"Zdravo, kreni za mnom...", rekla nam je ilegalka Vera, i dala nam propusnicu NDH

- Zdravo, ja sam Vera, kreni za mnom, moramo hodati brzo. Ako te netko zaustavi i pita kud ideš, reci mu da žuriš na probu Hrvatskog sokola, govori nam lijepa žena sa crvenom beretkom na tamnoj kovrčavoj kosi, odjevena u pepito sivu haljinu i baloner, u ruci joj kožna aktovka. Vera koju glumi Vanja Budimir, zagrebačka je ilegalka u NDH, a mi smo dio grupe od dvadeset zainteresiranih za "Ilegalu u Zagrebu", turističko-dramski obilazak grada s elementima kazališne igre, koji u nekoliko termina kroz travanj podsjeća na revolucionarnu prošlost Zagreba od 1941. do 1945. godine,  kao i na hrabrost i dobrotu njegovih građana i građanki. Izvodi se povodom 80 godina od oslobođenja Zagreba 8. svibnja 1945., završetka Drugog svjetskog rata i pobjede nad fašizmom.

(foto Bojan Mrđenović)

Prije nego što smo s Verom krenuli u dvosatni, besplatni obilazak ilegalnog ratnog Zagreba, svima nam je podijelila krivotvorene propusnice NDH. Na mojoj piše da sam šnajderica, rođena 1901., živim u Vlaškoj ulici, i jednodnevnu sam propusnicu dobila za odlazak na vjenčanje u Samobor. Slušamo Kvaternikov proglas o uspostavi NDH, aonda krećemo. Prva postaja nam je odmah iza ugla, ispred Glavne pošte u Jurišićevoj, Vera nam tamo priča kako su u rujnu 1941. ilegalci u pošti organizirali veliku diverziju, eksploziju koja je poštu odnosno telefonske veze onesposobila na duži period. Eksplodirala su četiri "paklena stroja", unesena unutra kao običan paket. Ranjeno je osam osoba, među njima dva njemačka vojnika i jedan časnik, te nekoliko članova redarstvenog izaslanstva. 

Ilegalka Vera vodi publiku kroz okupirani Zagreb, pokazujući im mjesta otpora i straha, upoznaje ih sa tehnikama ilegalnog rada i uvodi ih u interijere u kojima se odigravaju kazališni dijelovi predstave. Ni na časak Vera ne napušta svoju ulogu, ne pretvara se u turističku vodičicu Vanju pa se potpuno uživljavamo u ono što nam pokazuje, i o čemu nam priča. Svojim izgledom iz 40-ih plijeni pažnju prolaznika no to ju ne ometa, brzo hodamo dalje, bitno je da nikog ne gledamo u oči. Ilegalka nam dočarava atmosferu u okupiranom Zagrebu i živote Zagrepčana. Jer, unatoč teškim prilikama u strahovladi i neizvjesnosti, Zagrepčani su pomagali i sakrivali svoje susjede Židove i Srbe, postajali ilegalci, preuzimali rizične zadatke, sudjelovali u diverzijama i razgranatom mrežom javki i veza otpremani su u partizane. Oni koji su ostajali u gradu, udomljavali su i usvajali srpsku djecu spašavajući ih od sigurne smrti u logorima zahvaljujući humanitarnoj akciji Diane Budisavljević. Jedan kazališni dio Ilegale u Zagrebu rasvjetljava zamršenu špijunsku mrežu i dijaloge zaraćenih strana, a drugi daje intimni prikaz empatije koju su Zagrepčani iskazali prema srpskoj djeci nadomještajući im roditeljsku ljubav i izgubljeni dom.

(foto Bojan Mrđenović)

Nakon Glavne pošte u Jurišićevoj, krećemo na Trg hrvatskih velikana, gdje nam Vera priča o tome kako je Srbima i Židovima bilo zabranjeno isplaćivati novac u bankama, čemu su ilegalci doskočili. Ilegalka Vera je doista postojala, punim imenom Vera Jurić, živjela je u Zagrebu u vrijeme NDH,  i otišla u partizane nakon što je "pala" trafika sestara Baković, prolazimo i pored te lokacije u Teslinoj. Slušamo priču o Rajki i Zdenki Baković, hrabrim sestrama čija je trafika bila mjesto za razmjenu poruka ilegalaca, i veza s partizanima.

Jedna od stanica nam je i Trauma u Draškovićevoj, u kojoj su  liječnici pomagali partizanskim borcima. Dalje, odlazimo u Berislavićevu, u kojoj se spuštamo u podrum. Tu sve izgleda kao da su SKOJ-evci netom izašli. Danijel Ljuboja u zrakoplovnoj uniformi glumi Stevu Krajačića, a Sreten Mokrović admirala Antona Gattina.

"Ilegala u Zagrebu" je autorski i producentski projekt Nataše Puškar, a realizira se kroz program Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba. Režiju predstave potpisuje Slađana Kilibarda. Glumački zadaci povjereni su Sretenu Mokroviću, Danijelu Ljuboji, Dušanu Gojiću i Ivani Gulin, uz turističko vođenje Vanje Budimir i povjesničara Igora Drvendžije.

- Svi tekstovi predstavljaju kombinaciju svjedočanstava iz Zbornika sjećanja – Zagreb 1941-1945, svjedočanstava i nekih istraživačkih razgovora. Dramske scene predstavljaju kombinaciju povijesnih činjenica i umjetničke slobode. Dramske tekstove je prema datim predlošcima napisala Ana Prolić, napominje Puškar. 

(Foto Bojan Mrđenović)

Na pitanje u kojoj je mjeri scena u podrumu u Berislavićevoj temeljena na istinitom događaju, kaže kako je Ivan Stevo Krajačić u Zborniku sjećanja Zagreb 1941-1945 u kraćim crtama opisao svoj susret sa zapovjednikom Antonom Gattinom, kad prerušen u uniformu pričuvnog zrakoplovnog nadsatnika ulazi u zgradu Mornarice NHD u Gundulićevoj.

- Ovom scenom smo htjeli pokazati da su zaraćene strane komunicirale i razmjenjivale informacije, kaže Puškar.

Na kraju se penjemo u stan u Frankopanskoj, u scenu poslijeratnog Zagreba, u ured odvjetnika Emila Tušeka, čija je tajnica Koraljka Blažević sa svojim suprugom liječnikom za vrijeme NDH udomila dječaka, srpsko ratno siroče. 

- Za osnovicu ove priče je uzeta istinita proživljena sudbina djeteta, dok su imena i nazivi promijenjeni. Budući da cijela Ilegala u Zagrebu govori o raznim sudbinama, temeljna misao koja povezuje sve prikazano podsjeća na vrijednost i neponovljivost ljudskog života, otkriva Puškar. 

Prve dvije izvedbe "Ilegale u Zagrebu" odigrane su početkom travnja 2019, uslijedio je drugi ciklus u jesen iste godine, te treći ciklus početkom zime 2021. Šetnja će biti organizirana još nekoliko puta do kraja travnja.