Njihove su ostatke našli: Zlatku četnici ubili cijelu obitelj, Pavao je nestao s bratom blizancem...

Sklopljenih ruku, očiju punih suza i sjete sjedile su obitelji i prijatelji nestalih u dvorani Nacionalne memorijalne bolnice "Dr. Juraj Njavro". Slušali su kako redom čitaju imena ljudi čije su posmrtne ostatke pronašli, iščekivajući kada će čuti ime svoje majke, oca, sestre, brata... Oni su nestali tijekom Domovinskog rata. Njihove sudbine nepoznate su, obitelji su se nadale kako će ih jednog dana pronaći i imati mjesto gdje će im moći zapaliti svijeću.

Čak 12 ljudi identificirali su u ponedjeljak. Redom su čitali imena: Tomislav Pršlja, Pal Horvat, Pavao-Slobodan Mudri, Ivan Ćurić, Vladimir Blažević, Nada Mihajlović, Zlatko Ivan, Stjepan Patko, Vladimir Đumić, Antun Jakobčić, Ivan Mesaroš i Milan Prpić.

Oca mu ubili u Berku

Za Tomislavom Pršljom (1940.) 34 godine tragao je sin Erdovan. Sve do početka 1990. Hrvati i Srbi zajedno su živjeli u Berku, malenom selu kraj Vukovara. A onda su, u jednom danu, Srbi ubili 56 dojučerašnjih susjeda i prijatelja Hrvata. Među njima je bio i Tomislav Pršlja. Imao je 51 godinu, suprugu Anđu i šestero djece. Imao je starog oca i majku te nešto zemlje, koju je obrađivao da prežive. Bio je hrvatski branitelj, pripadnik 204. brigade HV-a.

- Berak je okupiran 2. rujna. U selo je upala organizirana srbočetnička vojska i taj dan ubili su sve koje su vidjeli na ulici. Na dan okupacije u kući je s tatom bio pokojni brat Željko, koji je došao kući s terena da se odmori. Jedan mještanin koji je imao kamion natovario je sve koji su htjeli pobjeći iz sela te su izašli u posljednji čas. Među njima je bio i brat Željko. Tata nije htio ići iako ga je brat nagovarao i gurao u kamion. Puno starijih mještana nije htjelo ići. Oni su naivno vjerovali da im nitko neće ništa učiniti, da nikome nisu naudili, da ni za što nisu krivi, a došle su zvijeri koje su ih pobile - opisao je Erdovan 2020. u razgovoru za 24sata.

U RATU IZGUBIO I BRATA Za ocem Tomislavom traga 32 godine: 'Nije htio bježati, četnici su ga mučili, a zatim i ubili...'

Sve ljude koji su ostali u selu zarobili su 4. rujna, među njima i njegova oca.

- Radili su im svakakve strahote, bacali ih u bunare, gurali im štakore u usta. Mojeg oca su posebno jako mučili i zlostavljali zbog nas sinova. Iz kuće su ga doveli pred mjesni ured i tamo ga tukli palicama. Na kraju su ga odveli na pašnjak i tamo ga ubili. Tri četnika u tom su trenutku bila s njim i ja znam tko su oni. Nakon što su ga ubili, poslali su dvojicu po njegovo tijelo. Htjeli su ga pokopati na groblju, ali četnici nisu dali nego su naredili da ga se zakopa na pašnjaku pod jednom vrbom - govori Erdovan. Tijelo njegova oca, kaže, ondje je bilo do 1993., kad je u selo opet došla JNA. Potom su ga iskopali i odvezli na nepoznatu lokaciju. Sada, 34 godine poslije, konačno su ga pronašli.

'Rekao je da ga čekam! I dočekala sam...'

Pavle 'Pal' Horvat (1954.) imao je 37 godina kada je završio u mraku Veleprometovih hangara. Njegove posmrtne ostatke nedavno su ekshumirali iz masovne grobnice Petrovačka dola. Pal je bio sin jedinac. Imao je jedan brak iza sebe i dvoje djece, Borisa i Martinu. Potom je upoznao Miru Komunickej, također braniteljicu Vukovara. Bili su vezi, a ona i Palova obitelj od 1991. čekaju bilo kakve informacije o njemu. Bio je pripadnik PS ZNG-a Vukovar te 3. gardijske brigade Kune.

Kako je ispričala Mira, Pal je bio dobričina, ali ludo hrabar.

- Kako je grad bio pod sve većom opsadom, bilo je sve teže. Skrivali smo se od projektila, ali mi je tad bilo lakše živjeti u Vukovaru nego danas. Bila sam s Palom. S njegovim nestankom prekinut je moj život, moja mladost, sve je stalo. Moj proces tugovanja trajao je jako dugo. Dugo sam se nadala da ću ga naći, dok nisam čula što mu se dogodilo - ispričala je Mira. Dodala je kako mu je obećala da će ga čekati zauvijek. 

NESTAO U VUKOVARU 1991. Tužna Mira 34 godine je tragala za suprugom Palom: 'Rekao je da ga čekam i dočekala sam...'

- Večer prije pada grada, 17. studenoga, smo se opraštali. Obećala sam mu da ću ga čekati i ni jednog trenutka u ove 34 godine nisam poželjela imati muža i obitelj. Svoje sam obećanje održala. A i evo, dočekala sam ga - kroz suze je ispričala Mira.

Nestao s bratom blizancem

Pavao-Slobodan Mudri (1938.) bio je pripadnik 204. brigade. Nestao je sa svojim bratom blizancem Borislavom. Skupa su se prijavili u obranu Vukovara. Njih dvojicu su zarobili Beli Orlovi na Mitnici nakon pada grada. Odveli su ih u Vučedol, potom u Negoslavce i tu im se izgubio svaki trag. Pavla su sada našli, za Borislavom još uvijek tragaju. Borislavova supruga i Pavlova šogorica 2019. ispričala nam je okolnosti njihova nestanka.

- Čula sam da su u njihov podrum upali Beli orlovi baš dok su trajali pregovori. Njih 11 su zarobili, odveli na Vučedol, kasnije predali vojnoj policiji. Odvezli su ih u Negoslavce gdje im se gubi svaki trag.Nikoga od njih do danas nisu pronašli. Moj sin je zarobljen u Borovo commerceu i završio je u logoru Stajićevo, kao i moj nećak. Bili su to teški trenuci - ispričala je pa nastavila:

NESTALI U NEGOSLAVCIMA 'Beli orlovi uzeli su mi supruga i šogora i upropastili mi život...'

- Da nađemo supruga i njegovog brata, pokušali smo sve. Svi zajedno. Svugdje smo bili, tražili, raspitivali se. Molili, nosili slike za Međunarodni i naš Crveni križ. Stalno smo se pokušavali negdje probiti, ali ništa. Do današnjeg dana ih nema - tiho je pričala i zahvaljivala što joj je bar sin živ stigao kući.

Manda 34 godine tragala za suprugom

Među identificiranima je i Zlatko Ivan (1955.) pripadnik Zbora narodne garde. Nestao u Vukovaru nakon pada grada, 19. studenog 1991. godine. Rodom je bio iz Petrovaca. Tijekom rata ubili su mu i majku, oca i brata. Njih su ekshumirali s novog groblja 1998. godine.

Malo mira sada će pronaći i Manda Patko koja je sada, nakon 34 godine, pronašla supruga Stjepana (1942.). Zadnji put ga je vidjela na Veleprometu.

- Zatvorili su nas u baraku na Veleprometu. Tu je već bilo mnogo ljudi. Neki četnik je mome mužu rekao da će ga odvesti na ispitivanje. Pored mene stajala je neka žena sa svojim mužem. Pitala sam ju je li i on bio na ispitivanju. Potvrdila je. Pitala sam gdje ih to odvode i što pitaju, a ona kaže da ih odvode u vojarnu, pitaju za oružje, jesu li bili u obrani, gdje su im bili položaji. Rekla je da je najbolje da muž kaže istinu. Njen je rekao istinu pa su mu rekli da će za njih raditi neke poslove: tjerali su ga da sakuplja mrtvu stoku i zakapa je. Ostao je živ. Rekla sam mužu: ‘Reci da si imao pušku, ali da si branio svoju djecu, svoju kuću’. Ubrzo su ga odveli. Čovjek koji ga je odveo i danas živi u Vukovaru. Bio je četnik s oružjem. Gdje ga je odveo i kamo ga je predao, ne želi reći. Ali od tog dana, od tog trenutka, mom se suprugu gubi svaki trag. Što im je rekao u ispitivanju, je li uopće dospio do vojarne ili ne, nikad neću saznati - ispričaka je Manda ranije za 24sata.

NESTALI U DOMOVINSKOM RATU Za suprugom traga od 1991.: 'Odveli su ga na ispitivanje s kojeg se nikad nije vratio'

Više od tri desetljeća nije odustala od potrage za svojim suprugom. Dolazila je na svaku ekshumaciju. Pratila sve informacije. Nadala se da će konačno imati mjesto gdje će suprugu zapaliti svijeću...

Nakon što su Stjepana odveli na ispitivanje s kojega ga nikad nisu vratili, Manda je u baraci na Veleprometu provela dva dana. Bila je tu i njena svekrva. Potom su ih sve strpali u autobus i preko Negoslavaca, sporednim cestama, vozili u Srbiju. Preživjela je torturu logora i nakon godina izbjeglištva vratila se u Vukovar.

Svoje grobove sada će imati i hrvatski branitelji Ivan Ćurić (1959.) te Vladimir Blažević (1953.). Bili su pripadnici 130. brigade HV-a. Nestali su u prosincu 1991. u Paulin Dvoru. Njihove posmtne ostatke ekshumirali su iz grobnice koju su početkom ove godine pronašli kraj Bobote.

Nada Mihajlović (1954.) nestala je u listopadu 1991. u proboju iz Bogdanovaca. Njeni posmrtni ostaci ekshumirani su u srpnju 2024. kraj Marinaca.

Nestanak Vladimira Đumića (1954.) veže se uz Velepromet gdje je zadnji puta viđen. Bio je pripadnik 204. vukovarske brigade.

Identificirali su i trojicu civila Antona Jakobčića (1927.), Ivana Mesaroša (1931.) i Milana Prpića (1932.) koji su nasilno odvedeni iz svojih domova na Sajmištu tijekom listopada 1991.  godine.