
Nezahvalno mi je pričati o strancima, i ja sam bio stranac u Italiji. Tim dečkima nije lako, trude se shvatiti mentalitet i veličinu kluba. Žao mi je što nismo bolji da mladi dobiju više minuta, kaže Dinamov Marko Pjaca
Sport
Komentari 91Nezahvalno mi je pričati o strancima, i ja sam bio stranac u Italiji. Tim dečkima nije lako, trude se shvatiti mentalitet i veličinu kluba. Žao mi je što nismo bolji da mladi dobiju više minuta, kaže Dinamov Marko Pjaca
Uvijek je ljepši osjećaj nakon pobjede, to slavlje u Koprivnici nam je dalo malo više samopouzdanja i mira uoči sljedećih dvoboja, ali i dalje nije to ni blizu onoga što mi želimo. Sve znamo, moramo povezati mnogo pobjeda kako bismo svi u svlačionici, kao i naši navijači, bili sretni i zadovoljni, kaže nam Marko Pjaca (29).
POGLEDAJTE VIDEO: Kangin problem s hlačicama
Pokretanje videa...
Jedan od najboljih igrača Dinama ove sezone protiv Slaven Belupa je po drugi put u karijeri ponio kapetansku traku "modrih". Pjaca je prvi put kapetan Dinama bio u kup-dvoboju protiv Osijeka, čini se kako će se ona sve češće nalaziti na ruci jednog od ponajboljih igrača hrvatskog prvaka. Zagrepčani se sad okreću subotnjem gradskom obračunu s Lokomotivom.
- Kapetanska traka? Ma to je samo u odsustvu naših pravih kapetana Ademija i Petkovića, tu su još Ristovski i Mišić. Lokomotiva? Oni su zadnjih godina jako dobra momčad, uvijek puna mladih i talentiranih igrača. Igraju dobar, poletan i agresivan nogomet, neće nam biti lako u subotu. Svjesni smo toga, ali nama je jedino bitno povezati nekoliko pobjeda - govori nam Pjaca koji je svjestan kako Dinamo igra čudnu sezonu:
- Da, ovo je baš specifična sezona. U HNL-u nismo na pravoj razini, nismo tamo gdje smo htjeli biti. Naša europska priča je bila nevjerojatno dobra, skupili smo mnogo bodova u novom formatu Lige prvaka, prava je nesreća što nismo prošli dalje. Baš čudna sezona. I dobra i loša. Dobra na europskoj sceni, slabija u HNL-u. Ali, srećom, to stignemo ispraviti. Samo nam treba niz pobjeda.
Jeste li možda svi skupa na tragu sjajnih europskih predstava podcijenili HNL?
- Ne, nismo! Stvarno nismo. Jednostavno, nismo uspjeli povezati Europu i HNL na način kako smo to trebali napraviti. Evo, i nakon pobjede nad Milanom, mi smo u Osijeku odigrali dobro, ali nismo pobijedili. I to nas je psihološki poremetilo. Čudno je da smo igrali dobro i pobjeđivali u Ligi prvaka, a nešto nam cijelo vrijeme nedostaje u HNL-u. I zbog toga su mi osjećaji podijeljeni. Nismo uhvatili pravi kontinuitet, to nam je najveći problem sezone.
Dinamo je u 10 velikih derbija protiv Hajduka, Rijeke i Osijeka ostvario tek jednu pobjedu. Nevjerojatne brojke...
- Definitivno su to zabrinjavajuće, meni čak i malo nestvarne brojke. I zbog takvih rezultata naša HNL sezona ne može biti zadovoljavajuća. Mislim, dobiti jedan od 10 derbija..., premalo. Baš premalo. I sad tu nema prevelike filozofije, ako opet želimo biti prvaci Hrvatske, moramo dobiti sve derbije do kraja. Kratko i jasno.
Tijekom sezone ste promijenili tri trenera, koliko se to sve odrazilo na momčad?
- Promjena trenera uvijek donese neki šok, tako da smo mi u sezoni imali tri različita načina rada. Svaki od tih trenera je donio svoje ideje, svoje treninge, svoj način igre... Ali, mi se kao profesionalci tome moramo prilagoditi što je bolje moguće. Znam da smo se trudili pohvatati sve ideje naših trenera, trudimo se i dalje, ma uvjeren sam da će uskoro sve biti puno bolje.
Na Dinamovoj klupi sad sjedi Fabio Cannavaro? Kako je raditi s bivšom Zlatnom loptom, jeste li ga već upoznali kao igrač Juventusa?
- Ne, nisam ga poznavao otprije. Dugo sam bio u Italiji, već sam radio s talijanskim trenerima, imam iskustva s njima. Opet, jako je zanimljivo raditi s čovjekom koji je osvojio Zlatnu loptu, takvih igračkih klasa u povijesti nije bilo puno. I za mene je to čast i privilegija. Mi smo i pod Cannavarom imali dobrih utakmica, sjetite se Milana i Osijeka, tako da mislim da postoje neke stvari za koje se možemo uhvatiti. Opet, ima i puno stvari koje trebamo popraviti. Vjerujem da od Koprivnice sve kreće prema boljem.
U Maksimirskoj 128 i dalje ima mnogo optimista, svi i dalje vjeruju u naslov prvaka. A kakvo je stanje u svlačionici? Razgovarate li o naslovu prvaka? I o onome što rade vaši konkurenti Hajduk i Rijeka...
- Sigurno da svi vjerujemo u naslov prvaka. U našoj svlačionici se uvijek prati HNL, uvijek pričamo o HNL-u. I nije sad da smo toliko opterećeni našim konkurentima, da gledamo gdje će tko kiksati, ali HNL se prati. Bez obzira radilo li se o Hajduku i Rijeci ili Istri i Lokomotivi, sve pratimo. Mi moramo misliti na sebe, ako uopće želimo doći blizu priče o naslovu, mi moramo biti dobri. I razmišljati o sebi.
Koliko se Dinamo promijenio u odnosu na dane kad ste napuštali Maksimir 2016. godine?
- Osjeti se kako Dinamo danas u Europi ima drugačiji status. Ljudi imaju više respekta prema nama, ali i kako mi imamo više tog europskog iskustva. Lakše pobjeđujemo, lakše osvajamo bodove, takve stvari dođu s godinama. Ma i nogomet se promijenio u tih 10-ak godina, sve je drugačije, HNL mi djeluje puno izjednačenije, tako da ima tu mnogo promjena.
U Maksimiru je u međuvremenu stasala jedna nova generacija koja je predvođena Ademijem, Petkovićem, Oršićem, Livakovićem... briljirala na europskoj sceni. Kako je vama kao navijaču bilo pratiti te uspjehe "modrih", koju utakmicu možda posebno pamtite iz tih vremena?
- Ma onu pobjedu protiv Tottenhama, to ću kao svaki pravi dinamovac zauvijek pamtiti. Uh, kakvu je tada utakmicu odigrao Oršić, nevjerojatno. Realno, tko je vjerovao da će Dinamo nakon 0-2 iz prve utakmice pobijediti tri razlike i izbaciti onakav Tottenham. To je bila čudesna utakmica, s guštom se sjetim te pobjede Dinama.
A koju utakmicu najviše pamtite iz vaših vremena u dresu Dinama? Bez obzira pričamo li o vašem prvom ili drugom mandatu u Maksimiru...
- Uh, bilo je i tu dobrih utakmica, velikih pobjeda. Sigurno onaj Celtic (3-2), pa pobjedu nad Arsenalom (2-1), također i onaj veliki preokret na Poljudu kad smo protiv Hajduka gubili 2-0, pa u samoj završnici slavili 3-2. Te su mi utakmice baš nekako ostale u sjećanju.
Vas su nekada kao klinca u Dinamu odgajali Josip Šimunić, Leandro Sigali..., tako i vi danas odgajate mlade snage "modrih". Kakvi su ti mladi? Slušaju li vas?
- Ha, ha, mladi su dobri. Dinamo uvijek u svojoj svlačionici ima velikih talenata, tako je i sada. I baš mi je zbog tih dečki žao što nismo bolji kako bi i oni u nekim utakmicama lakše došli do minuta. I to je nešto što se u Dinamu ne mijenja, taj rad s mladim igračima je ostala konstanta ovog kluba kroz godine.
Mladi hrvatski igrači vole rano otići put inozemstva, već na ljeto će u talijansku Serie A i Petar Sučić. Je li vas već pitao za kakav savjet?
- Marko Rog i ja stvarno mnogo razgovaramo s njim, puno se zezamo oko tog njegovog odlaska u Italiju. Sučić zna da smo tu za njega, da ćemo mu pomoći ako zatreba bilo što u bilo kojem trenutku. I u nama ima apsolutnu podršku.
U pričama oko Maksimira često se spominje i prevelik broj stranaca u Dinamovoj svlačionici. Tu temu često nameću bivši treneri Dinama, klupske legende... Opet, i vi ste u prvom mandatu u svlačionici imali Soudanija, Fernandesa, Henriqueza, Pinta..., ali ste na terenu disali kao momčad. Danas to ne izgleda baš tako...
- Ne bih se previše hvatao na tu temu o strancima, malo je nezahvalna. Pa i ja sam nekad u Italiji bio stranac, znam kako je to, kako je tim dečkima. Nije im lako. Trudite se što prije uklopiti u novu sredinu, shvatiti taj mentalitet i veličinu kluba. Svi moramo biti povezani kao momčad, bez obzira je li riječ o domaćem ili stranom igraču. Svi moraju shvatiti veličinu Dinama, pa i ozbiljnost situacije u kojoj se sada nalazimo.
Kako ste zadovoljni sezonom na osobnom planu?
- Dobro, svoju sezonu želim gledati kroz prizmu momčadskog rezultata. Tako da je i to na trenutke bilo fantastično u Europi, često i malo slabije u HNL-u.
Trenutačno u 33 službene utakmice imate osam golova i šest asistencija, a na kraju sezone kad ste iz Dinama otišli u Juventus imali ste 12 golova i šest asistencija (u 42 nastupa). Do toga vam nedostaju još samo četiri gola...
- Iskreno, nisam znao za taj podatak, nisam baš neki preveliki fan statistike. Više se vodim nekim osobnim dojmom, svojim osjećajem u takvim stvarima. Lijepo je čuti da su mi brojke slične danima kad sam odlazio iz Dinama, želim nastaviti u tom tonu. Pomagati momčadi golovima, asistencijama, obrambenim doprinosom... svejedno mi je. Samo da nižemo dobre rezultate i pobjeđujemo.
Vi ste u svom Borovju dobili i veliki mural, zna li vaš sin kakva mu je tata "faca" u Zagrebu?
- Ha, ha, nemam pojma. Znam samo da obožava nogomet (ima godinu i pol, nap. ur.), stalno ga igra, stalno je s loptom u nogama. I to je jedino bitno, samo neka uživa. Kakav je? Dobar, dobar, ha, ha.
A kad biste u Dinamo mogli dovesti jednog bivšeg suigrača, tko bi to bio?
- Hmmm..., neka to bude Dani Olmo - završio je Pjaca.
Pjacin učinak ove sezone
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+