Od 'stare' Kranjče ostat će samo uspomene: Od naslova prvaka do Frantinih bombona i kraja

Kranjčevićeva. Nekoć dom kultnog Zagreba, slavili su se tu naslovi prvaka kako tog ikonskog kluba, tako i tadašnje Croatije. O još ranijim danima i ne možemo previše pisati, osim informacija koje smo pronašli u povijesnim knjigama. Nekad je na ovom stadionu bilo navodno i 17.000 gledatelja, a na utakmici Lokomotive i Šibenika  bilo ih je dosta manje. Ipak, vidjelo se da ovo nije obična utakmica, da su se neki došli pozdraviti sa kultnim stadionom, barem u ovakvom obliku.

A novinarska je loža pokazala samo da je vrijeme za rastanak. Nekoliko slojeva prljavštine s obližnjeg gradilišta nagovijestilo je radove koji već u srijedu kreću praktički u centru Zagreba. Sve je rjeđa situacija da neki klub ima stadion toliko blizu središtu grada, ali Kranjčevićeva 2.0 bit će ta rijetkost. No, na to ćemo čekati još barem godinu i pol, a sad je vrijeme da se kaže zbogom stadionu uz koji su odrastale generacije. 

Prvenstveno, naravno, navijači Zagreba. Iako je u gradu uvijek postojao jači i popularniji klub, sjećam se 2000-ih godina kad je upravo klub s Kranjčevićeve bio strah i trepet, a teško je zaboraviti šampionsku momčad iz 2002. godine predvođenu Hrvojem Štrokom, a tu je još bila sama krema romantike poput Vasilja na golu, Stavrevskog, Poldrugača, Jose Bulata, Franje, Olića, Krpana i naravno Cice Kranjčara na klupi. 

Kakvu su momčad, kakve španere tad gledali ljudi iz Zagreba, a mnogi od nas slušali samo preko 'Sporta i glazbe' ili pak pogledali u pregledu kola. A onda je došlo i to vrijeme da je 'stara dama' u centru postala 'dama noći' jer su je koristili prvoligaši koji nisu imali svoj stadion s licencom poput Lučkog, Rudeša, Lokomotive koja je tu već duže vrijeme, a igrale su se tu i mnoge utakmice mlađih reprezentacija , dok su 'vatreni' odigrali onu 1996. protiv Južne Koreje i slavili hattrickom Gorana Vlaovića.

Teren je propadao, ulaganja su bila rijetka, a sad je stiglo vrijeme da se tome stane na kraj i krene s gradnjom novog stadiona. Uspomena ima mnogo, svatko na svoj način, a mene veže za prvi nogometni 'teren' u redakciji 24sata. Lokomotiva je igrala protiv Varaždina, a još tad nisam znao kolege. Sjeo sam u ložu, a ispred mene je doletio bombon od eukaliptusa. Znate, onaj u zelenom omotu koji 'nitko' ne zna gdje kupiti, ali stariji ga ljudi uvijek imaju.

- Zemi si bombon, dobar je. Nego, čiji si ti? - upitao me stariji gospodin, a na pogled sam odmah znao o kome se radi.

Legendarni Mladen Frančić, o kojem sam nekad čitao na sportskim stranicama novina, tad me ponudio bombonom i uputio se u raspravu kako bi provjerio moje znanje HNL-a. Vjerojatno sam prošao ispit jer smo suradnju i druženja nastavili kako na stadionima, tako i izvan njih te u gostovanjima u našim emisijama, a 'Franta' ipak nije dočekao novu Kranjču. Ali još se sjećam prve upute koju sam dobio:

- Vidim da imaš volje, samo nemoj biti k'o svoj kolega Tironi, on samo te mlade gura, ne kuži baš sve - rekao mi je tad Franta i namignuo. 

Eto, imamo svoju prvu uspomenu na Kranjčevićevu, a posljednja je bila pobjeda Šibenika u lovu na ostanak u HNL-u i kraj jednog od zadnjeg daška Romantike u HNL-u. Vrijeme je za nešto ljepše, raskošnije, veće, a starih vremena možemo se samo sjećati...