
Premda je odavno bilo jasno da će kriza udariti i na Hrvatsku, tadašnji premijer Sanader tek je u studenome 2008. priznao da smo “u banani”. A BNP Paribas već je u kolovozu 2007. zamrznuo 1,6 milijardi eura...
News
Komentari 63Premda je odavno bilo jasno da će kriza udariti i na Hrvatsku, tadašnji premijer Sanader tek je u studenome 2008. priznao da smo “u banani”. A BNP Paribas već je u kolovozu 2007. zamrznuo 1,6 milijardi eura...
Golema ekonomska kriza koja je 2008. zahvatila cijeli svijet i zaustavila rast, drastično je smanjila proizvodnju, ali i potrošnju u Hrvatskoj. Broj zaposlenih se do rujna 2008. spustio na razinu na kojoj je bio dvije godine ranije, a u prosincu 2009. bio je tek neznatno veći nego u prosincu 2006. Nestalo je svako 25. radno mjesto, usporio se realan rast plaća, a poslije je 2009. došao i krizni porez.
Radnicima i umirovljenicima uzimali su dvije milijarde kuna godišnje kako bi zakrpali rupe u proračunu. Taj su porez plaćali svi s primanjima iznad minimalca, koji je tad iznosio 3.000 kuna. Radnici, umirovljenici, samostalni djelatnici, honorarci svaki su mjesec izdvajali od svoje plaće ili mirovine porez čiji konačni cilj nije bilo rješavanje uzroka krize, već jedino i samo spašavanje državnog proračuna. Tadašnja premijerka Jadranka Kosor nije udarila na kompanije i na njihov ekstraprofit već je pomalo uzela svima.
Taj smo porez u 24sata nazvali haračem, umjesto gospodarskog oporavka, harač je produbio krizu, smanjio standard građana i smanjio potrošnju. Novac se, a iznos se procjenjuje na dvije milijarde kuna u proračunu, trošio na „krpanje“ proračunskih rupa.
Mnogi su ekonomisti proteklih godina podsjećali da iz te krize ništa nismo naučili, da nismo proveli prave reforme, posložili državnu upravu, jedinice lokalne uprave i samouprave učinili jeftinijima. I dalje smo ovisni o turizmu i vanjskotrgovinskim partnerima.
Najveća ekonomska kriza nakon Velike depresije bila je od početka zanemarivana. Njeni uzroci su bili posve razlilčiti od krize koja se sada pomalja, ali bi neki mogli reći da je Velika recesija u prvoj polovici 20. stoljeća bila posljedica kardinalne pogreške američkog državnog intervencionizma, što bi i danas mogao biti slučaj.
Kriza na početku 21. stoljeća krenula je iz financijskog sektora u SAD-a, prejeftinog odobravanja hipotekarnih kredita, golemog nekretninskog balona, ali i čitavog niza propusta u regulaciji financijskog sustava. U Europi se odrazila i u krizi bankovnog sustava (kao i u SAD-u), ali i u krizi niza zemalja koje bez pomoći MMF-a i europskih partnera ne bi mogle podmiriti dugove.
Premda je i mnogo ranije bilo posve jasno da će kriza udariti i na Hrvatsku, tadašnji premijer Ivo Sanader tek je u studenome 2008. priznao da smo “u banani”.
Francuski BNP Paribas već je u kolovozu 2007. zamrznuo je 1,6 milijardi eura zbog problema s lošim kreditima na američkom tržištu, a godinu poslije, u 15. rujna 2008. američka investicijska banka Lehman Brothers objavljuje najveći bankrot u povijesti. Panika tada se širi cijelom planetom, a američka centralna banka FED prisiljena je dati 85 milijardi dolara za spas AIG-a. U sljedećim danima na burzama kreće kaos, na udaru su najveći financijski divovi, 13. listopada bankrotiraju tri najveće banke na Islandu. Amerikanci od studenoga 2008. pa sve do 2013. u sustav upumpavaju bilijune dolara, a 9. svibnja 2010. i eurozona ulazi u krizu. Grčku spašava MMF, Amerika se polako oporavlja.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+