Maksim (16) je darovito dijete: Imam šest oskara znanja, hvala nastavnicima koji mi pomažu

Jako su mi važne ocjene i uvijek sam morao imati ne samo petice, već i sto posto na testovima. Kad sam prvi put dobio pola greške bio sam jako ljut. Tijekom cijele osnovne škole sam uvijek iz svega imao 5,0. Neko gradivo sam pohvatao jako brzo i onda se dosađivao dok je profesorica pojašnjavala detaljnije ostalim učenicima, govori nam Maksim Stanković Šprajc (16), učenik 2. razreda I. privatne gimnazije s pravom javnosti (PPG) u Zagrebu.

Ovaj Karlovčanin darovito je dijete, osvajač šest Oskara znanja. S njim i njegovim ocem, kao i s drugom darovitom djecom, članovima Udruge za darovitost DAR, razgovarali smo povodom Međunarodnog dana darovite djece  i Dana darovitih učenika u RH koji se obilježava 21. ožujka. Ta djeca u našem sustavu vrlo često prolaze ispod radara, te ovise o trudu svojih roditelja i entuzijazmu nastavnika. Trenutno je i dalje na snazi Pravilnik o odgoju i obrazovanju darovitih učenika iz 1991. godine. Novi je prošle jeseni ušao u izradu, no do danas nije završen i aktiviran.

Sve ih zanima i uvijek žele biti bolji

A roditelji i darovita djeca bore se na svim frontovima. U tome im iznimno puno pomaže Udruga DAR, čiji predsjednik Dubravko Čop se i sam kao roditelj darovite djece prije desetak godina suočio s problemima. On već godinama radi izniman posao na osvještavanju javnosti o problemima darovite djece. Tako je organizirao i odlazak svojih članova predsjedniku RH, te im dao mogućnost da pokažu svoje dosege u prostoru Knjižnica Grada Zagreba. Udruga ima oko 50 članova za koje organizira brojne edukativne aktivnosti, radionice, ali i druženja koja toj djeci jako mnogo znače.

U Udruzi procjenjuju da u Hrvatskoj ima od 7500 do 10.000 darovitih učenika. No na nacionalnoj razini još nema standardiziranog testiranja učenika.

- Generalno, darovito dijete znači da imaju jako širok raspon interesa, da ga svašta zanima, jako velike želje i velike stvari koje žele postići, u školi uvijek žele najbolje rezultate, bilo da je igra ili učenje. U ranijim razredima kod Maksa se najviše vidjela ta želja za uspjehom. Kako više nismo znali što da radimo, pa smo ga dali na testiranje u Proventus. Rekli su da je on potencijalno darovit. I u školi su svi bili svjesni da se radi o tome. Nedavno smo opet napravili testiranje i potvrđeno je da je Maks darovito dijete - govori nam Maksov otac Željko Stanković Šprajc.

I sam Maksim nam objašnjava tu potrebu da u svemu bude najbolji.

- Jako su mi važne ocjene i uvijek sam morao imati ne samo petice, već i sto posto na testovima. Kad sam prvi put dobio pola greške bio sam jako ljut. Tijekom cijele osnovne škole sam uvijek iz svega imao 5,0. Neko gradivo sam pohvatao jako brzo i onda se dosađivao dok je profesorica pojašnjavala detaljnije ostalim učenicima - kaže.

'Dijete vam gleda kroz prozor...'

Na sreću, njegov kapacitet dio nastavnika je prepoznao, pa je išao iz natjecanja iz matematike, informatike, tehničke kulture, pa i hrvatskog jezika, iako mu nije najdraži. No profesorica ga je potaknula i osvajao je sjajne rezultate. Kaže i kako u srednjoj ipak mora malo više učiti, ali i da se pomirio s time da ne treba uvijek u svemu biti savršen.

Uz iznimke, natjecanja su obično način na koji nastavnici povuku darovitu djecu u dodatne aktivnosti, te im time pomognu da nauče više od redovitog nastavnog programa, te da im nije dosadno u školi. Naši sugovornici, roditelji malih darovitih učenika, svi do jednoga govore istu stvar: Pozivali su nas u školu jer nam dijete gleda kroz prozor...

- Takvo dijete je većinu vremena nezadovoljno, to smo si morali kao roditelji objasniti. Nije da mu mi ne pružamo dovoljno ljubavi, pažnje i zanimacije, već on jednostavno traži više i više. Kad sam čuo da je nesretan što nije dobio 100 posto iz matematike, pokušali smo i sebe preodgojiti, čitali hrpu stvari, učili, učili o njemu, vodili ga na hrpu aktivnosti, da mu nije dosadno jer takva djeca uvijek traže nove zanimacije. Tako smo došli do robotike. U školstvu je bilo komplicirano za dogovoriti se. Pokušavali smo nastavnicima objasniti da on nije neodgojen, već da mu treba malo drugačiji program, ako je bio na natjecanju iz informatike, ne trebate ga ispitivati o igličnom printeru, on doma ima 3D printer kojim si printa dijelove za robota - opisuje nam Maksov otac.

Maksim se pronašao u robotici, i danas sa svojih 16 godina izrađuje i programira robote koji pobjeđuju na međunarodnim natjecanjima. Njegovi roditelji kažu kako mu je izuzetno pomoglo to što ga je u jeku korone prigrlio Zagrebački računalni savez i radi s njime čuda. Nažalost ZRS koji educira generacije mladih, nažalost, nema niti svoj prostor. Napredno programiranje mu je izuzetno važno za RoboCup natjecanja i na razini je apsolventa fakulteta. Trenutno se sprema za međunarodno natjecanje u Brazilu.

'Pišem pjesme, učim violinu, tri strana jezika'

A koliko ta djeca imaju kapaciteta, pokazuje i razgovor s Iris Aurorom Bošnjak, učenicom 7. razreda u OŠ dr. Franje Tuđmana u Belom Manastiru. Ova iznimna djevojčica uči tri jezika, piše i objavljuje pjesme i priče, već petu godinu u glazbenoj školi uči violinu, elokventnija je od mnogih odraslih.

- Sve prirodne znanosti me zanimaju, volim rješavati zadatke iz fizike, sve što ima veze s kemijom. Sad čekam poziv na državno natjecanje iz povijesti. Iz kemije mi se nije svidjelo gradivo koje učimo ove godine. Proučavala sam sama to gradivo kod kuće, no kad sam počela to učiti u školi ove godine, nije mi se svidjelo. Kod predsjednika je bilo super, postavila sam mu puno pitanja - govori nam u dahu.

Aurora na slici s majkom i predsjednikom Udruge DAR Dubravkom Čopom

Vršnjaci ih često ne razumiju

Pitamo je je li morala odustati od nekih aktivnosti, pomalo s tugom ističe da je morala odustati od mađarskog.

- Ispisala se sa madjarskog jezika jer je više dana imala više od sedam sati u školi, a ples, violina kao i  dodatne aktivnosti su isto uzimale vrijeme. Ona puno piše i čita, jako smo ponosni na njezine uspjehe - tumači Aurorina majka.

I tako nam govore baš svi roditelji, dok njihova djeca uopće ne doživljavaju hrpu aktivnosti kao nekakav napor ili problem. Istovremeno, veliki im je problem što se - dosađuju u školi. Dodatan je problem što dio te djece ima i probleme poput senzorike, možda i poneku poteškoću poput ADHD-a, a većina ih ima problema sa socijalizacijom.

Ema Perić, studentica logopedije na ERF-u, od ove godine vodi radionice Socijalni izazovi za male članove Udruge Dar. Kako kaže, socijalne teškoće koje ima većina darovite djece su teškoće u komunikaciji s drugom djecom.

- Oni puno brže kopčaju neke stvari od druge djece, puno lakše uče, imaju široke interese, što drugoj djeci bude neshvatljivo, pa ih isključuju. To su teme slične satu razrednika, od regulacije emocija, kako se nositi s neuspjehom, kako doći do uspjeha, donošenje odluka, stvaranje samopouzdanja - kaže nam Ema.

Darovitost u e-Matici

Stoga je svima njima postojanje udruge DAR itekako olakšalo život. Među ostalim aktivnostima, kaže nam Dubravko Čop, povremeno se u udruzi obavljaju psihološka testiranja, kad uspiju osigurati sredstva za projekte. 

- Zadnji projekt se zvao Znanstveni boravak, financirala ga je Unicredit Foundation iz Italije. Psihološkim testiranjem smo obuhvatili učenike/učenice iz 4 OŠ Grada Zagreba, koje u to vrijeme nisu imale psihologa, te smo tom aktivnošću rješavali društveni problem nedostatka psihologa u školama, tj. omogućili smo iznadprosječnim učenicima/ učenicama da budu prepoznati. Kao udruga smo se pri Ministarstvu znanosti i obrazovanja zalagali da se darovitost uvede u e-maticu, što je i učinjeno. U školama koje imaju psihologa, koji vrši psihološka testiranja, postoji mogućnost  upisa iznadprosječnih rezultata u e-maticu učenika - kaže Čop.

Ipak, bilo bi bolje kad bi se obrazovni sustav bolje prilagodio i preuzeo posao neophodan za dobrobit sve djece, pa tako i darovite.

GDJE I KAKO TESTIRATI DIJETE

U mnogim školama, pa već i u vrtićima provode se testiranja djece na darovitost. Često darovitost djeteta primijete odgojiteljice u vrtićima, ili učiteljice i nastavnici u školama koji upućuju roditelje na testiranje ili da se obrate udrugama poput Dara. Testiranje se obavlja u specijaliziranim institucijama po posebnim testovima.