Mehaničkoga morskog psa, odnosno njih tri, filmska ekipa je od milja nazvala Bruce, a u kombinaciji sa slanom vodom zadavao je tad 27-godišnjem Spielbergu ogromne probleme
50 GODINA OD FILMA
Steven Spielberg: 'Ralje' su me gotovo uništile, bio sam na rubu živaca. Mislio sam da je kraj...
Čitanje članka:
5
min
Daah dun, daah dun... daah dun daah dun... Malo je filmskih tema koje su na prvu prepoznatljive i jezive kao ona koju je John Williams skladao za film 'Ralje' ('Jaws'). Remek-djelo Stevena Spielberga nije samo utjeralo strah u kosti generacijama gledatelja koji su dvaput promislili prije ulaska u more nego je i redefiniralo pojam ljetnog blockbustera. Postao je nezaobilazni kulturni fenomen čiji utjecaj ne jenjava ni danas, 50 godina nakon premijere te 1975. 'Ralje' su bile tek drugi dugometražni film tad mladog Stevena Spielberga. Sa samo 27 godina upustio se u ambiciozan projekt koji ga je, prema vlastitim riječima, gotovo stajao karijere.
Odluka da se film snima na stvarnoj lokaciji, u nemirnim vodama Atlantskog oceana kraj otoka Martha’s Vineyard (koji je glumio fiktivni Amity Island), umjesto u kontroliranim uvjetima studijskog bazena, pokazala se kao logistička noćna mora. Produkcija je od početka bila opterećena problemima - nepredvidivo vrijeme, slana voda koja je nagrizala opremu, morske bolesti među ekipom... Planiranih 65 dana snimanja rastegnulo se na iscrpljujućih, gotovo nevjerojatnih 159 dana, dok je budžet 'eksplodirao' s planirana četiri milijuna na više od devet milijuna dolara.
Glavni krivac za kašnjenje i probijanje budžeta? Mehanički morski pas, odnosno tri kompleksna modela izrađena za film, koja je ekipa od milja prozvala 'Bruce' prema Spielbergovu odvjetniku Bruceu Rameru. Ove pneumatski pokretane nemani, teške preko tone i dugačke impresivnih 7,5 metara, dizajnirao je stručnjak za specijalne efekte Bob Mattey (poznat po radu na Disneyevu filmu “20.000 milja pod morem”). No slana oceanska voda pokazala se kao neumoljiv neprijatelj. “Bruce” se neprestano kvario, tonuo, korodirao i odbijao suradnju.
- Tijekom snimanja bio sam na rubu živaca, iscrpljen, frustriran i uvjeren da će film biti katastrofa koja će mi zapečatiti sudbinu u Hollywoodu - priznao je Spielberg u kasnijim intervjuima.
Ironično, upravo je ta legendarna nefunkcionalnost mehaničkog čudovišta natjerala Spielberga na redateljsku genijalnost. Budući da je mehanička neman otkazala poslušnost, morao je pronaći druge načine za stvaranje napetosti. Okrenuo se tehnikama inspiriranima Hitchcockom - napetost je gradio sugestijom, prijetećim kadrovima iz perspektive morskog psa, zlokobnim plutanjem Quintovih žutih bačvi i, naravno, nezaboravnom glazbenom temom Johna Williamsa. Rezultat je bio film u kojem se morski pas u punom, zastrašujućem kadru pojavljuje tek nakon sat i 21 minutu, a dotad je publika već na rubu sjedala, paralizirana iščekivanjem i neviđenom prijetnjom koja vreba ispod površine.
Iako su danas pokojni Roy Scheider kao pragmatični šef policije Martin Brody, 77-godišnji Richard Dreyfuss kao entuzijastični, ali arogantni oceanograf Matt Hooper i pokojni Robert Shaw kao grubi, opsjednuti lovac na morske pse Quint apsolutno nezamjenjivi u svojim ulogama, put do njihove glumačke postave bio je pun zaokreta. Spielbergova prva želja za ulogu Quinta, veterana koji nosi ožiljke prošlih bitaka s morem, bio je legendarni Lee Marvin, a nakon njega i Sterling Hayden. Obojica su odbila ulogu.
Producenti Richard D. Zanuck i David Brown tada su predložili Roberta Shawa, britanskoga glumca s kojim su prethodno surađivali na Oscarom nagrađenom hitu “Žalac”. Za ulogu mladog stručnjaka Hoopera razmatrali su Jona Voighta, Timothyja Bottomsa i Jeffa Bridgesa, no ulogu je na kraju dobio Richard Dreyfuss, navodno na preporuku Georgea Lucasa. Roy Scheider je do uloge šefa Brodyja došao gotovo slučajno - na holivudskoj zabavi načuo je Spielberga kako uzbuđeno priča prijatelju o sceni u kojoj morski pas iskače iz mora na krmu broda. Zaintrigiran, Scheider je odmah prišao Spielbergu i rekao: “Moram biti u tom filmu!”.
Film je riznica legendarnih trenutaka i dijaloga, od kojih su neki nastali spontano, kao rezultat kreativnosti glumaca i ekipe suočene s izazovima snimanja. Čuvena rečenica šefa Brodyja “Trebat će ti veći brod” (“You’re gonna need a bigger boat”), koju izgovara nakon prvoga bliskog susreta s nemani, bila je improvizacija Roya Scheidera. Ta je rečenica zapravo potekla od interne šale filmske ekipe na račun produkcijskoga pomoćnog broda koji je bio očito premalen za svu opremu i ljude.
Jedan od najupečatljivijih i najjezivijih trenutaka filma svakako je Quintov dugi monolog o potonuću ratnog broda USS Indianapolis i stravičnom iskustvu preživjelih s morskim psima. Ta scena nije postojala u originalnom bestseler romanu Petera Benchleyja na kojem je film temeljen. Ideju za uključivanje priče o Indianapolisu dao je scenarist Howard Sackler. Dramaturgiju je zatim proširio redatelj i scenarist John Milius. Konačnu, nezaboravnu verziju monologa oblikovao je Robert Shaw. On je tekst preradio i prilagodio svom liku, isporučivši ga s takvom uvjerljivošću i težinom da je postao jedan od najslavnijih monologa u povijesti filma.
Ralje nisu bile samo filmski trijumf nego i marketinška i distribucijska revolucija koja je iz temelja promijenila način na koji Hollywood plasira i prodaje svoje velike ljetne filmove. Umjesto tad uobičajene strategije postupnog prikazivanja filma u odabranim kinima prije šire distribucije, Universal Pictures je primijenio dotad neviđeni pristup. “Ralje” su istovremeno lansirane u velik broj kina diljem Sjedinjenih Država - inicijalno u više od 400, što je ubrzo naraslo na više od 600 - omogućivši da velik broj ljudi istodobno doživi filmski događaj.
Ova strategija “širokog otvaranja” bila je popraćena intenzivnom i inovativnom marketinškom kampanjom, posebno putem televizijskih reklama emitiranih u udarnim terminima. Film je doslovno preko noći postao senzacija, oborio sve postojeće rekorde gledanosti i zarade, postavši prvi film u povijesti koji je samo u Sjevernoj Americi zaradio više od 100 milijuna dolara. Titulu komercijalno najuspješnijeg filma svih vremena držao je dvije godine, sve dok ga 1977. nije prestigao drugi kulturni fenomen, “Ratovi zvijezda”.
Strategija široke distribucije uskoro je postala standard. Film je prepoznat kao prijelomni trenutak u filmskoj povijesti. Njegov uspjeh nagrađen je i s tri Oscara: za izvanrednu montažu (koju potpisuje Verna Fields, ključna suradnica koja je pomogla Spielbergu oblikovati film u postprodukciji i “spasiti” ga od produkcijskog kaosa), za najbolju originalnu glazbu (John Williams) i za najbolji zvuk. Williamsova glazbena tema, sa zastrašujuće učinkovitim motivom od samo dvije naizmjenične niske note (E i F), postala je trenutačno prepoznatljiv sinonim za nadolazeću opasnost te se smatra jednim od najvažnijih i najutjecajnijih filmskih soundtrackova.
Autor romana po kojem su snimljene “Ralje” Peter Benchley i redatelj Spielberg kasnije su javno izrazili duboko žaljenje zbog negativnog utjecaja koji je film imao na percepciju morskih pasa u javnosti. Film je demonizirao ova stvorenja, prikazujući ih kao nemilosrdne strojeve za ubijanje, što je dovelo do masovnog straha, čak i histerije, te posljedičnog porasta sportskog ribolova na morske pse koji je značajno pridonio smanjenju njihove populacije diljem svijeta.
- Iskreno i dan-danas žalim zbog toga - rekao je Spielberg u intervjuu za BBC Radio 4. Benchley je ostatak života proveo kao aktivist za očuvanje morskog života, pokušavajući ispraviti negativnu sliku koju je njegovo najpoznatije djelo stvorilo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
