U Samoboru sam već 33 godine, bila sam tu i kad su za nas igrali Bišćan, Butina i Šokota...

Teta Đurđa, kako od milja nogometaši NK Samobor zovu oružarku Đurđicu Bučanac, dobra je duša, kotač kluba, rame za plakanje kad treba i druga majka svima njima. Zaposlenica je NK Samobor već 33 godina, a sve je počelo sezonskim poslom kad je bila tinejdžerica. I nikad nije poželjela otići.

'Nisam dopuštala da igraju mokre kose na hladnoći'

- NK Samobor meni je postao drugi dom. Ovo je dinamičan posao i kroz njega sam kao žena zavoljela nogomet - rekla je teta Đurđa, kojoj dan-danas poteknu suze kad vidi djecu o kojoj se brinula, a koji su danas zreli muškarci.

- Nedavno je jedan prosijedi muškarac poviknuo: 'Teta Đurđa, sjećate li se kad ste mi kao dječaku sušili kosu da ne idem mokar na hladnoću?'. U prvi tren mi je trebalo vremena da povežem o kome se radi, ali su mi suze odmah potekle. Nikad nisam dopuštala da dječica mokre kose izlaze na hladnoću jer sam i ja majka - kaže Đurđa, koja se u klubu brine o čistoći, ali i o tome da sve u klubu funkcionira kao po špagi, izdaje dresove...

Brine o 11 selekcija, od dječačića do veterana. Kaže da nijedanput nije otišla na bolovanje, a šest je mjeseci radila bez plaće. Uprave su se mijenjale, u jednoj godini i po dvije upravljačke garniture, ali ona je ostajala. Kaže da joj je najbolje raditi s aktualnom upravom, na čelu s Marijem Vojvodom te dopredsjednikom Mirom Čaraparom.

- Vojvoda je 26. predsjednik s kojim radim, a njih dvojicu stavljam na vrh jer samo rijetki radnici od poslodavca dožive ono što sam ja od njih. Naime, kći je suprugu i meni uplatila ljetovanje u terminu u kojem je nemoguće uzeti godišnji odmor. Ali njih dvojica su mi tad rekli: 'Odi, Đurđa, mi ćemo odraditi sav tvoj posao, prati dresove, čistiti' - rekla je Đurđa te dodala da se rado sjeti i uprave na čelu s Marinkom i Zvonimirom Bobanom.

NOGOMETAŠ I PODUZETNIK Igrač NK Samobora stvorio prvu aplikaciju za nogometaše: 'Uče, treniraju i gledaju utakmice'

SAMOBORSKO ČUDO 'Naši kadeti i juniori pobijedili su Dinamo, dosad smo uložili u klub oko 400.000 eura'

'Pobijedili smo hrvatsku reprezentaciju'

Kaže da se nikad nije osjetila manje vrijednom te da je to vrijeme (druga polovica devedesetih) bilo zlatno doba za NK Samobor. Taj je klub 1996. odigrao prijateljsku protiv hrvatske reprezentacije i pobijedio 2-1.

- Za nas su tad igrali Bišćan, Šokota i Butina. Sve velike zvijezde, a divni, obični ljudi. Meni su čak govorili da sam dio priče zaslužne za uspjeh - kaže Đurđa i dodaje da joj je ta pobjeda nad reprezentacijom najveličanstveniji trenutak.

U jednom periodu bila je i tajnik kluba, dogovarala utakmice, termine. No bilo je i tužnih trenutaka.

- Suze mi oči kad se toga sjetim. Moj prijatelj, trener i igrač Božidar Boka Štefković umro je na terenu. Bila sam tad tamo, to je nešto što nikome ne bih poželjela. Pratila sam ga od njegovih početaka, plakala s njim, kao i s ostalima, nakon poraza, veselila se nakon pobjeda. Proživjela sam s njima sve, a on je ostavio srce na terenu. Srce na terenu ostavio je i Martin Filipčić, petnaestogodišnji dječak. Tuga je neizmjerna - kaže Đurđa...