Kuća pored logora Auschwitz u kojoj je živio zloglasni SS-ovac otvara vrata javnosti

U toj obiteljskoj kući je Rudolf Hoess, SS-ov zapovjednik s najdužim stažom u Auschwitzu, osmislio najučinkovitiji način ubijanja milijuna Židova, Roma, homoseksualaca i političkih zatvorenika koje je Treći Reich odlučio eliminirati. On je bio taj koji je uveo korištenje pesticida ciklona B u plinskim komorama. 

Visoko drveće i visoki betonski zid zaklanjali su pogled i prigušivali vrisku iz logora kako bi Rudolfova žena Hedwig i njihovo petero djece – Klaus, Heidetraud, Brigitte, Hans-Juergen i Annegret – mogli živjeti zaštićeni od zločina počinjenih samo nekoliko koraka od njihovih vrata.

Njihov je život bio radostan. Djeca su se igrala s kornjačama, mačkama, jahala konje i kupala se u obližnjoj rijeci. U međuvremenu, dimnjaci koncentracijskog logora izbacivali su dim dok su druge obitelji gurane u plinske komore. Hedwig je kuću i okućnicu opisala kao "raj".

Od oslobođenja Auschwitza u siječnju 1945. kuća u ulici Legionow 88 bila je u privatnim rukama jedne poljske obitelji. No prošle godine kupio ju je Counter Extremism Project (CEP), nevladina organizacija sa sjedištem u New Yorku koja se bori protiv ekstremizma. 

Prema The New York Timesu, CEP je kupio kuću od njezine vlasnice Grażyne Jurczak kojoj je život postao previše izazovan jer su ljudi počeli viriti u njezine prozore nakon objavljivanja Oscarom nagrađenog filma Zona interesa Jonathana Glazera 2023.

Film je gotovo je u potpunosti smješten u kuću i njezinu okolicu.

Ideja iza projekta je stvaranje globalnog centra za borbu protiv ekstremizma "u kući jednog od povijesno najgorih ekstremista i antisemita", rekao je Hans Jakob Schindler, viši direktor Counter Extremism Projecta.

Planovi ove nevladine organizacije za kuću su dvojaki: u njoj smjestiti sjedište svoje organizacije i otvoriti je za javnost na vrijeme za 80. godišnjicu oslobođenja logora 27. siječnja.

Hoess je tri i pol godine bio zapovjednik Auschwitza, logora u kojem je ubijeno više od 1,1 milijun ljudi, što Auschwitz-Birkenau čini najsmrtonosnijim od svih nacističkih logora.

Nakon oslobođenja logora je pobjegao, ali je uhvaćen nakon godinu dana i potom postao prva osoba na tako visokoj razini koja je priznala razmjere pokolja u logoru. Svjedočio je na Međunarodnom vojnom sudu u Nuernbergu, a kasnije je osuđen na smrt.

Hoess je 1947. obješen na vješalima konstruiranim posebno za njega u Auschwitzu. 

Preživjela obitelj Hoess distancirala se od onoga što je učinio njihov suprug i otac. Njegova supruga Hedwig i kći Brigitte preselile su se u Sjedinjene Države nakon njegova pogubljenja.

U intervjuu 2013. za Washington Post, Brigitte je rekla: “Bilo je to davno. Nisam ja učinila ono što je učinjeno. Nikada ne pričam o tome – to je nešto u meni. Ostaje sa mnom.”

“Postojale dvije njegove strane. Ona koju sam poznavala, a očito i ona druga.”

"Kako možeš živjeti ovdje?": U Oswiecimu je danas samo jedna Židovka

Među 34.000 stanovnika grada Oswiecima samo je jedna Židovka - mlada Izraelka Hila Weisz-Gut. Njezina je baka preživjela boravak u najzloglasnijem nacističkom koncentracijskom logoru Auschwitzu i Hilla (34) smatra da bi se "okrenula" u grobu da zna gdje joj unuka živi. 
„Da je živa, bila bi vrlo ljutita što živim ovdje”, rekla je istraživačica holokausta koja se u Oswiecim preselila sa svojim poljskim suprugom prije godinu dana. 
Gotovo svi članovi obitelji njezine bake ubijeni su plinom u Auschwitzu čim su stigli teretnim vlakom iz Mađarske.

Weisz-Gut je za francusku agenciju AFP rekla je da je gotovo svi izraelski studenti koji dođu odati počast na stratištu svoga naroda pitaju "kako može živjeti ondje". 

„Auschwitz je izgrađen prije 80 godina, no Oswiecim je stariji od 800 godina”, kazala je za agenciju France Presse u razgovoru vođenom u kafiću udaljenom samo dva kilometra od zloglasnog logora. 

"Danas je Oswiecim dobro mjesto za život". 

Njegovo su ime nacisti germanizirali u Auschwitz tijekom Drugog svjetskog rata kad su okupirali Poljsku.

Uoči Drugog svjetskog rata Židovi su činili preko 60 posto gradskog stanovništva.

Danas je Hila Weisz-Gut smatra jedina Židovka koja živi u Oswiecimu.

Logor je mogao biti bilo gdje

Janusz Chwierut, gradonačelnik tog gradića koji će u ponedjeljak biti domaćin komemoracije 80. godišnjice oslobađanja logora, smatra da su Oswiecim i Auschwitz „dva odvojena svijeta”. 

On vjeruje da su Nijemci tamo izgradili koncentracijski logor „samo zbog prometne logistike”. 

„Mogli su to učiniti i bilo gdje u Europi: Francuskoj, Belgiji ili Italiji”. 

SJEĆANJE NA HOLOKAUST Potresno pismo obitelji Braun iz Auschwitza: Draga djeco, mi danas putujemo. Tako mora biti

„Mi smo time, grad i njegovi stanovnici, postali čuvari te tragične uspomene koju brižno čuvamo”, rekao je.  

No, grad ima pravo „normalno se razvijati poput svakog europskog grada”. 

Witold Urbanski, 44-godišnjak rođen u Oswiecimu, rekao je da grad tek sad izlazi iz Auschwitzove sjene. 

Donedavno su ljudi o njemu govorili samo u kontekstu logora i „svi su prometni znakovi upućivali samo u tom smjeru”. 

„Danas se grad razvija, a ekonomska i društvena situacija njegovih stanovnika se poboljšava”, rekao je za France Presse, dodajući da su njegovi sugrađani manje  „opterećeni poviješću” od starijih generacija. 

Urbanski je kazao da se muzej Auschwitz, koji zapošljava ukupno oko 850 ljudi, u gradu doživljava kao "samo još jedno radno mjesto".

Dobro mjesto za život

Prozori načelnika Brzezinke, susjednog sela kojeg su nacisti zvali Birkenau, gledaju na logor poznat kao Auschwitz 2.

Bodljikava žica prekrivena je slojem svježeg snijega.

Andrzej Ryszka sagradio je kuću 1970-ih i rekao je da nikada nije razmišljao o selidbi.

„Tada se gradilo gdjegod se moglo”, objašnjava. 

NIKADA ZABORAVITI Auschwitz nakon 80 godina: Političari šute, preživjeli govore

Načelnik Brzezinke ondje je odgojio troje djece koja mu i danas nedjeljom dolaze na ručak. Samo se posjetitelji ponekad čude sumornom okruženju na koje je on naviknut. 

„Najvažnije je pamtiti što se ovdje dogodilo, odati počast onima koji su poginuli i prenositi to sjećanje s generacije na generaciju kako se takva tragedija nikad ne bi ponovila”. 

Ryszka svake godine sudjeluje u nizu komemoracija za žrtve nacističkog logora. 

Ali kaže da je danas to dobro mjesto za život. "Mirno je i imamo svu potrebnu infrastrukturu”. 

Za Hilu Weisz Gut preseljenje u Oswiecim je „odavanje počasti” i pobjeda života nad smrću. 

"Nacisti su pokušali ubiti moju obitelj, ubiti moj narod, i ne samo židovski, sve vrste ljudi. Ali nisu u tome uspjeli. Za mene je stoga uspjeh što živim ovdje”, rekla je 34-godišnjakinja. 

„Moram priznati da sam i ja ranije bila sumnjičava, ali sad mislim da ovdje mogu začeti obitelj. Ovo je sasvim dobro mjesto za stvaranje novog naraštaja i odgoj o toleranciji i antidiskriminaciji”, zaključila je.