EHF je postavio dobno ograničenje da samo igrači rođeni poslije 1. srpnja 2006. mogu sudjelovati na natjecanju pa samo igrali bez nekolicine važnih igrača, kaže Tin Budi, trener mladih zagrebaša, koji su debitirali u Ligi prvaka
'Mađari imaju sustav koji je nama nedostupan. Lakše je kada imaš Šoštarića na klupi...'
Po uzoru na nogomet i košarku, i EHF je započeo priču s rukometnom Ligom prvaka za juniore. Premijera je ovog tjedna bila na prvom od četiri turnira u Veszpremu, na kojem je sudjelovao i RK Zagreb. Ostat će upamćeno da su baš mladi zagrebaši odigrali prvu utakmicu ovog natjecanja, u polufinalu su izgubili od Pick Szegeda 20-26 pa za treće mjesto pobijedili Vojvodinu 43-41.
Zamisao je da igraju mlade momčadi svih klubova koji sudjeluju u Ligi prvaka, ali odustali su Aalborg, Fredericia i Kolstad, a pozivnicu su prihvatili Savehof, Vojvodina i GOG. Pobjednici svakog turnira igrat će na završnom turniru u Kolnu, kada će biti i Final Four Lige prvaka, što je velika stvar.
Mlade zagrebaše vodio je trener Tin Budi, uz asistenciju voditelja omladinskog pogona Nenada Šoštarića.
- Svakako je lijepo biti dio ovog društva. EHF je postavio dobno ograničenje da samo igrači rođeni poslije 1. srpnja 2006. mogu sudjelovati na natjecanju pa samo igrali bez nekolicine važnih igrača. Žao mi je što je postojalo to ograničenje jer bez njega bismo bili puno opasniji protivnik. Pogledali smo nekoliko utakmica protivnika, ali i to je bilo teško jer su godišta bila nepoznanica. Trenirali smo isto kao i uvijek, samo smo na treninzima malo više uigravali ekipu koja je išla na ovaj turnir - kaže trener Budi i sažima dojmove.

- S obzirom da smo bili u mladom sastavu, odnosno većina igrača bila je i dvije godine mlađa, rezultatom mogu biti zadovoljan, ali igrom ne. U prvoj utakmici protiv Pick Szegeda smo promašili 15-ak lopti, sa samo pola zabijenih golova bili bismo u igri i za finale. U drugoj utakmici protiv Vojvodine puno smo trčali što i rezultat pokazuje na kraju. Poveli smo 4-3 u petoj minuti i nakon toga smo gubili do 59. minute kada smo okrenuli rezultat. Dečki su pokazali karakter, nije lako gubiti cijelu utakmicu i na kraju okrenuti rezultat u zadnjoj minuti.
Što ste još zamijetili na turniru?
- Zanimljivo je promatrati razliku u igri pojedinih ekipa, kako igraju, koji su im bolji segmenti igre, ali kako i treneri reagiraju u pojedinim situacijama. Zanimljivo mi je bilo vidjeti mađarske ekipe. koje su za vrijeme utakmica imali sustav koji je pomoćnom treneru u svakom trenutku pokazivao ako je neki igrač ušao u “crveno” i treba li ga zamijeniti. To su vrhunske stvari koje su nama u ovom trenutku nedostupne, ali mislim da su potrebne zato što mogu dati mnogo informacija o stvarima na kojima se može i treba raditi bolje.

Kažu da je ovo jedna od najpotentnijih generacija koje je Zagreb imao u zadnje vrijeme.
- Da, puno se to priča za Zagrebovu generaciju 2006., ali mislim da to ne treba potencirati nego ih pustiti da se razvijaju. I imao sam sreću da sam s tom generacijom Zagreba od početka njihovog odrastanja, prvo kao pomoćni trener, a evo sada i kao glavni. U ovoj generaciji ima talentiranih igrača, neki, nažalost, još nisu razvili puni potencijal, neke ometaju ozljede, a neki su se više posvetili školi. Rukomet je timski sport i ne volim isticati pojedince, ekipa je jaka koliko je jak najslabiji igrač na terenu. Ali svakako treba napomenuti da je ovdje na turniru bilo samo pet igrača iz te generacije zbog dobnog ograničenja, pa smo putovali bez nositelja te generacije i vrlo važnih igrača s kojima bismo bilo puno konkurentniji. Rad s njima je zanimljiv, ali i težak, trebaš biti kreativan u sastavljanju treninga i dovoljno lukav da ih stalno držiš “našpanane” da su stalno unutra glavama.
Koliko vam pomaže Šoštarić, koji je sjedio i na klupi i davao savjete ne time-outu?
- Trener Šoštarić je voditelj omladinskog pogona u klubu i na raspolaganju je svim trenerima u klubu za savjet i kritiku. Svakako cijenim njegovo znanje i puno mi je lakše kada takvo trenersko ime sjedi pored mene na klupi i daje mi savjete, ali ujedno imam i puno veću odgovornost i potrebu za dokazivanjem.