Upoznajte prvake parkoura u Hrvatskoj - gdje god se pojave, oduševe svojim vještinama

Parkour klub Zagreb postoji tek godinu dana, a već se može pohvaliti mnogim uspjesima djece i mladeži koja trenira. Tu svakako treba spomenuti sudjelovanje seniorskih kategorija na Svjetskom kupu u Montpellieru, juniorsko zlato u disciplini speed na međunarodnom natjecanju u Bratislavi prošlog ljeta, osvajači su zlatnih, srebrnih i brončanih medalja te ekipnih pehara u više dobnih kategorija na lanjskom prvom Prvenstvu Hrvatske u parkouru. Tu je i ulazak u juniorsko polufinale na 1. Svjetskom prvenstvu u Japanu, a i seniorske kategorije sudjelovale su na Svjetskom prvenstvu u Japanu. 

14

Djeca su briljirala i na ovogodišnjem Kupu Hrvatske, na kojem su pokupili medalju gotovo u svakoj kategoriji, a na kojem su seniori izborili odlazak na dva svjetska kupa, koji će biti u svibnju ove godine u Amsterdamu i Montpellieru. Sara Matrljan (seniorka), Luka Pokupec (senior) i Lovro Crnarić (lanjski juniorski zlatni i od ove godine senior) putuju na svjetske kupove u Amsterdam i Montpellier i bili su na Svjetskom prvenstvu u Kitakyushu. 

Provjereni treneri

- Trenutačno naš klub ima 50-ak aktivnih članova, što je odlično u odnosu na podatak da postojimo samo godinu dana, a broj članova svaki mjesec raste - kaže nam Miroslav Pečatnik, glavni trener i izbornik, te dodaje kako velika većina odraslih još ne zna što je to parkour.

Ako su nekad i čuli za parkour, onda je to na temelju videosnimki skakanja sa zgrade na zgradu, što opet stvara specifičnu sliku, koja ga ne opisuje ni približno točno. Kod mlađe populacije to je mnogo drugačije zbog postojanja društvenih mreža.

- A ako gledamo s aspekta profesionalnog sporta, u zadnjih godinu-dvije počele su se događati promjene u Hrvatskoj. Tako je od početka prošle godine parkour pripao pod nomenklaturu sporta kao jedna od grana gimnastike. Od lani ima sve više gimnastičkih klubova koji u svojem programu imaju parkour, a malo ljudi zna da je Parkour klub Zagreb prvi izvorni i u ovom trenutku jedini parkour klub u državi, pa čak i u regiji - kaže nam. 

Veliku pozornost posvećuju i odabiru trenera. Prvo i osnovno je da moraju znati raditi s djecom, imati osjećaj za djecu te moraju imati iskustva u treniranju parkoura. 

- Imamo izuzetno visoke kriterije pri odabiru jer znamo što učimo svoje članove te kakvo im znanje želimo prenijeti. Važni su nam ljudi koji znaju nadahnuti djecu da budu sami sebi bolji ljudi. Glavni trener Parkour kluba Zagreba (PKZG) seniorski je izbornik hrvatske parkour reprezentacije. Ima 21 godinu iskustva u radu s djecom i odraslima te trenira parkour dulje od 15 godina. Međunarodni je sudac za parkour, trener je kondicijske pripreme sportaša. Pomoćni treneri su studenti Kineziološkog fakulteta u Zagrebu te su s nama bili godinama kao polaznici, a sad i kao dio parkour reprezentacije - objašnjava nam Miroslav Pečatnik i ističe da svaki od trenera zna svako pojedino dijete.

Nisu, ističe on, od onih klubova u kojima se treneri mijenjaju stalno jer smatraju da to narušava kvalitetu. Djeci je potreban netko tko ih poznaje, kome vjeruju i u koga se mogu ugledati. Roditeljima poručuje da podrže svoju djecu da budu spretnija, da se ne boje i da ih puste da budu djeca. 

- U današnje vrijeme opasnosti dolaze iz tehnologije, a treniranje u klubu i izvan kluba spašava ih te im pomaže u psihofizičkom razvoju - kaže Miroslav i poručuje roditeljima da podrže djecu u njihovoj sreći dok skaču.

Djeca znaju gdje je granica 

I roditelji su svjesni da njihovi strahovi često sputavaju djecu. 

- Ponekad smo im mi veća prepreka od prepreka koje su ispred njih, kao i od njih samih. Kao roditelja bilo me strah gledati sina kako skače. Što je bio stariji, skakao je s višeg, radio je teže elemente, svaki put me bilo strah gledati ga. Nakon nekog vremena navikneš se i shvatiš da zapravo cijelo ovo vrijeme nije bilo nikakvih opasnosti osim one u mojoj roditeljskoj glavi, koja je bila zapravo neosnovana jer je on u svakom trenutku znao svoje granice i što radi - kaže nam jedan od roditelja, a Miroslav ga dopunjuje navodeći kako članove uče da dobro znaju gdje su im granice, da poštuju okolinu, mjesto na kojem treniraju, da provjeravaju prepreke i da budu 100% sigurni prije nego što odluče izvesti određeni element.

- Na našim treninzima uvijek je dvoje ili troje trenera. Poligon prolazi jedno po jedno dijete, a na 'težim' točkama uvijek netko asistira ako ima potrebe za tim. Na parkouru ima manje ozljeda nego u nekim drugim sportovima. Možda zbog toga što se radi više na specifičnim metodama razvoja motoričkih sposobnosti, brušenja tehnike i pomicanju granica korak po korak kako bi mentalno bilo u balansu s fizičkim - govori Miroslav i ističe kako je parkour mentalna i fizička disciplina.

Na treninzima u dvorani ili vani koriste prepreke koje nastoje savladati i svatko nekada dođe do trenutka u kojemu misli da nešto ne može, što se vježbom i upornošću uvijek pretvori u "uspio sam!" ili "uspjela sam!", a to se onda prenosi i na druge aspekte u životu. 

- Parkour je igra i kao takav u srži je kreativan, što razvija drugačiji način razmišljanja. Parkour je sam po sebi individualna disciplina u kojoj si na kraju uvijek sam te odgovoran za svoje postupke i odluke, ali u isto vrijeme snažno povezuje ljude i izrazito su istaknuti prijateljstvo i potpora, čak i više nego u nekim drugim individualnim sportovima/disciplinama. To nas dovodi do jedne od važnijih premisa skupine Yamakasi, s kojima smo učili i trenirali te vodili radionice: 'We start together, we finish together!' - zaključuje.