Triatlonci kažu da je trčanje najizazovnija disciplina. Ako me pitate zašto se trči na kraju, a ne na početku ili sredini, reći ću vam da je to radi sigurnosti, jer za razliku od bicikla i plivanja, možemo i hodati
KOLUMNA IRONMANA
Ovo je čovjek s čeličnom voljom
Čitanje članka:
3
min
Svatko tko prvi puta završi Ironman utrku može biti ponosan na sebe. Pobjeda je to naše čelične volje nad nesavršenim tijelom i ovo je kratka priča o tom putu.
Ironman je dobar za osvještavanje građe našeg tijela, njegovih jakost i slabosti. Izmjena triju disciplina zahtjeva od nas prilagodbu koja nije uvijek tako jednostavna.
Krenimo od plivanja. Evo zašto bi upravo ta disciplina mogla biti ono čemu si oduvijek težio. Plivanje je poput lebdenja, gotovo ne osjetite gravitaciju no da biste osjetili taj fenomen potrebno osim tijela uroniti i glavu što je noćna mora za svakog početnika. Oni koji ne plivaju ne mogu razumjeti koliko je važan ali i znakovit taj položaj tijela dok plivamo sa uronjenom glavom. Naime, izduženost tijela u smjeru plivanja ne samo da utječe na smanjenje otpora vode već nas stavlja u potpuno drugačiji mentalni odnos prema svijetu koji inače osjećamo kada boravimo na kopnu. Da biste postali dobar plivač morate zaboraviti što ste naučili na kopnu i tek kada istinski zavolite vodu i u nju se potpuno uronite, plivanje ćete usvojiti poput vještine koju ste oduvijek znali!
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:01
Izlazak iz vode ponovno je važan trenutak. Triatlonci istrčavaju iz vode kako bi što prije došli na bicikl. Taj trenutak može biti vrlo stresan za naše tijelo a stres je tim veći što smo više vremena proveli plivajući. U Ironmanu prosječno vrijeme plivanja iznosi oko sat vremena i 15 minuta pa prilagodba na kopno može potrajati nekoliko minuta. Kod nekih ljudi se prilagodba očituje kao dezorijentiranost a tek rijetko se pojavljuju vrtoglavica, osjećaj mučnine ili povraćanje.
Nakon plivanja slijedi bicikl. Za mene je to poput dolaska u budućnost kad pomislim da plivamo tisućljećima a da je bicikl izum 19. stoljeća. Triatlonci mudro biraju svoj bicikl koji može koštati i do 20 tisuća eura. Nije to samo dio materijalnog statusa ili ukusa već izbor bicikla puno može utjecati na ishod utrke. Na biciklu provedemo najveći dio vremena, prosječno vrijeme vožnje biciklom u Ironman utrci je 6 sati i 19 minuta, što čini čak 50 posto ukupnog vremena potrebnog da završite cijelu utrku! Veliki protivnik na biciklu je pored gravitacije ako se penjemo, svakako i otpor vjetra.
Ključan faktor pri tome igra brzina, što ste brži, to je otpor vjetra veći. Da bi smanjili otpor i postali ekonomični potrebno je zauzeti najbolji mogući položaj na biciklu, pri tome možete na biciklu sve modificirati ali ipak nikada ne možete maknuti svoje tijelo koje čini najveći dio tog otpora. Zamišljam da bi najbolje bilo voziti ležeći u nekom vozilu na nožni pogon što bliže podlogi ili biti u nekoj aerodinamičnoj kapsuli iz koje nam vire samo noge na pedalama.
Kada kažemo za nekog vrlo jakog biciklista da je poput rakete ne mislimo pri tome samo na bicikl već i na položaj vozača. Raketa je dobar primjer kako smo mi ljudi usavršili građu naših mašina sa namjenom, ovdje je jedina namjena da ide što brže prema naprijed.
Dolazimo do zadnje discipline i trčanja. Triatlonci kažu da je trčanje najizazovnija disciplina. Ako me pitate zašto se trči na kraju a ne na početku ili sredini, reći ću vam da je to radi sigurnosti, jer za razliku od bicikla i plivanja, trčati možemo relativno sigurno do iznemoglosti a ostaje nam i hodanje kao opcija. Kao vrsta smo prilagođeni trčanju i hodanju i ako uzmemo u obzir našu vertikalnu građu zaista je fascinantno koliko smo stabilni i izdržljivi. Nismo brzi poput mačke ali smo dugotrajni pa se ne trebamo čuditi što nas privlače sportovi poput maratona i Ironmana. No daleko od toga da smo savršeni dok trčimo jer evolucijski se još prilagođavamo. Slabe točke su nam u stopalu, donjem dijelu leđa i kukovima dok smo sa druge strane iznenađujuće dobro prilagođeni u koljenu i skočnom zglobu.
Trčanjem ulazimo u cilj. Gotovo 95 posto onih koji startaju će na kraju završiti utrku. Ova pojava nije rijetka u Europi ali globalno gledajući možeš biti vrlo poseban ako si jedan od njih. Naime, prema dostupnim podacima, manje od 0,01 posto svjetske populacije je završilo Ironman, što znači da su šanse da ćete sresti nekoga tko je završio Ironman izuzetno niske, manje od 1 na 1000 ljudi.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
