Dan kad je Štimac uručio otkaz Baki i poveo Hajduk do zadnje titule. Prošlo je točno 20 godina

Bio je 10. travnja 2005. Hajduk je bio vodeći na ljestvici HNL-a, na putu prema obrani naslova prvaka. A onda je odjeknula vijest koja će obilježiti ne samo tu sezonu, već i baciti dugu sjenu na posljednji veliki trijumf splitskog kluba: trener Blaž Slišković dobio je otkaz. Odluka uprave na čelu s predsjednikom Brankom Grgićem i sportskim direktorom Igorom Štimcem, koji je potom i sam preuzeo klupu, dogodila se samo osam kola prije kraja prvenstva. Nepunih sedam tjedana kasnije, 28. svibnja 2005., Poljud je eruptirao u slavlju nakon pobjede 6-0 nad Varteksom kojom je potvrdio naslov. No ta smjena s početka travnja ostala je gorki podsjetnik uz slatkoću posljednjeg pehara.

Pokretanje videa...

01:09

Hajdukov kalendar za 2025. | Video: čitatelj 24sata

Put do titule kroz turbulencije

Sezona 2004/05., koja je kulminirala tim naslovom, bila je daleko od idealne za Hajduk. Počela je šokantnim ispadanjem od irskog Shelbournea u kvalifikacijama za Ligu prvaka pod vodstvom Ivana Katalinića koji je to platio pozicijom, nakon čega je momčad pod vodstvom Bake Sliškovića tražila stabilnost i formu.

- Ja sam jedini bio od početka do kraja te sezone. Nakon što je četvorka Štimac, Asanović, Bokšić i Bilić financijski pomogla klubu, mene su na početku sezone promovirali u pomoćnika Ivanu Kataliniću, koji je smijenjen nakon Shelbournea. Štimac mi je tad kazao da sam i ja bivši, ali kako sam bio pod ugovorom, a trebalo je odraditi par treninga dok dođu Blaž Slišković i Mišo Krstičević, ja sam ostao. Kad je došao Slišković, kazao mi je da odradim još jedan trening koji će on gledati kako bi upoznao momčad, i nakon treninga mi je rekao da bi volio da ostanem i dalje jer je on bio i izbornik BiH i često je morao na put. Dao mi je da pripremim još dva treninga, nakon toga i utakmicu u Zadru koju smo pobijedili 5-1 i tako sam ostao. Imali smo odličan odnos, meni je Baka bio sve, ja sam skupljao lopte dok je on igrao... A kad su ga smijenili, trebao sam i ja otići, drugi put u toj sezoni, ali Petar Nadoveza koji je postavljen za pomoćnika Štimcu, inzistirao je da ostanem - prisjetio se Siniša Jalić u intervjuu za 24sata.

U HNL-u, koji je te sezone bio oslabljen Dinamovim neočekivanim igranjem u "ligi za bedaka", Hajduk se uspio nametnuti kao glavni kandidat za naslov. Najveći konkurent bio je iznenađujuće dobar Inker iz Zaprešića, no povlačenje Luke Modrića s posudbe natrag u Dinamo tijekom zimske stanke značajno je oslabilo Zaprešićane.

Unatoč vodstvu na ljestvici, uslijedila je spomenuta smjena Sliškovića u travnju. Momčad je do kraja vodio Igor Štimac. Ključni trenutak prvenstva dogodio se u pretposljednjem kolu kada su Inter i Hajduk u Zaprešiću odigrali 1-1. Hajduk je tako u posljednje kolo ušao bodovno poravnat s Interom, ali s boljim međusobnim omjerom, što je značilo da im pobjeda protiv Varteksa Ćire Blaževića na Poljudu osigurava naslov.

Neizvjesnost je trajala manje od minute. Hrvoje Vejić zabio je već u prvom napadu, a do 22. minute semafor je pokazivao 4-0 golovima Biščevića, Bušića i Čačića. U drugom poluvremenu zabijali su još Kruno Lovrek i Niko Kranjčar za konačnih 6-0 i feštu kakvu Split dugo nije vidio. Sastav koji je potvrdio naslov bio je: Balić, Luka Vučko, Bartulović, Vejić, Đolonga (od 54. Grgurović), Biščević, Čačić, Leko, Blatnjak, Kranjčar (od 80. Munhoz), Bušić (od 66. Lovrek).

Šokantna smjena: Razlozi i reakcije

Fešta na kraju sezone nije mogla sakriti dramu koja se odvila osam kola ranije, tog 10. travnja. Odluka o smjeni Blaža Sliškovića dok je momčad bila prva na tablici izazvala je brojne kontroverze i oprečne verzije događaja.

Kao razloge smjene Štimac je godinama kasnije navodio Sliškovićevo "neprofesionalno ponašanje" i činjenicu da nikada nije dostavio potrebnu trenersku licenciju, zbog čega je na klupi sjedio kao "predstavnik kluba". Tvrdio je da je uprava zaključila kako Slišković "nije zaslužio čast" da osvoji naslov. Hajduk je na sudu kasnije tvrdio da Sliškovićev ugovor zbog neposjedovanja licencije nikad nije ni ovjeren u HNS-u.

Legendarni Baka oštro je demantirao optužbe o neprofesionalizmu, tvrdeći da je povremeno izbivao zbog obveza izbornika Bosne i Hercegovine, što mu je ugovorom bilo dopušteno. Isticao je da je licenciju imao i da je bila validna za Uefu i Fifu, ali da je Hajdukova administracija nikada nije proslijedila HNS-u. Smatrao je da je uprava unaprijed "znala" da će biti prvak, implicirajući nečasne radnje, te da ga je Štimac smijenio iz osobnih ambicija. Prisjetio se i kako su ga čelnici, uključujući Štimca, ranije "na koljenima molili" da preuzme klub u teškoj situaciji. Slišković je kasnije tužio Hajduk zbog otkaza, potražujući oko 270.000 eura, a spor se godinama povlačio po sudovima. Baka je oduvijek smatrao kako je zaslužio taj naslov iako ga formalno nije osvojio.

Štimčeva era: Trofej, dugovi i odlazak

Osvajanje naslova 2005. ostao je jedini Štimčev trenerski trofej. Njegovo vrijeme u Hajduku, bilo kao sportskog direktora ili kasnije trenera, obilježile su velike financijske poteškoće. Klub je imao blokiran račun i bio u dugovima. Štimac je tvrdio da je posuđivao vlastiti novac za plaće igrača te da je s Franjom Pašalićem podigao kredit od 1,83 milijuna eura kako bi iz Dinama doveo Niku Kranjčara, pri čemu je Hajduk platio samo PDV, a kasnije najviše zaradio njegovom prodajom u Portsmouth za četiri i pol milijuna eura. Taj novac, tvrdio je Štimac, nikada mu nisu vratili.

Slišković je, s druge strane, kritizirao dovođenje skupog Kranjčara dok klub nije imao novca za plaće ostalim igračima i zaposlenicima, smatrajući to Štimčevom osobnom promocijom.

Štimac nije dugo ostao na klupi. Nakon katastrofalnog ispadanja od mađarskog Debrecena u kvalifikacijama za Ligu prvaka (0-3 i 0-5) na početku iduće sezone, i navodnog političkog pritiska Ive Sanadera da se smijeni novi trener Ćiro Blažević (koji je paradoksalno vodio Varteks u onoj utakmici), Štimac je napustio klub, rekavši da odlazi ako će politika voditi sportsku politiku. Zanimljivo, Štimac je godinama kasnije izjavio kako je već tada mislio da će Hajduk na iduću titulu čekati "i 30 godina, a ne 15".

Naslijeđe i dugotrajna suša

Debakl protiv Debrecena simbolički je označio početak duge rezultatske krize za Hajduk. Od te 2005. godine, klub nije osvojio naslov prvaka, dok je rival Dinamo uspostavio dugogodišnju dominaciju. Promijenili su se brojni predsjednici, sportski direktori, treneri i igrači, osvojio je tek četiri Kupa (2010., 2013., 2022. i 2023.), a europski put često su zaustavljali klubovi poput Dile Gori, Gzire United ili Tobola.

Financijska konsolidacija kroz preoblikovanje u športsko dioničko društvo donijela je stabilnost, ali trofejna suša traje. Priča o Sliškovićevoj smjeni 10. travnja i Štimčevom preuzimanju klupe ostaje kao gorko-slatka uspomena na posljednje veliko slavlje, podsjetnik na turbulentno razdoblje i početak dugog čekanja koje traje i danas, gotovo dva desetljeća kasnije. Navijači se nadaju da će se "prokletstvo", kako su ga neki nazvali, uskoro prekinuti, jer je Hajduk nakon 16 godina prvi na ljestvici u travnju.