Šinceki su uključili Monikinog oca i bratovu djevojku: 'Da dođe inspekcija, je*ali bi ježa'

Josip i Monika Šincek su u istražnom zatvoru, a njihovi suokrivljeni počinju razgovarati s istražiteljima. Šinceki su, prema Uskoku, nelegalno odlaganje otpada pretvorili u obiteljsku operaciju. Mileta Stevanović, Monikin otac, navodno je bio zadužen za nabavu šljunka i zemlje koju su koristili za zatrpavanje samljevenog otpada.

Djevojka Monikinog brata, Antonija Bauk, je zaposlena u tvrtci Tipos Resurs. Također je bila uhićena jer se sumnja da je sudjelovala u falsificiranju dokumentacije zbog čega nitko nije posumnjao da se radi o nelegalnom uvozu i deponiranju otpada.

Francisku Dodić, prema njenom iskazu, su upoznali tako što je Šincek kontaktirao Paška Dodića preko društvenih mreža oko projekta na Plitvicama gdje Dodići imaju shopping centar.

Dodićka je istražiteljima rekla da su im Šinceki prezentirali certifikate koje imaju i ponudili kućice građene od materijala dobivenog reciklažom plastike, za kojeg su dobili i nagrade u inozemstvu. Šincek je patent za materijal prenio na Paška Dodića, a oni su 50 posto tvrtke Pado usluge prodali Moniki Šincek i preimenovali ju u Izoxeco. No Šincek još uvijek nije platila tih 50 posto.

Prvo bacali u Gospić, pa u Benkovac

Izoxeco je 2023. godine zatražila dozvolu za izgradnju skladišta građevinskog materijala na otvorenom na zemlji u Benkovcu. Ta zemlja, 45.000 kvadrata, je u vlasništvu Paška Dodića. Na kraju su tamo rasipali plastični i opasni otpad. Dodićka je rekla da su oni zapravo pali u klopku jer su vjerovali Šincekima i sve poslove prepustili njima. Na kraju su im se Šincekovi prestali javljati četiri mjeseca prije uhićenja. No snimke razgovora koje donosi Jutarnji list, pričaju drugačiju priču. U jednom od razgovora Šincek Dodićki govori da su neki od dobavljača u jednom danu 'šibnuli sedam kamiona', na što mu ona govori:

- Koliko sam ja izračunala, to su dupli novci, istu rupu punimo s duplo ili s duplo manje, pa nismo ludi, majke ti. Nakon toga, u razgovoru spominje Talijane koji trebaju 'šibnut' kamione.

To je vrlo značajna izjava, jer je upravo Europol u svom priopćenju napisao da su Šincekovi, Dodićka i ekipa na javnim natječajima za zbrinjavanje otpada u Italiji nudili puno nižu cijenu, te natječaje su dobivali, potom bi falsificirali dokumente na temelju kojih bi izgledalo kao da je Hrvatska pristala na uvoz tog plastičnog i opasnog otpada. Otpad su mljeli i zakapali, a kad više nije bilo mjesta za zakapanje u Gospiću, na prostoru bivšeg PPK Velebita, miješali su ga sa zemljom i šljunkom i rasipali. Gdje je tu zarada?

Pa zbrinjavanje plastičnog, opasnog i medicinskog otpada košta jer se u taj proces treba uložiti u stručne djelatnike, materijale i strojeve. Kako je sama Monika Šincek navodno rekla suprugu u razgovoru, oni taj trošak nisu imali.

- Tisuću petsto je po kamionu, a nismo platili zbrinjavanje nijednog kamiona već tri godine. Što bi bilo da moramo i za zbrinjavanje platiti koju lipu? Ne kužim di potrošimo. Ne mogu to shvatiti - rekla je suprugu.

Pa su tako, kako je napisao i Europol, novac kojeg bi trebali uložiti u sanaciju otpada trpali u džep.

Nakon što više nije bilo mjesta ni u 200 metara širokoj i pet metara dubokoj rupi, niti u okolici postrojenja u Gospiću, prešli su na lokaciju u Benkovcu, kamenolom preko puta Benkovačkog sajma, na zemlji Paška Dodića. Kad je inspekcija došla na tu lokaciju, Monika Šincek im je navodno dala falsificirane papire. 

Od inovatora do zatvora

Šinceki su imali i uhodan legalan posao reciklaže plastičnog otpada. Prema podacima Ministarstva, samo 2022. godine, Tipos resurs je legalno iz Italije uvezao 653 tisuće tona plastike i gume, 59 i pol tisuća tona otpadne plastike i 24.300 tona plastike i gume iz Slovenije. Tu sirovinu su koristili za već spomenuti građevinski materijal kojeg su patentirali. Uz takve brojke, nikome dugo nije bilo sumnjivo što kamioni s varaždinskim tablicama i dokumentima, koji će se kasnije pokazati falsificiranima, voze otpad. Tipos resurs je dobio dvije dozvole za odlaganje otpada u Gospiću i obje je ukinuo Državni inspektorat 2023. godine. Tad je Šincek navodno radnicima rekao da više ne istovaruju otpad. 

 - Zagrni sve maksimalno, što više šodera i zemlje, maksimalno. Ne smije se vidjeti niti gram ičega dolje - rekao je radniku.

 Kad su saznali da opet dolazi inspekcija u travnju 2024. godine, jedan od radnika je prijatelju preko telefona detaljno opisao kako jedan bagerom tovari mljeveni otpad, on vozi i rasipa mljevenu plastiku u krugu firme, dok treći ravna, pa na to sve bacaju zemlju i šljunak.

- Da dođe inspekcija, koja bi to kazna bila. Je*ali i bi ježa - govori prijatelju.

Jedna od zaposlenica Tipos resursa rekla je istražiteljima da je na lokaciji u Gospiću otpad zakapan u rupu. Kad ni tu više nije bilo mjesta, otpad su odvozili na legalno komunalno odlagalište u Rakitovcu. Tu u priču ulazi još jedan uhićeni, Ivica Pećina Medo, komunalni radnik koji im je navodno dozvoljavao odlaganje plastičnog i opasnog otpada za 100 eura po kamionu. 

 I to nije prvi put da je inspektorat imao posla s firmom Tipos resurs. 2019. godine su imali izvanredno postupanje zbog požara u skladištu u Varaždinu, gdje su bili u najmu. Uz Šinceke, Dodićku, Stevanovića i Bauk, uhićen je i vozač, koji je 'otvorio dušu' istražiteljima.

Kako piše Index, istražiteljima je ispričao kako je natovarene kamione vozio iz skladišta u Podravskoj ulici u Varaždinu do tvrtke Plastruktor u Gospiću.

Plastruktor je još 2021. godine bio u vlasništvu Šincekovih, zatim prelazi u ruke Ivice Vajdića. Svi telefoni vezani uz tvrtku Plastruktor su na dan uhićenja i dva dana kasnije bili isključeni. Uspjeli smo dobiti odgovor na poziv u četvrtak, javio nam se muškarac koji nam nije rekao kako se zove i kratko na naše pitanje ima li veze s Plastruktorom rekao 'Dobro, hvala'. Uz Tipos resurs i Izoxeco, i Plastruktor, koji se inače bavi prijevozom otpada, je od strane Uskoka označen kao tvrtka koja je djelovala u zločinačkoj organizaciji.