'Tek jedna petina seksualnih predatora djece su pedofili'

Počinitelji seksualnih kaznenih djela na štetu djece su gotovo isključivo muškarci, iznimno rijetko to čine žene. To su ljudi svih dobnih skupina, ali ipak nešto češće mlađe i srednje životne dobi. Najčešće se radi o oženjenim muškarcima koji imaju vlastitu djecu i u preko 85 posto slučajeva počinitelj poznaje žrtvu, govori nam izv. prof. prim. dr. sc. Goran Arbanas iz Klinike za psihijatriju Vrapče.

O dijagnostici, liječenju, etičkim dilemama i pravnim aspekatima počinitelja seksualnog nasilja nad djecom govori prva cjelovita knjiga "Pedofilija i seksualno nasilje nad djecom" urednika dr. Arbanasa i tima stručnjaka iz zagrebačke Klinike Vrapče. Knjiga je namijenjena različitim profilima stručnjaka; psihijatrima, psiholozima, socijalnim pedagozima, seksualnim terapeutima, ali i učiteljima, profesorima u školama. 

- Pedofilija i seksualno nasilje nad djecom, to nisu istoznačnice, to su različiti pojmovi. Pedofilija je više medicinski pojam i označava nečiju seksualnu sklonost prema djeci, što ne znači nužno da će oni nešto u stvarnosti napraviti, a seksualni počinitelji su svi oni koji počine neko kazneno djelo na štetu djece. Sva istraživanja pokazuju da su svega negdje 15 do 20 posto počinitelja takvih kaznenih djela pedofili, dakle 80 do 85 posto počinitelja nisu pedofili – pojašnjava ugledni forenzički psihijatar i seksualni terapeut.

ISKORIŠTAVALI DJECU ZA PORNOGRAFIJU Policija u međunarodnoj akciji otkrila 11 pedofila: Dvoje djece iz Hrvatske je među žrtvama

Ako gledamo neki psihološki profil, nastavlja, onda je lakše isprofilirati počinitelje nego pedofile.

- Pedofili su zapravo svih mogućih poremećaja ili struktura ličnosti, kao i ljudi bilo koje seksualne orijentacije. Počinitelji seksualnih kaznenih djela prema djeci su među sobom sličniji. Ono što se pokazalo kao najvažniji faktor su antisocijalni i narcistički poremećaj ličnosti. Dakle velik broj počinitelja ima jedno, drugo ili oboje – kaže dr. Arbanas.

Ističe da ono što mi često učimo djecu da trebaju izbjegavati nepoznate ljude, ulaziti u sumnjiva vozila, u praksi baš i ne stoji jer su počinitelji najčešće bliski članovi obitelji ili bliski prijatelji obitelji ili netko kome redovito djecu ostavljamo na čuvanje.

- Na prvom mjestu su to otac, očuh, djed, ujak, stric, kućni prijatelj, trener, učitelj, doktor... Netko kome bi zapravo dijete trebalo vjerovati, a onda ta osoba iskoristi dijete za svoje potrebe. Vrlo rijetko se radi o tome da je dijete nepoznato počinitelju ili obrnuto. Samo 15 do 20 posto počinitelja su pedofili, odnosno interes im je seksualan. Najčešće razlozi proizlaze iz njihove ličnosti. To su antisocijalni poremećaji ličnosti, na neki način žele kazniti dijete ili nekoga iz djetetove okoline,  ili razlozi proizlaze iz neke njihove narcističke potrebe. Rijetko će to biti alkohol i rijetko to može biti u starijoj dobi, kod dementnih osoba – otkriva psihijatar.

Ističe da jedan veliki dio slučajeva ostaje neotkriven jer sve svjetske procjene govore da se seksualno nasilje, posebice prema djeci, prijavljuje rjeđe nego neki drugi oblici nasilja. Nekoliko je razloga za to.

- Budući da je počinitelj bliska odrasla osoba, lako joj je ucijeniti dijete. Zlostavljači često koriste razne prikrivene ili manje prikrivene načine ucjene djeteta. Druga stvar je, ako se radi o malom djetetu, nema puno opcija kome se može povjeriti. Ponekad, iako u mom iskustvu sve rjeđe, ni institucije nisu odmah reagirale. Danas moram reći da je to jako uznapredovalo i da uglavnom svi prijavljuju nasilje. Iz svih tih razloga procjene su da na svaki prijavljeni slučaj postoji barem deset neprijavljenih – priča nam dr. Arbanas.
Govori da predatori na različite načine pokušavaju doći do nečeg što je dostupno i što može proći kao legalno i ne toliko sumnjivo. To mogu biti neki znaci koji pozivaju na oprez.

- Danas smo svi na društvenim mrežama, internetu, a pokazalo se da pretražujemo ono što nas interesira. Nešto za što nemamo interes nećemo nikada ukucati u tražilicu. Suprotno tome, ako netko pretražuje sadržaje vezano uz djecu, to može biti u više ili manje prikrivenom obliku. To ne mora nužno biti dječja pornografija jer ljudi uglavnom znaju da je to zabranjeno. Nego, recimo, ljudi koji nemaju djecu, a pretražuju odjeću za djecu. Zašto to rade? Jer će naći, recimo, kupaće kostime pa će djeca biti polugola na tim reklamama. Predatori vrlo često svoje ponašanje opravdavaju pronalazeći nekakve racionalizacije. Zašto bi netko, primjerice, gledao sportsko natjecanje djece ako se baš ne bavi tim sportom, nije trener ili ima djecu koja treniraju taj sport? Ako nas zanima nogomet gledat ćemo odraslu reprezentaciju – kaže psihijatar.

PEDOFILI VREBAJU Predatori na plažama: Kamerice skrivaju u satove, torbe, olovke

Kada se analizira kategorija pedofila unutar nje postoje dvije skupine.

- Imamo one koje djeca "samo" seksualno privlače, dakle traže ih samo zbog seksa i one koji, osim ove seksualne komponente, imaju osjećaj nekakve bliskosti sa djecom. Umjesto da s odraslim osobama imaju nekakve kontakte oni to pokušavaju s djecom. I ti pedofili, koji osim seksualne imaju ovu romantičnu, emocionalnu povezanost, imaju veću sklonost recidiviranju. Kod njih je puno veći rizik da će djelo ponoviti. Istraživanja pokazuju da je broj recidivizma niži od onoga što obično laici misle i kreće se oko 25 do 30 posto počinitelja seksualnog nasilja prema djeci. To znači da na ljude koji završe u zatvoru to djeluje odvraćajuće i netko tko završi u zatvoru će se truditi da ne završi ponovno. Uz liječenje se taj postotak smanjuje na 15 do 20 posto. To na prvu ne mora zvučati puno, ali  to je za gotovo 50 posto manje od onih koji bi inače recidivirali – otkriva dr. Arbanas.

U bolnici Vrapče imaju i jedan mali broj pacijenata, koji su pedofili, a još nisu ništa počinili i koji sami dolaze zato što ne žele ni u budućnosti ništa počiniti pa traže pomoć. S njima rade na prepoznavanju situacija, ne samo vanjskih, nego i unutarnjih, emocionalnih stanja, koje mogu voditi riziku od počinjenja nekog djela.

- To može biti u stanjima depresivnosti, nekakvim stresnim situacijama ili životnim okolnostima i onda ih učimo prepoznati koji su to za njih rizični faktori i kako se s tom rizičnom situacijom nositi, ako se ona dogodi – pojašnjava.

Unutar zatvorskog sustava postoji tretman osuđenih seksualnih prijestupnika pod nazivom PRIKIP (Prevencija recidivizma i kontrola impulzivnog ponašanja), no on se usmjerava isključivo na počinitelje.

- Oni ne rade razliku između pedofila i počinitelja. U PRIKIP-u najvećim dijelom sudjeluju pravosudni djelatnici, oni nisu medicinski djelatnici, dok mi u medicinskim ustanovama radimo veliku razliku između pedofilije kao medicinskog stanja i svih onih počinitelja koji možda nemaju pedofiliju. Veliki je problem što u našem pravosudnom sustavu nema dovoljno psihijatara – govori dr. Arbanas.
Za kraj otkriva i nekoliko detalja o knjizi.

- Knjigu je napisalo sedam autora, svi su iz Vrapča. Šest nas je psihijatara i psihijatrica i jedna je kolegica socijalna pedagoginja. Imamo dvije recenzentice, jedna je profesorica Sunčana Roksandić s Pravnog fakulteta, a druga je profesorica Lana Mužinić, koja je radila jedno vrijeme u zatvorskom sustavu. Ona je psihijatrica, sad radi u KB Dubrava. Sliku koja krasi naslovnicu knjige bez naknade ustupila nam je slikarica Marija Škorić – ponosan je urednik, dr. Arbanas.