Jakov Knežević rodom je iz Šibenika, ali živi u Zagrebu. Ima autizam. Neverbalan je. No sve što proživi, pretoči na papir u raskošnu paletu boja
Jakov ima autizam, on pretoči na papir sve što proživi: 'Slike su moj glas, živim kroz njih'
Sjaj u očima jednog dječaka iz zagrebačkih Dugava. Osmijeh na njegovu licu. Ponos kojim zrači. Roditelji kojima je srce puno. Posjetitelji koji ne mogu skinuti pogled sa slika na zidu. Šarenih, dubokih, nestvarnih. Odraz nekog drukčijeg, zamišljenijeg i nježnijeg unutarnjeg svijeta. Jer Jakov (16) baš je takav - krhka, umjetnička duša. Čista dobrota. A okupljeni na izložbi na kojoj je nedavno izlagao svoje radove bili su puni oduševljenja.
Jakov Knežević rodom je iz Šibenika, ali živi u Zagrebu. Ima autizam. Neverbalan je. Ali kad ga upoznate, svaka riječ postane suvišna. Jakov vam kroz svoja umjetnička djela može reći baš sve, mnogo više nego što ste zamišljali. Sve što proživi, pretoči na papir u raskošnu paletu boja, detalje, neobične perspektive i još mnogo toga doda, samo svog. I tu se krije ona značajna porukica samo za vas, nešto specijalno što vam Jakov želi poručiti. Lako je zanijeti se tim njegovim svijetom u kojem sve odiše srećom, redom i ljubavlju. Njegov teški put je iza njega.

Naime, Jakov je rođen sa srčanim problemima, a operirao je i dobroćudni tumor još kao dijete. Jedva je ostao živ.
- Bio je u katastrofalnom stanju, liječnici mu nisu davali nikakve šanse. Predlagali su nam da ga damo u neku ustanovu i govorili da nikad ništa neće biti od njega. Mi, naravno, nismo pristali.
On je nama bio sve. Bilo nam je užasno teško, ali, hvala Bogu, brzo smo prelomili to u sebi i rekli sebi: ‘Moramo pomoći svom djetetu. Nitko osim nas to neće učiniti’. Tako je i bilo. Vodili smo ga na sve moguće terapije i pogledajte ga danas. To je sretan mladić koji uživa u životu i svemu što radi - rekla je mama Nina (43).
S dvije godine dijagnosticiran mu je i autizam. No već u vrtiću odgojiteljice su primijetile da Jakov dobro crta i da ga to jako veseli. S njim je radio i jedan likovni terapeut, koji je također roditeljima napomenuo da se u malom Jakovu krije velik talent.
- Onda smo i mi doma počeli primjećivati da stvarno dobro crta, ali ne samo to. Izvadio bi sredinu kruha, gnječio je u tijesto i od toga izrađivao najrazličitije moguće figurice. Isto tako, kad bih ja radila kolače, odmah bi došao po komad tijesta i počeo izrađivati figurice. A to sve nisu bile samo obične figurice, svaka za sebe. Bile su to cijele priče. Jakov je uz pomoć svega onoga što je izrađivao zapravo pričao priče i komunicirao s nama. Tako je ostalo do danas. Čak je i slane štapiće trgao na komadiće i oblikovao ih u slova. Primijetili smo da je najsretniji dok crta i izrađuje te male stvari - rekla je Nina.


Zbog čestih posjeta liječnicima te više mogućnosti koje nudi veliki grad, obitelj se preselila u Zagreb.
- Upisali smo ga u vrtić Pod lipom. I ondje je bio likovni terapeut. Jakov je sve više napredovao u umjetničkom izražavanju, pa su mu već tad izložili radove u knjižnici. Zbog toga sam ga odlučila upisati u neku likovnu radionicu. Međutim, nitko ga nije htio primiti kad bi čuli da ima teškoće u razvoju. A onda se prije tri godine desilo čudo. Otvorila se mala radionica tu u Dugavama i poslala sam im mail, objasnivši im situaciju i upitavši ih bi li Jakov mogao pohađati njihovu radionicu. Javili su mi da sam ih rasplakala i da jedva čekaju da dođe. I tako je Jakov krenuo na jedno sasvim novo putovanje koje mu je možda i promijenilo život. Jer sad smo sigurni da je umjetnost njegov svijet i da to želi raditi ostatak života. Postao je ekspert u izrađivanju stvari od gline i plastelina - rekla je Nina.
Nedavno ga je prijavila na natječaj na kojem su birali osobe s teškoćama u razvoju čije će radove objaviti na izložbi. Jakov je uz nekoliko drugih kandidata prošao natječaj i posjetitelji su se mogli diviti njegovim reprodukcijama Klimta i Vermeera, ali i njegovim motivima Šibenika te obilju tehnika kojima barata. Cijela je obitelj bila presretna.

- Znate, mi slavimo svaku njegovu novu riječ koju izgovori i sve njegove radove. Nevjerojatno nam je bilo na izložbi. Toliko ponosa i sreće, i s naše i s njegove strane... I upravo kad vidimo da onako sjaji, onda nam više ne pada teško ni to što ima probleme koje ima, važno nam je da je sretan, pa smo i mi - rekla je majka.
Dodala je kako bi voljela da u budućnosti Jakov ima samostalnu izložbu. A mi smo sigurni da, tko god mu to omogući, neće pogriješiti!