Ma i da sto puta ispadnemo na penale, sreću iz Rusije i Katra nam nitko nikad neće oduzeti...

Hrvatska je još jednom pala na penale. Posljednji put "vatreni" su na lutriji penala poraženi u prošlosezonskom finalu Lige nacija, tad je uspješnija bila Španjolska koja se u Rotterdamu okitila zlatnom medaljom. Od Hrvata su tog dana s bijele točke neprecizni bili Majer i Petković, dok Livaković nije "furiji" obranio niti jedan udarac s 11 metara (Laporte je pogodio gredu).

Pokretanje videa...

00:36

Hrvati u Parizu prije utakmice | Video: Čitatelj 24sata

Sličan scenarij dogodio se i ove nedjelje, Livaković sad nije imao rješenja (iako je ih izludio u 120 minuta igre) za pokušaje Francuza s bijele točke. OK, Kounde i Hernandez su promašivali cijeli gol, a Hrvatska je opet izgubila. Tragičari su ispali Baturina, Stanišić i Ivanović, prvu dvojicu je zaustavio sjajni francuski vratar Maignan, dok je Ivanović promašio cijeli gol.

Ali, ako se netko (i dalje) nema pravo buniti na božicu Fortunu i priču s penalima - to je onda Hrvatska. Dugi niz godina "vatreni" su po tom pitanju miljenici sreće, penali su donijeli Hrvatskoj i dvije svjetske medalje. Srebro iz Rusije i broncu iz Katra. Sjetite se samo onih penala protiv Danske ili Rusije (u Rusiji), pa onih muka protiv Japana i Brazila u Katru. E, to se nije moglo ni gledati.

I baš zbog toga, koga briga za poraze na penale u Ligi nacija. Niti jedan Hrvat, niti jedan nogometni zaljubljenik neće mijenjati onu sreću iz Rusije i Katra za tugu iz Rotterdama ili Pariza. I ti porazi od Španjolske i Francuske ni izbliza ne bole, koliko su nam penali donijeli sreću u pohodu na te dvije svjetske medalje.

Jasno, nikad nije lako izgubiti. Posebice kad cijela momčad vrijedno "krvari" 120 minuta, osjeća inferiornost u odnosu na suparnika, ali željom i htijenjem pokriva svaku rupu u svojoj igri. Sad nije lako igračima, nije lako stožeru, pa ni navijačima. Ali. osobno bih potpisao još 10 ispadanja u Ligi nacija za jedan prolaz u nokaut fazi Svjetskog ili Europskog prvenstva. To je - neusporedivo.

I koliko god vam danas bilo teško, koliko god vam bilo teško zaspati poslije ispadanja od Francuza (porazi od njih uvijek bole), samo se sjetite bravura Danijela Subašića u Rusiji 2018. ili Dominika Livakovića u Katru 2022. godine. Sjetite se vlastite sreće, nasmijte se još jednom i - uživajte. Ispadanja od Francuza u Ligi nacija ne boli. Baš nimalo..