Veći poraz od Španjolske je što ta činjenica više nije ni šokantna. A nije da se nije moglo. Predugo je ova reprezentacija tražila i stvarala kult da bi sama sebi pucala u nogu...
U pet godina od medalje više ni ne možemo na veliki turnir. Čak i Farski Otoci idu na Svjetsko...
Prvi put nakon šest godina hrvatske rukometašice neće igrati na velikom natjecanju. Zadnji put nije ih bilo na Svjetskom prvenstvu u Japanu 2019. godine, a potkraj 2025. neće ni u Njemačkoj i u Nizozemskoj.
Dvanaest mjeseci nakon Japana, rukometašice su imale svoj "Portugal". Osvojile su prvu medalju, autor te danske bajke na klupi bio je Nenad Šoštarić. Generacija se naplaćala školarine, kako bi to Šoka volio reći, stasala za rukometni svijet malo i šokantno preko noći. Svi su odjednom znali za tamo neku visoku zafrkanticu iz Mostara, golmanicu koja hvata žive lopte...
Onda je i Šoka odlučio otići preko noći jer se poziv Zagreba ne odbija. Ivica Obrvan ušao je kroz Podravku u ženski rukomet i preuzeo Šokinu palicu u reprezentaciji mjesec dana prije Svjetskog prvenstva. Nikad trenutak nije idealan, ali uvijek je samo pitanje možeš li ili ne možeš.

Početak s Obrvanom bio je šokantan jer svi smo očekivali pobijediti Senegal (22-22) na otvaranju, ali ispravili smo stvari u drugom krugu pobijedivši Crnu Goru i došli u situaciju da protiv Mađarske igramo za četvrtfinale SP-a. Šest minuta prije kraja vodili smo 22-18, izgubili smo. Osim četvrtfinala, ostali smo i bez olimpijskih kvalifikacija. Teško je palo svima.
Budućnost je donijela Europsko prvenstvo, skupinu sa Švicarskom i Farskim Otocima, ali je Obrvan odlučio budućnost graditi bez dotadašnjih nositeljica, Ćamile Mičijević, Tee Pijević i Valentine Blažević. Rezultat je bio debakl, ma što god rekli oni koji govore da i Farski Otoci danas igraju rukomet. Ni u takvoj konkurenciji nismo prošli skupinu, nismo pobijedili ni te famozne Farske Otoke. Podsjetnik, zabili smo im 17 golova.
Farski Otoci prošli su skupinu, još važnije i kao nositelji u ždrijebu play-offa za Svjetsko prvenstvo. I danas su Farski Otoci na Svjetskom prvenstvu, Hrvatska nije. Farski Otoci igrali su protiv slabe Litve, Hrvatska protiv velike Španjolske, reprezentacije većeg renomea od našeg, ali koja bi bila prolazna samo da je reprezentacija bila iznad svega, kao što uvijek treba biti tko god joj bio šef.

Obrvan je u ključnih 60 minuta u uzvratu ušao s jednom srednjom vanjskom, Dejanom Milosavljević. Pa je došao u situaciju da se za zadnju slamku nade hvata s dvije debitantice, igračicama Lokomotive i Dalmatinke, dok na drugoj strani So Delgado izgleda poput Hansena iz najboljih dana. Tomu ni ne treba komentar. A kad te neće, onda se ozlijedi i kapetanica Ježić nakon sedam minuta.
Mnogi nisu u Hrvatskoj dobivali ni drugu priliku, Obrvan je dobio i treću, rezultat je takav da ima tri neuspjeha. U pet godina od osvajanja medalje na velikim natjecanjima, ta natjecanja više ne možemo ni izboriti. Veći poraz od Španjolske je što ta činjenica više nije ni šokantna. A nije da se nije moglo. Predugo je ova reprezentacija tražila i stvarala kult da bi sama sebi pucala u nogu...