Film 'Božji gnjev' treća je suradnja književnika Josipa Mlakića i redatelja Kristijana Milića te donosi napetu ratnu priču, ali i osobnu osvetu smještenu u vrijeme Domovinskog rata u Srednjoj Bosni 1993.
Zvijezda domaćeg ratnog filma 'Božji gnjev': Ključ je bio ne igrati samo osvetu, već i bol...
Redatelja Kristijana Milića “Božjem gnjevu” privukla je prva scena u scenariju u kojoj glavni lik dolazi do mrtvačnice i prepoznaje pokojnog brata među devet izmasakriranih leševa. U ulozi Ilije, vojnika HVO-a, koji saznaje da mu je mlađi brat Goran poginuo s osmoricom vojnika iza neprijateljskih linija, gledamo bosanskohercegovačkoga glumca Ivu Krešiću (45).
Na zagrebačku premijeru filma krajem siječnja nije stigao jer je u to vrijeme bio u Slovačkoj na premijeri filma “Černak” redatelja Jakuba Kronera, u kojem također glumi, no prati sve reakcije i drago mu je što film izaziva toliko emocija.
- Uloga Ilije zahtijevala je i fizičku i psihološku pripremu. Radio sam na kondiciji, snazi i izdržljivosti, ali još važnije, duboko sam analizirao njegovu unutarnju borbu. Razgovarao sam s ljudima koji su prošli slična iskustva i pokušao razumjeti njihov pogled na svijet. Svaka uloga zahtijeva poseban pristup i tretman. Istraživanje. Treba tu i malo sreće - ističe mostarski glumac, koji je dosad igrao u “Obrani i zaštiti” Bobe Jelčića, “Mrtvim ribama” Kristijana Milića, “Počivali u miru” Gorana Rukavine...
Film “Božji gnjev” treća je suradnja književnika Josipa Mlakića i redatelja Kristijana Milića te donosi napetu ratnu priču, ali i osobnu osvetu smještenu u vrijeme Domovinskog rata u Srednjoj Bosni 1993.

- Ključ je bio pronaći ravnotežu - ne igrati samo osvetu nego i bol, sumnju, čovjeka koji nije samo vojnik nego brat, sin i prijatelj. To su emocije koje nisu crno-bijele i tu je bila najveća glumačka odgovornost - objašnjava Krešić kako je pristupio svom liku koji je rastrgan između dužnosti i gubitka brata. Naravno, pomoglo je i čitanje Mlakićeva romana.
- Iako je u njemu, kao i u filmu, ‘ratna kulisa’, film se ne fokusira na ratna djelovanja nego na osvetu pojedinca. To je triler smješten u ratno okruženje. Ono univerzalno je da je osveta uvijek uzaludna i da nije na nama da je provodimo. Mislim da film može otvoriti važne razgovore, pogotovo među mlađima koji rat poznaju samo iz priča. Ne donosi jednostavne odgovore nego potiče na razmišljanje - dodaje Krešić. Uz njega jednu od glavnih uloga ima i Marko Cindrić. Njegov lik Gorana je ključan za zaplet filma, iako ga gledamo samo u retrospektivama.

- Uvijek postoji zamka pokušati pokazati previše i nakrcati scene s hrpom detalja kojima tu nije mjesto. Uvijek kad radim, cilj mi je ispričati priču i, koliko god je to moguće, zaokružiti putanju lica koje igram - ističe Cindrić.
Za potrebe snimanja “Božjega gnjeva” angažirao je lokalno stanovništvo u Korenici, gdje se film najvećim dijelom i snimao, i to u zimskim uvjetima.
- Nije uvijek ugodno snimati na minusima i kiši, ali uvijek se sve snimi. Ništa mi nije predstavljalo problem. Atmosfera na setu Kristijana Milića je uvijek obiteljska - dodaje Cindrić, a s tim se slaže i njegov kolega Krešić.

- Bilo je izazovno, pogotovo fizički, snimati po hladnoći, u teškoj opremi, često u ekstremnim uvjetima. No ekipa je bila fantastična, držali smo se zajedno i kad se uđe u priču, zaboravi se na neugodu - priča mostarski glumac. Voli, ističe, igrati likove koji ga izbace iz zone komfora, uloge koje nisu jednostavne i koje zahtijevaju pripremu. Najviše ga privlače kompleksni karakteri s jakim unutarnjim konfliktima. Kolega Cindrić ko iz topa je, pak, precizirao o kojoj ulozi sanjari.
- Biti negativac u filmu o Jamesu Bondu - govori nam. Publika ga je imala prilike gledati u komičnim, ali i ozbiljnim ulogama. Od serija “Zauvijek susjedi”, “Crno-bijeli svijet”, “Kud puklo da puklo” do “ZG80”, “Broj 55”...
- Volim i dramu i komediju. Bitna mi je sloboda u igranju i stvaranju. Ako dođem do nečega što dosad nisam izrazio i mogu osjećati vječno, onda mi je svejedno u kojem se žanru nalazim. Vjerujem da nas glumce uloge biraju - dodaje Cindrić, koji je radio i na međunarodnim projektima kao što su “American Renegades” i “Igra prijestolja”.

- Razlika u radu na takvim snimanjima u odnosu na snimanja po Hrvatskoj i regiji je u količini novca koji vam kupuje više svih segmenata koji čine film. Mi kada ovdje radimo, to nekako teče i skloni smo improvizaciji. Stranci imaju hijerarhiju koja nije uvijek nužno dobra, ali nije ni loše da ljudi znaju gdje im je mjesto - govori Marko, koji trenutačno snima film “Dioklecijan” redatelja Domagoja Burića. Igra rimskog cara Karina i vjeruje kad film ugleda svjetlo dana i dođe do kina da će to biti veličanstveno iskustvo za publiku i sve članove filmske ekipe.