljak u Zagrebu jer su mahom s tog područja.

3. SVIBNJA 1992. Srbočetnici u jednom danu ubili šestero djece u Sl. Brodu. Vlada predlaže to kao Dan sjećanja

- Ocu se 17. studenoga gubi svaki trag u hangarima Veleprometa. Živjeli smo na Sajmištu, ali nas je tata premjestio u solitere u centru grada da bismo bili sigurniji. Sve ove godine imali smo poluinformacije; da je završio u Negoslavcima, da je odmah ubijen čim je uhićen. Mama je slutila da je ubijen jer je kao djelatnik u Vuteksu potpisivao radne naloge HDZ-ovom kemijskom. Ubili su ga lokalni Srbi, koji su ga poznavali. Tijekom svih ovih godina vjerovao sam da će institucije odraditi svoj posao. Nažalost, mama nije dočekala da pronađemo tatu - kazao je Igor Šegec iz Vukovara, koji je došao po posmrtne ostatke oca Franje.

Identifikacija braće Došen

Rekao je kako nije slutio da su njegove kosti ispod smeća u Petrovačkoj doli, kraj koje često prolazi.

Dvorana u Memorijalnoj bolnici u Vukovaru bila je ispunjena suzama kad je ministar Medved obiteljima pokazao film koji je snimljen tijekom pretraga Petrovačke dole. Mnogima je to bilo mučno gledati.

- Ovo je mjesto teških i bolnih sudbina. Ali i mjesto na kojem se kriju još mnoge. Iako se činilo naizgled nemoguće u toj gomili smeća išta naći, uspjeli smo. Radi se o ljudima koji su ubijeni negdje drugdje, dovedeni na ovu deponiju, na njih je bačen građevinski materijal i životinjske kosti. Izvezli smo više od 100.000 kubnih metara otpada kako bismo našli ove kosti. Ovo je najsloženija i najmasovnija grobnica u posljednjih 20 godina, na kojoj svakodnevno rade antropolozi i vojska, koja prekapa smeće. Raspisali smo natječaj u potrazi za tvrtkom koja će u skorije vrijeme, na siguran način, ukloniti brdo azbesta koje se nalazi upravo na lokaciji dole, gdje smo pronašli ostatke, zato što vjerujemo da ispod tog brda ima još skrivenih žrtava. Znamo koliko ljudi tražimo, gdje su zadnji put viđeni, povezujemo sve informacije koje imamo o njima, samim time ne isključujemo ni jedan centimetar ove Petrovačke dole jer postoje indicije da su oni ovdje - kazao je ministar Medved, koji je novinare odveo na lokaciju deponija na kojoj neprestano traju iskapanja.

Posebno teško na identifikaciji bilo je obitelji Došen, koja je došla preuzeti kosti dvojice braće, Tadije i Ivana, hrvatskih branitelja koji su nakon pada grada odvedeni iz vukovarske bolnice, gdje su bili kao ranjenici. Za trećim bratom, najmlađim Martinom, još tragaju. U ratu su izgubili i sestru Mirjanu, koja je bila trudna i nastradala je tjedan dana prije porođaja, tijekom granatiranja grada, sa svojim suprugom.

Koliko je teško bilo, sve te godine, njihovoj majci Mariji Došen, normalan čovjek teško može i zamisliti. Ta je žena u ratnom Vukovaru ostala bez četvero djece, dva unuka, a jedinoj preživjeloj kćeri odveden je i ubijen stariji sin, Martin Jakubovski Došen. Kad je ubijen, imao je samo 20 godina. Drugi unuk Marije Došen, posinak njenog najstarijeg sina Tadije, također dvadesetogodišnjak Velibor Vojvodić, poginuo je pogođen snajperskim metkom u centru grada, u blizini zgrade današnje Županije. Marijin život poslije rata bilo je uzaludno čekanje. Kad je umrla, 2020. godine, pokopali su je tiho, kako je i živjela, u grobnicu koju je sama kupila u Vinkovcima.

Sve ove godine preostalim članovima obitelji Došen bilo je preteško sjećati se prošlosti, kopati po ranama, pa tako i sad, kad su konačno nađeni Tadija i Ivan, nisu imali ništa reći. Jer što reći... Mir je pronašla i Vukovarka Jozefina Ištuk, koja je našla kosti mame Janje Dujić.

- Svake godine sam hodala za moju mamu u Koloni sjećanja, sa srcem u ruci i ružom, jer moja mama nije završila na smetlištu nego u mom srcu. Danas sam saznala da je mama ubijena na kućnom pragu na Sajmištu, blizu Petrovačke dole. Vjerujem da su je ubili susjedi Srbi. Bila je tiha, dobroćudna, samozatajna žena. Nažalost, nije željela otići iz Vukovara dok je mogla. Brat mi je umro prije dva mjeseca, nije dočekao naći mamu - kaže Jozefina, koja je mamu posljednji put vidjela u srpnju 1991. godine, nakon čega je ranjena. Izašla je iz okupiranog Vukovara s 10-godišnjim sinom u koloni Vukovaraca snimljenih srpskim kamerama. Nije imala nikakva saznanja o tome gdje joj je majka završila.

Grobnica duboka 17 metara na Petrovačkoj doli godinama je skrivala za sada otkrivenu 31 osobu, a vjeruje se kako skriva još posmrtnih ostataka ubijenih sa šireg područja Vukovara. Od 2000 pronađenih koštanih fragmenata nisu svi prošli DNK analizu, pa postoji mogućnost da među njima ima još nestalih Vukovaraca.

Ministar je istaknuo kako s današnjim danom Hrvatska traga za još 1755 nestalih osoba u Domovinskom ratu.