Naglo sam izrastao pa imao stres frakturu leđa. Otac mi je više savjetnik nego trener, kaže Leonardo Ljubičić (16), koji priča španjolski, engleski, francuski i talijanski jezik
KRENUO OČEVIM STOPAMA
Sin Ivana Ljubičića: 'Visok sam 195 cm. Ne želim više rasti, to bi mi stvorilo probleme u životu
Čitanje članka:
1
min
Sin proslavljenog hrvatskog tenisača Ivana Ljubičića, Leonardo (16), također je krenuo očevim stopama. U Opatiji je, poput oca, zaigrao prvi profesionalni turnir i dogurao do četvrtfinala. Odrastao je u Monte Carlu, a kako je u obitelji imao sportskog uzora, odmah je počeo igrati tenis, iako to nije bio jedini sport kojim se bavio.
- Od rođenja sam sportski tip i nikada nisam bio na miru, pa su me roditelji već kao malog dječaka upisali na sport. Najviše sam se zadržao u nogometu i tenisu, a na kraju sam izabrao tenis. Bio sam dobar nogometaš, igrao sam na poziciji napadača i bio sam brz i spretan, ali sam prestao trenirati kad sam odlučio da je tenis sport za mene. Svakodnevno treniram tek dvije godine, što je zapravo malo u odnosu na moje kolege - istaknuo je Leonardo za Gloriju.
Tvrdi da mu otac Ivan nije trener, nego nešto poput savjetnika te da s njim nikada ne ulazi u sukobe.
- Više mi je savjetnik nego trener. Naravno, kada smo skupa, pomaže mi. Igramo i treniramo i mislim da nam ide dobro za sada. Nema svađa ni problema i imamo lijep odnos tate i sina.
Izrastao je čak 20 cm u godinu i pol dana, a to mu je donijelo velike probleme. Imao je stres frakturu leđa.
- Ne bih htio više rasti, sada sam visok 195 centimetara. Mislim da bi mi to stvorilo nepotrebne probleme u životu. Bio sam u tom razdoblju malo psihički potonuo, ali slušao sam liječnike, bio discipliniran i sada samo moram raditi na tome da se ozljeda ne vrati
Zbog čestih putovanja, Leonardo govori čak četiri svjetska jezika: francuski, španjolski, talijanski i engleski. Osnovnu školu završio je na francuskom, a trenutačno pohađa online nastavu jedne američke srednje škole. Od rujna prošle godine živi na Lošinju pokraj teniskih terena, a to smatra velikom prednošću jer ondje ima malo prostora za distrakcije te se može potpuno posvetiti sportu.
- Unajmili smo kuću pokraj terena, a na Lošinju baš i nema mjesta za druženja. Po zimi bude malo dosadno, ali nikad nisam proveo više od tri tjedna u komadu ondje – treniram, pa idem na turnir, pa u Monako. Za sada mi je tenis prioritet i na Lošinju imam najbolje uvjete jer nema nikakvog odvlačenja pozornosti - rekao je mladi tenisač.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
