Perković: Navijači nisu zviždali Dinamu, nego Gorici (?!). Carević: Hajduk? To me ljuti...

Sandro Perković nakon poraza Dinama od Gorice (1-0) u 31. kolu HNL-a bio je utučen, ali...

- Ne mogu previše zamjeriti svojim igračima. Vidio sam htijenje, želju, ali nije nas išla realizacija.

Zašto ste tako rano izvadili Petra Sučića, je li bio neki poseban razlog?

- Nema konkretnog razloga. Želio sam da s našim kapetanom (Ademi, op. a.) dobijemo novu energiju, liderstvo, silinu.

Bilo je zvižduka nakon utakmice... Kao da su navijači tražili bolji pristup, više energije.

- Čuo sam zvižduke tijekom utakmice i na poluvremenu, ali ne vjerujem da je to bilo povezano s našim pristupom, već da su naši navijači bili ljutiti što domaći toliko kradu vrijeme. U prvom poluvremenu nisu sigurno bili ljutiti na naš pristup, dominirali smo. Došli su u velikom broju, daju podršku momčadi, hvala im.

Je li prvenstvo gotovo ako Hajduk i Rijeka danas dođu do tri boda?

- Nedostaje nam konzistentnost. Nikako da povežemo tri-četiri utakmice da pobijedimo. Prvak najčešće bude klub koji to uspije. Međutim, dok god postoji i matematička šansa, mi ćemo se boriti.

Niste dali priliku Kačavendi, niste probali s dva napadača. Zamjerate li sebi sad nešto?

- Lako je nakon utakmice. Nakon utakmice si zamjeram sve. Ademi je izgledao odlično na treninzima. Svi dečki dobro igraju, treniraju. Donosi iskustvo, on je kapetan momčadi. Lako je reći trebali ste ovo ili ono. Razmišljao sam o dva napadača, ali bojao sam se da ne izgubim balans u igri. Imao sam osjećaj i da je Kulenović energetski ušao u problem.

Zašto nije bilo Brune Petkovića i kakva je situacija s Arijanom Ademijem koji nije mogao završiti susret?

- Petković je zadnja dva dana imao virozu i nije bio na raspolaganju. Ademi je dobio udarac i ne izgleda dobro. Vidjet ćemo na pregledu.

Carević: Ne igramo ni za koga

Komentar je dao i Mario Carević, koji je utakmicu pratio s tribine zbog suspenzije (vraća se u sljedećem kolu).

- Važna tri boda, pogotovo nakon što je Šibenik jučer pobijedio Lokomotivu. Gledamo da se odvojimo od dna, svaki bod nam je bitan. Moram čestitati momcima na hrabroj i strpljivoj utakmici. Možda su nas očekivali s petoricom iza, ali nismo se željeli previše uvlačiti u krilo golmanu. Imali su velik broj udaraca, ali nisu imali preizražene šanse, neke šuteve s distance smo im svjesno puštali, ne možeš imati sve. 

Vaš pomoćnik Denis Mojstrovič niže pobjedu za pobjedom... Kako je vama gledati to sa strane?

- Mirniji sam gore, sad se vraćam. Fali mi klupa. Na "Motoroli" smo od prve do zadnje minute. To sam morao odraditi, nadam se da se više nikad neće ponoviti.

Dinamo kao da vas nije iznenadio. Jeste li očekivali baš ovaj sastav Dinama?

- Jesmo, to su igrači koji su trenutačno u najboljoj formi. Znali smo da iz nekoliko situacija nas mogu ugroziti. Da mogu biti ozbiljni po našoj izgubljenoj lopti. Znali smo da rade izolaciju na Pjacu, da će imati jedan na jedan situacije, ali dobro ga je kontrolirao motorični Mikanović. Dobro smo kontrolirali međuprostore koje su napadači Stojković i Baturina. U drugom poluvremenu ubacio sam Čuića da zadrži loptu, da spusti nešto, to Erceg nije mogao jer nije robustan. Čestitke dečkima s klupe, malom Vrzi koji je 2007. godište (Vrzić, op. a.). 

Ovom pobjedom pomogli ste i "svom" Hajduku...

- Ljute me te stvari. Previše se to apostrofira. Mi ne igramo ni za koga. Pobijedili smo ovdje Hajduk, sad pobijedili Dinamo. S Rijekom smo igrali 0-0, na Poljudu smo bili sjajni pa ipak izgubili... Ovo su momci koji se bore za svoju egzistenciju jer je sigurno u Gorici neće osigurati. To je jedini cilj, to je naš put. Daj bože da ostanemo u ligi. Sad smo sedmi, to super izgleda, ali... Izgubiš jednu utakmicu, padneš dolje... Toliko je izjednačena liga... Nijedan favorit tek tako ne može unaprijed upisati tri boda, vidite to svaki vikend. Ove "manje momčadi" redovito osvajaju bodove.

Je li ovo najveća pobjeda u karijeri?

- Ne znam, nemam pojma, iskreno. Volim pobijediti svaku, i Mladost iz Prološca i Dinamo... Imamo sad tri pobjede zaredom... To jutro nakon pobjede. To je najbolji osjećaj koji se može dogoditi jednom treneru i igraču ako živi za to.