Franjo, vatreni brk: Austrija me htjela, odbio sam i Terzića. A u Belgiji su mi razbili automobil

Franjo Ivanović (21) je gastarbajtersko dijete, rođen u Austriji, vinkovački široke duše, a germanskih radnih navika. Otklonio je sve ljetne mamce, došao u ljeto 2023. u Rijeku, odmah trudom i zalaganjem pokazao koliko cijeni klub, dres i grad. Godinu dana poslije prodao se u Union Saint-Gilloise za četiri milijuna eura, a protiv Francuske i debitirao za "vatrene", dobio zadnjih pola sata.

Pokretanje videa...

00:45

Pitali smo navijače što misle o povratku Marka Livaje u reprezentaciju | Video: Fabijan Hrnčić/24sata

Nogomet je počeo igrati na 'desetki', stavljali su ga i na krilo. Pa mu je igra prema nazad u krvi. A u protivničkom kaznenom... Ili jedan dribling u mjestu pa šut ili iz prve - bum! A ima i lijevu i desnu i onaj urođeni osjećaj da sa svake pozicije baš dobro 'vidi gol'.

Prvi dan u Rijeci je, na pitanje 'riba ili kulen?' uz smijeh ispalio k'o da gruva prema protivničkom golu, 'A kulen, normalno, što će vam Slavonac drugo reći'.

- Dok nisam došao u Rijeku, jedina asocijacija na more bilo mi je kupanje i godišnji odmor. Sad uživam u toj divoti pogleda na Kvarner, ali godišnji je odavno prošao. Treba raditi, davati golove i pobjeđivati - rekao je u intervjuu za 24sata po dolasku u klub 2023.

Jedan od vaših uzora, Ronaldo Nazario, je u igračkoj mirovini. Drugi, Cristiano Ronaldo na Bliskom istoku igra efikasno kao da je Franjo Ivanović. Treći i najveći, idol Ivica Olić?

- Kad mi je i 'Ola' čestitao na potpisu za Rijeku znao sam da je uspjeh zajamčen. Uzor mi je jer je moj Slavonac i jer je bio veliki nogometaš i radnik - osmjehuje se Ivanović.

Počeo je igrati s pet godina.

- Nogomet je moja ljubav, a čim sam pogledao prvu utakmicu na Rujevici i osjetio fantastičnu atmosferu, osjetio sam tu ljubav i odabrao Rijeku. Ispunjavam svoje dječačke snove i dajem sve od sebe da ispunim onaj najveći: član sam mladih selekcija 'vatrenih', a kruna bi bila igranje za Hrvatsku, A reprezentaciju i trofej s Hrvatskom - govorio je 2023., prije nego što je došao Dalićev poziv.

A kad ga je izbornik htio pogledati još u jesen 2023., nije imao sreće jer ga je ugrizao pauk. Natekla mu je podlaktica i morao je primiti antibiotik. Damir Mišković nagradio ga je igračkom Spidermana i prigodnom fotomontažom.

Posjetili smo ga i prije mjesec dana nakon klupske utakmice u Bruxellesu, kad je bilo sasvim izvjesno da će biti na tom popisu.

- Na zastavi je pisalo 'Ajde, Franjo'. Ne znam tko ju je izvjesio, ali ovdje u Bruxellesu ima nekoliko Hrvata koji navijaju za mene i nose hrvatsku zastavu. To mi puno znači! Vidim da su ljudi uz mene, da navijaju za mene - rekao je Ivanović u intervjuu za 24sata.

Što se dogodilo nakon dolaska u Belgiju? U 20 utakmica belgijskog prvenstva zabili ste 10 golova. Koja je tajna?

- Nema tajne. Odgovara mi stil igre. Dobro sam se snašao u Belgiji, baš sam zadovoljan. Počeo sam zabijati, pouzdanje mi se dignulo, a to je za napadača najvažnije.

Kako ste se snašli u Bruxellesu?

- Živim u Antwerpenu jer nam je trening-kamp izvan Bruxellesa. Bliže je iz Antwerpena stići do kampa nego iz Bruxellesa. A u Bruxellesu su i velike gužve, zato mnogo igrača živi u Antwerpenu.

Nije mu bilo lako po dolasku u novu sredinu.

- Drugog dana kad sam stigao u Belgiju su mi razbili automobil. Eto, lijepa dobrodošlica. No, život je stvarno OK, imam i neke prijatelje tamo i zadovoljan sam - kazao je nedavno u emisiji "Vikend vatrenih".

Prepoznaju li vas navijači?

- Prepoznaju me u Bruxellesu, ali ne kao u Hrvatskoj, kao u Rijeci, da su svi 'ludi', da te fotografiraju čim te vide... Ovdje su ljudi diskretniji.

Kad ne trenirate ili ne igrate nogomet, imate li neki hobi? Stignete li baviti se još nečim?

- Pa baš i ne. U Rijeci sam volio otići na more, u ribolov, ovdje to nije lako. Ali nemam ni vremena. Na treningu sam šest, sedam ili osam sati na dan, pa se odmaram kada dođem doma. Onda mi odmah dođe utakmica, pa igramo i Europsku ligu, tako da sam potpuno posvećen samo nogometu.

U Hrvatskoj se mnogo govorilo o tome hoće li vas zvati Austrija u reprezentaciju jer ste rođeni ondje. Nedavno ste rekli da imate samo hrvatsko državljanstvo, ne i austrijsko.

- To je točno. Imam samo hrvatsko državljanstvo.

'Zvali su Austrijanci i dok sam bio u Rijeci'

Jeste li bili u kombinacijama da zaigrate za Austriju?

- Javili su mi se bili iz Austrije. Nagovarali su me da igram za njih, za A selekciju.

Kad je to bilo?

- I dok sam bio u Rijeci, ali sad još više od kada sam u Belgiji. Ispalo je u javnosti kao da je bila neka dvojba, ali za mene nikad nije bilo dvojbe. Ja sam davnih dana odlučio da želim igrati samo za Hrvatsku.

Mnogi su se uplašili da će vas Austrija "ukrasti".

- To nije nikad bila opcija. Samo Hrvatska.

Jeste li imali prilike razgovarali s austrijskim izbornikom Ralphom Rangnickom?

- Odmah sam se izjasnio njihovim ljudima da želim igrati za Hrvatsku.

Poznajete li igrače iz reprezentacije Hrvatske?

- Ne baš. Iz Dinama znam igrače, one protiv kojih sam stalno igrao. Mi mlađi smo prijatelji, pogotovo oni s kojima sam proveo najviše vremena, poput Martina Baturine. Ali da sam nešto posebno blizak s nekima, nisam.

Prije godinu dana tadašnji vas je njen trener Željko Sopić posjeo na klupu. Kako ste se osjećali? Je li vam to zasmetalo, jeste li bili ljutiti, razočarani?

- Danas kad gledam na to, smatram da mi je to pomoglo u razvoju. Da ostanem mentalno jak. Naravno da mi je smetalo to u tom trenutku, da mi nije bilo drago što sam od prve špice ulazio s klupe ili nisam ulazio, ali vjerojatno je Sopić imao svoje razloge.

Je li istina da vas je Borussia Dortmund htjela dovesti kad ste bili u podmlatku njemačkog Augsburga? Jeste li razgovarali s njenim tadašnjim trenerom Edinom Terzićem?

- Da, razgovarao sam s Terzićem. U to vrijeme bio sam u drugoj ekipi Augsburga. Tražili su me ljudi iz Borussije, a Terzić je bio na razgovoru. Htio je da budem dio Borussije Dortmund, da na početku odigram koju utakmicu za B ekipu, odnosno za drugu momčad u trećoj njemačkoj ligi. No na kraju mi je Rijeka bila draža opcija - kazao je.