Ovogodišnji su maturanti doživjeli i štrajk i karantenu, čak i potres. Ali hrabri osamnaestogodišnjaci nisu odustali od svojih snova. Ispričali su nam kako vide svoju budućnost
Stela, Lora, Noa i Domagoj: Kako smo proveli naše zadnje srednjoškolske dane uz koronu
Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali.
Ta legendarna rečenica koju glumac Ilija Ivezić izgovara u “Smogovcima” obilježila je sve generacije mladih otkad je ta kultna serija emitirana. No ova generacija maturanata može bez problema reći kako će i oni ući u legendu. Oni su zadnju godinu srednje škole i ulazak u onaj odrasliji svijet proživjeli svakako samo ne uobičajeno. Oni su pratili svoje nastavnike dok su štrajkali, iščekujući kad će im se moći posvetiti, ili su se “lovili” s njima u čudnim terminima, da počnu pripreme za državnu maturu. Oni su tri mjeseca prije kraja školske godine ostali zatočeni u kućama zbog pandemije korone. U godini tijekom koje su trebali baš uživati u bezbrižnom školskom životu, oni su sjedili u svojim sobama čekajući da se svijet doslovce ponovno otvori, brojili su dane do te ozloglašene državne mature. Što je dana bilo manje, neizvjesnost je bila veća. Oni su se zatekli u vrtlogu političkih natezanja oko jednog od najvažnijih trenutaka u njihovu obrazovnom procesu. Maturu polažu uz bočice dezinfekcijskih sredstava i “epidemiološki” razmak.
Oni su ostali bez maturalnih putovanja, čak i škola, a maturalne večere ostat će im u uspomeni zasjenjenoj globalnom pandemijom. Pa ipak, to su klinci pred kojima je budućnost, ona koju će oni graditi, u vremenima kakva mi vjerojatno ne možemo ni zamisliti.
Zato smo nakon svih političara, ravnatelja, nastavnika, roditelja, upitali upravo njih, maturante: Kako vi vidite svijet koji vas čeka?
'Ova se godina baš iskalila na nama'

Meni je važno postići što bolji uspjeh, ali mi nije presudan za upis na željeni fakultet. Planirala sam studirati u Španjolskoj, ali je i tu korona učinila svoje. Sve je otkazano, moj život je stavljen 'on hold'. Aplicirala sam još u zimu na nekoliko fakulteta, no u ožujku su mi stigle obavijesti da se sve stopira. Tako da smo s ovom covid situacijom na svojoj koži naučili da je život nepredvidiv i da uvijek treba biti spreman na promjene...
Odlučila sam da ću se ove godine posvetiti sebi i uzeti pauzu. Starijima je to nezamislivo, ima onih koji misle da bih trebala upisati bilo što, no to ne želim. Mislim da će to biti moja godina sazrijevanja. Iskoristit ću je što bolje mogu, educirati se na raznim područjima. Naime, razmišljam upisati studij digitalnog marketinga i već sam pronašla jako dobre online tečajeve kojima ću se posvetiti. Sjajno je što ću si tako usput graditi i CV, a i naučiti ono što me stvarno zanima. I sve tako dok se svijet opet ne vrati u noramlu. A ja ću tada biti spremna jer ću znati što doista želim.

LORA ŠOLJAK (18)
Od uspomena nam ostaje ova luda matura
Hmmm 2020.? Što reći? Kao i na početku svake godine, kažemo - ova će biti najbolja dosad. No ovo što smo zasad doživjeli ne bi nitko mogao zamisliti. Nakon dolaska virusa bili smo prisiljeni ostati doma, izolirati se od drugih i prebaciti na školu na daljinu. Nekima je taj način manje odgovarao, no meni je bilo puno lakše jer sam imala više slobode i mnogo sam bolje iskoristila vrijeme od onoga kad sjedim nepomično šest sati u školskoj klupi. Puno više su me “izbacile iz takta” određene vijesti o maturi. Nije mi se svidjelo što se mnogo informacija i odluka širilo, a onda još i mijenjalo svaki dan. A na kraju, matura se provodi kao i sve ostale dosad. Uz karantenu, potres krajem ožujka i sve druge nedaće, ova godina se baš “iskalila” na nama maturantima. Ne samo da nas je sve odvlačilo od priprema za maturu nego smo ostali i bez maturalne večeri i norijade... Mladima je svaki dan bitan i ne razmišljaju previše o budućnosti koliko o tome da uživaju u trenutku, druže se, zabavljaju i, što je najvažnije, stvaraju uspomene. I zato se nadam da će ovo stresno razdoblje što prije proći kako bih, kao i moji vršnjaci, mogla uživati u ljetu. Nasreću, imam razne interese u životu, pa koji god fakultet da upišem, neće mi biti žao. Možda i nešto ispadne od ove godine...
'Našu inovaciju stvarali smo i u karanteni'


DOMAGOJ PENIĆ (18)
Ne osjećam se zakinuto zbog korone, posla će biti
Od malih nogu bio sam zaljubljenik u tehnologiju i inovacije. Na danu otvorenih vrata, prije upisa u srednju, prof. Vlainić me zaintrigirao demonstracijom pametnih kuća, s kojima sam i doma eksperimentirao. Priključio sam se i njegovoj grupi inovatora, a lani smo Noa i ja počeli raditi i na inovativnoj igraćoj konzoli u stilu starih videoigara. Uzbuđen sam zbog toga kako će naša inovacija na kraju izgledati i funkcionirati te se nadam da će se realizacija naše ideje svidjeti vama koliko i nama. Paralelno uz redovnu nastavu sam se, naravno, pripremao za završetak godine i završni rad. Izradu inovacije, nažalost, situacija s karantenom je oduljila. Ipak, ostali smo povezani online i odradili dobar dio posla, koji sad nastavljamo u školskom labosu. Za faks sam si kao cilj stavio Tehničko veleučilište Zagreb. To je faks na kojem bi se moje znanje i ljubav za novijom tehnologijom mogli unaprijediti. Ja iskreno gledam na svijet kao okolinu na kojoj se probiješ više vještinama i snalaženjem nego samim znanjem. Određeno znanje je bitno, ali za svijet u kojem živimo možemo doći do zapanjujućih informacija u samo nekoliko klikova. Tako da nisam zabrinut zbog posla, jer vjerujem da će posla uvijek biti za one koji žele raditi. Situacija s pandemijom svakako je usporila svijet, no ne osjećam se zakinuto. Kroz nekih 10-20 godina želio bih imati svoju firmu, no ako to ne upali, lako ću se snaći i zaposliti se na raznim mjestima, kojih, hvala Bogu, ima.