Tko je Gonzalo García? Ruši HNL velikane, ima dvije domovine i istarsku dušu: 'Obožavam pršut'

Gonzalo Manuel García García, urugvajsko-španjolski nogometni stručnjak, ime je koje su proteklih godina dobro upamtili navijači najvećih hrvatskih klubova. Povratkom na klupu Istre 1961 početkom ove godine, ovaj karizmatični trener ne samo da je udahnuo novi život pulskoj momčadi, već je u nevjerojatno kratkom roku postao arhitekt nekih od najvećih pobjeda u novijoj povijesti i tako bacio rukavicu izazova klubovima iz "velike četvorke", toliko da je postao ozbiljan kandidat za idućeg trenera Dinama i Hajduka i da to nikoga ne bi začudilo.

Pokretanje videa...

01:42

HNK Hajduk Split vs NK Istra 1961 0:1 | Video: MAXSport/Hrvatski Telekom

Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.

Od Montevidea do Madrida i Eredivisie

Rođen 13. listopada 1983. u Montevideu, Urugvaj, García je nogometni put započeo u rodnoj zemlji, no već s 13 godina preselio se u Španjolsku, domovinu svojih predaka u Galiciji. Njegov talent brzo su prepoznali, a nadimak "Recoba", po slavnom urugvajskom sunarodnjaku Álvaru Recobi s kojim je dijelio poziciju na terenu, pratio ga je u ranim danima.

Njegove igre privukle su pažnju velikana. Igrao je za španjolsku U-17 reprezentaciju rame uz rame s budućim svjetskim zvijezdama poput Andrésa Inieste, Fernanda Torresa i pokojnog Joséa Antonija Reyesa. Interes je pokazao i Milan, koji je čak poslao legendarnog Franca Baresija u njegov dom u mjestu Os Tilos u Galiciji u veljači 2001., čak je i kompletnu obitelj pozvao u kamp Milanello ne bi li ga uvjerio da prijeđe u Italiju. No njegov tadašnji klub Santiago de Compostela, suočen s financijskim poteškoćama, već je bio prihvatio ponudu od 50 milijuna pezeta (oko 300.000 eura) od Real Madrida, što je bila rekordna svota za mladog igrača u to vrijeme. Gonzalu je bilo tek 17.

- To je bila velika promjena za mene. Došao sam s 15 godina, prvo u Compostelu pa je došao poziv Reala. Puno sam naučio, to je strašno kompetitivna sredina, učiš se radnim navikama i bilo je to veliko iskustvo. Igrao sam s Míchelom Salgadom i Joséom Manuelom Juradom. Ali nisam mogao do prve momčadi - rekao je jednom prilikom u intervjuu za 24sata.

Seniorsku karijeru u Španjolskoj proveo je u nižim ligama, igrajući za Alcorcón, Méridu i Palenciju. Pravi igrački procvat doživio je u Nizozemskoj. Počeo je u Apeldoornu 2005., gdje je pod vodstvom Stanleya Menza bio jedan od vodećih strijelaca druge lige, brzo je prešao u Eredivisie, prvu ligu. Nosio je dresove Heerenveena, Heraclesa (gdje je bio na posudbi i pomogao klubu u borbi za ostanak), Groningena i VVV-Venla. Kasnije je igračku karijeru gradio i na Cipru (AEK Larnaca, Anorthosis Famagusta) te u Izraelu, gdje je s Maccabijem iz Tel Aviva bio prvak 2012/13. Igračku karijeru zaključio je s 34 godine u matičnoj Composteli.

Suigrač mu je Heerenveenu bio bivši hrvatski reprezentativac Danijel Pranjić (43). On je u intervjuu za 24sata još u prvom mandatu rekao da je García najbolji trener lige.

- Igrao je polušpicu. Bio je tehničar, veliki znalac. Nije baš volio trčati. Igra bez lopte nije mu bila na najvišoj razini. Zato ga trener Heerenveena baš i nije 'šmekao'. Garcia je priliku dobivao na kapaljku, ali sve što je odigrao, dobro je odigrao. Poslije je otišao u Groningen. Tamo je bio glavni igrač - otkrio nam je Pranjić.

- Drago mi je da lijepo misli o meni, sreli smo se i u Hrvatskoj. Tad je on bio jedna od zvijezda u momčadi, a ja samo igrač više u kadru. Imam dobre uspomene na njega, sjećam se da je naporno radio. Ostali smo u dobrim odnosima, ali za mene je to bilo teško vrijeme jer se nisam razumio s trenerom i nisam uživao u nogometu. Ali puno sam naučio od igrača poput Danija ili Afonsa Alvesa - odgovorio je García.

Trenerski uspon: Od Danske do Pule (dvaput)

Odmah po završetku igračke karijere, García se posvetio trenerskom poslu. Prvo iskustvo stjecao je kao pomoćni trener u danskom Esbjergu. Uslijedio je angažman u Twenteu, prvo kao asistent, a zatim, u svibnju 2019., i kao glavni trener, naslijedivši Hrvata Marina Pušića, sadašnjeg trenera Šahtara, koji je otišao unatoč osvojenom naslovu u drugoj ligi. Sezonu 2019./20. u Eredivisie, prekinutu zbog velepošasti covida, završio je na 14. mjestu i nisu mu produžili ugovor. Iz dana u Nizozemskoj pamti i prijateljstvo s legendarnim sunarodnjakom Luisom Suárezom (38), koji i dalje trese mreže u Messijevu Inter Miamiju.

- Nisam čovjek koji je puno na telefonu, ali u kontaktu sam s Luisom. Upoznali smo se još dok je iz Groningena odlazio u Ajax. Povremeno se družimo, pijemo čaj mate, jedemo roštilj. Tu je i Bruno Silva, ima i drugih. Uglavnom razgovaramo o obitelji i slično - otkrio nam je.

U lipnju 2021., Gonzalo García prvi je put došao u Pulu i preuzeo klupu Istre s kojom je brzo pronašao zajednički jezik zbog dolaska grupacije Baskonia-Alavés kao vlasnika. U prvoj sezoni osigurao je ostanak osvojivši deveto mjesto, a u idućoj 2022/23. je napravio povijesni iskorak. Peto mjesto, najbolji plasman kluba u povijesti HNL-a, te bio na korak do plasmana u europska natjecanja. Tijekom te sezone pobjeđivao je Dinamo, Hajduk i Rijeku, igrao atraktivan i prepoznatljiv nogomet koji je punio tribine Drosine. Unatoč uspjehu, po isteku ugovora u lipnju 2023., napustio je Pulu.

Nakon Istre došao je poziv iz jedne od najjačih svjetskih liga, portugalske, gdje je preuzeo Aroucu u svibnju 2024. Međutim suradnju je sporazumno prekinuo već u listopadu iste godine nakon devet ligaških utakmica. Sudbina ga je ponovno vratila u Hrvatsku.

Karijera Gonzala Garcije

Drugi mandat: Šok terapija i rušenje velikana

Još krajem prošle godine u Puli su šuškali kako bi García mogao natrag na kormilo. Na oduševljenje mnogih navijača, vratio se na zimu i naslijedio Paola Tramezzanija, koji je ostavio momčad na osmom mjestu, četiri boda od posljednje Gorice. Njegov drugi mandat započeo je furiozno. U samo nekoliko mjeseci, zeleno-žuti demonstrirali su iznimnu taktičku zrelost i borbenost, ostvarivši pobjede protiv sve četiri tada vodeće momčadi HNL-a Rijeke, Hajduka, Dinama i Osijeka.

Posebno je odjeknula uvjerljiva pobjeda protiv Dinama na Drosini (3-0), najveća nad "modrima" u povijesti pulskog kluba, koja je presudila Fabiju Cannavaru. Ti su rezultati potvrdili Garcíjinu trenersku kvalitetu, a zbog krize u aktualnom prvaku, pa i toplo-hladnih rezultata i nesigurnosti oko ostanka Gennara Gattusa, došao je na radar najvećih domaćih klubova.

Iz kluba poručuju zainteresiranima da ima ugovor još dvije sezone i da je Gonzalo trener Istre, ali on sam ipak će kazati da su sve opcije za budućnost otvorene. Jasno je da bi mu angažman u Dinamu ili Hajduku bitno pomogao do neke veće trenerske postaje u Europi. Uostalom, njegove kvalitete najbolje poznaje novi sportski direktor "modrih" Dario Dabac koji je istu poziciju obnašao u Istri u Garcíjinu prvom mandatu.

Urugvajac s dvije domovine i istarskim srcem

Iako rođen u Urugvaju i ponosan na svoje korijene, García posjeduje i španjolsko državljanstvo, zemlju u koju je stigao kao dječak i za čije je mlađe selekcije nastupao. No zaljubio se u Istru, kao i njegova obitelj. Živi sa suprugom Albom, sinom Martínom i kćeri Adrianom i, kaže, uživa. 

- Prekrasno nam je. Ljudi su nekako mirni i susretljivi. Hrana je spektakularna. Nemam neko tipično istarsko jelo koje volim, ali tu su tjestenina, janjetina, krumpir, pršut... Hrana je stvarno dobra. Kad treniramo u Balama, obično odemo u jedan restoran gdje se fino najedemo. Sve je kao kod kuće - govorio je Gonzalo.

Radom u Istri dokazao je da je trener velikog potencijala. Njegova sposobnost da s ograničenim resursima (Istra godišnje na plaće izdvaja 2,5 milijuna eura, čak 10 puta manje od Dinama, pet puta manje od Hajduka i gotovo triput manje od Rijeke) igra dopadljiv nogomet i pobjeđuje najjače protivnike nije prošla nezapaženo. Bilo bi doista iznenađujuće da ga Puljani uspiju zadržati i iduću sezonu.