Dolores Lambašu uspoređivali s Vlatkom Pokos, kasnije se nisu podnosile zbog iste ljubavi

Rođena je u Šibeniku, na današnji dan 1981. godine. Već je odmalena zavoljela pozornicu. Išla je u vrtić kod časnih sestara gdje su, prepričavala je, igra i dječje predstave bile vrlo prisutne. I vrlo intenzivne. Djevojčicu Dolores izbezumljivali su vršnjaci koji su teško pamtili tekstove za priredbe i predstave i koji su govorili sporije od nje. 

- Ja sam tekstove pamtila otprve, a toliko sam bila nestrpljiva da bih ostalu djecu samo otjerala s pozornice i nastavljala bih se igrati sama sa sobom. Bila sam vrlo prgavo, samoživo dijete. Istodobno, bila sam radoznala, nježna i zaigrana - opisivala je svoje najranije faze fatalna Šibenčanka. S deset godina zainteresirala ju je duhovna strana, otkrila je vjeru i tada prvi puta prema vlastitim riječima ušla u crkvu. Sama je krenula na vjeronauk, roditelje je uvjerila da primi sakramente krštenja i Svete Pričesti, a na njezinu inicijativu se potom i ostatak obitelji okrenuo vjeri.  

- Poslije, kroz osnovnu i srednju školu, nekako se nisam dala od tekstova i od scenskog nastupa. Pobijedila sam u osmom razredu i na Lidranu, državnom natjecanju, recitirajući Šibensku molitvu. Pjevala sam na svim školskim priredbama. Kao dijete sam se igrala kazališta pa sam čak s prijateljicama naplaćivala ulaznice za naše male priredbe na Prviću na kojem sam odrasla. Pohađala sam i srednju glazbenu školu, svirala sam klavir i godinu dana učila gitaru. Htjela sam na glazbenu akademiju. No, na prijemnom ispitu bila sam prva ispod crte i mislim da me ništa više od toga nije u životu do danas razočaralo. No, iako je to bila samo najgora, bila je i najbolja činjenica moje karijere jer sam poslije toga pada rekla sebi: “Dobro, idem u neko srodno, kreativno zanimanje i uspjet ću.” Nisam, naime, osoba koja će od devet do pet sjediti u uredu. Otišla sam na prijemni iz glume na zagrebačkoj akademiji. Triput su me rušili. Svaki put bih ušla u najuži krug, a odbijenice su išle uz često nemoguće komentare, da stojim na sceni sterilna poput Vlatke Pokos, da sam estradna poput Doris Dragović, da želim biti muško, da gajim šerbedžijansku glumu. No, nisam se pokolebala. Znala sam da takve kao ja, uporne luđake, kad-tad prime i da ću poslije lako po svome - ispričala je za Jutarnji list 2010. godine, sa svojih tada niti punih 30 godina. 

Obitelj iz faze njezina djetinjstva pamtila je kao skromnu, prosječnu i vrlo vrlo veselu. Majka Alma i otac Đino dobili su je relativno mladi, na početku svojih dvadesetih. Živjeli su u stanu od šezdesetak kvadrata koji je otac naslijedio od svoje bake. Kada je Dolores imala 13 godina, roditelji su se razišli. Djevojčica koja je taman izrastala u djevojku ostala je s majkom koja ju je podizala sama dok nije upoznala Doloresinog poočima. Dolores je svoj direkti i neukrotivi karakter uglavnom pripisivala korijenima kojima se dičila kao fetiva Dalmošica - otac Šibenčanin, majčina majka bodulica, djed iz okolice Drniša. 

Kada je konačno upala na zagrebačku Akademiju, krenuo je pravi životni izazov. Došla je na klasu u kojoj su bili Marinko Leš, Iva Visković, Ana Kraljević, Tomislav Kvarduč, Katarina Perica, Lana Jozić, Stjepan Perić. Dolores se prema svojoj priči nije baš uklapala na Akademiju. Nije vjerovala profesorima, pokazivala je dozu bunta, odijevala se možda i provokativno, a definitivno je jakom šminkom prikrivala svoje prave osjećaje. Doživljavala je da ju okolina drži površnom. I tako se borila do treće godine dok nije dobila, prema svojim riječima, zahtjevnu i kompleksnu ulogu koja ju je definitivno vezala za glumu. Igala je komad Molly Sweeney, Briana Friela. Pričala je kako je morala za tu ulogu nepomično sjediti i zuriti pred sebe. Preko dva sata. Mjesecima je vježbala kako ne trepnuti. No, gluma ju je pridobila. To je bio put kojim je odlučila kročiti.
- U životu glume svi - samo što političari i glumci za to dobiju i neki novac - držala je Dolores. U tim nekim studentskim godinama zaljubila se u glumačkog barda, legendarnog Ivu Gregurevića. Gotovo 30 godina starijeg kolegu. 

I ta je romansa bila vrlo vrlo intenzivna. Trajala je pet godina. Relativno brzo su se odlučili na zajednički život. Glumica je pričala kako je od Gregurevića crpila glumačku mudrost, učila iz njegovog iskustva, upijala i predala se... Bila je to definitivno ljubav, možda i fatalna, temperamentna svakako. Lambaša ga je pratila na putovanjima, gledala ga je u brojnim predstavama. Spominjao se čak  i brak, Gregurević ga je doduše spominjao. Nakon pet godina je puklo. Razišli su se 2007.
Vatreno, kako su ljubovali, tako su se i rastali. Ona je njemu zamjerila jer je smatrala i javno govorila kako se prema njoj  nije ponio 'fer', on je pak o Dolores birao samo nježne riječi pred novinarima. Dolores je te 2007. ipak ubilježila jedan značajan uspjeh. U seriji 'Dobre namjere' dobila je ulogu koju je igrala u 58 nastavaka. Nagodinu je u 'Zakonu ljubavi' također zaslužila povjerenje produkcije s pojavljivanjem u 47 nastavaka i onda konačno 2009. - film!

Konačno filmska glavna uloga uz Vedrana Mlikotu u 'Vjerujem u anđele'. Mediteranska romantična komedija. Dolores je o toj ulozi govorila izuzetno nježno, emotivno. Film je premijerno bio prikazan na Pula film festivalu. 
Dolores je ondje dopratio Frano Lasić, njezina druga velika ljubav. Bili su u vezi dvije godine, od 2007. do 2009. Dosta su izlazili zajedno, provodili su se, voljeli su i noćne izlaske i odlaske na intime večere u restorane. Pričalo se da se znaju posvađati oko materijalnih pitanja...
- Iako smo imali jednu manju krizu kojoj smo oboje doprinijeli, čini mi se da su nakon nje stvari išle samo na bolje. Frano je veliki čovjek i jako ga poštujem. Uz njega nekako više vjerujem i sebi. Svojim postojanjem me prisiljava na to. Ili možda samo odrastam. Već dugo čekam da mi se to dogodi. Sada bih se najradije s Franom otisnula negdje na pučinu, i to zauvijek - pričala je neukrotiva Lambaša. Ipak je i toj vezi došao kraj, a narativ je bio kako je glumica spakirala kofere i otišla iz Lasićeva stana. 

- OBAVJEŠTAVAMO sve drage ljude da se danas, nakon duge i dobro skrivane bolesti, odselila iz naših srca i zauvijek nas napustila ljubav Dolores Lambaše i Frane Lasića - glasila je sms poruka koju je par poslao prijateljima i obavijestio ih o kraju svoje veze. U to se vrijeme krenulo nagađati i kako se viđa s Josipom Radeljakom, Dikanom. Starijeg gospodina upoznala je navodno preko Alke VUice. Zbližili u se, padale su večere u društvu, pa nasamo. Dolores se zaljubila. Romansa Dikana i Dolores bila je u nekim segmentima i pomalo i nerealna. Kao da se to ne događa u istom svijetu u kojemu je živjela do nedavno. Dikan ju je 'prigrlio' u obitelj, uz sina i tada maloljetnu kći i Dolores se prometnula u ravnopravnog člana. Doimala se kao da joj godi taj, na van, život na visokoj nozi. Skupa obleka, šampanjac u podne, putovanja, jahte...

Uvjerila se kako je zbog odabira Dikana Radeljaka za partnera 'zakinuta' u poslovnom smislu.
- Ponekad ipak mislim da me se neki ljudi ne usude nazvati čisto zbog moje trenutačne privatne životne situacije i čovjeka s kojim trenutačno živim. No, ako je to tako, onda oni i nisu ljudi s kojima bih trebala raditi. Istina, nisam se odviše kretala u glumačkim krugovima u posljednje vrijeme, a zna se da kad se malo muvaš, kumiš, moliš, da je lakše dobiti ulogu. No, ne brinem se za sebe i ne sumnjam u svoje mogućnosti. Za početnicu sam solidna - ispričala je Jutarnjem listu. 
Ta ju je romansa uvukla i u sukobe s drugim ženama Dikanova života, poput Vlatke Pokos. No, nije se ni život uz Dikana pokazao ni tako ugodnim ni tako lijepim za glumicu kako si je to priželjkivala. Razišli su se. Prošla je isto kao i Pokos - gospodin kojeg je držala onim pravim za nju izbacio joj je kofere iz stana. Sve se to odvijalo u siječnju 2013. 

U toj intenzivnoj fazi mladog života glumica je žarko željela ono što je zamišljala kao djevojčica, scenu, pozornicu, teatar. E, da je bilo prilike zaigrati u šibenskom HNK. Navodno se teško nosila s tremom na audiciji u Splitu gdje je konkurirala na audiciji za glavnu žensku ulogu u predstavi Dina Pešuta „Pritisci moje generacije“. Kazalište joj je bio san. Njen konačni san. Igrala je u zagrebačkom HNK u predstavi Božidara Violića "Dom Bernarde Albe" o čemu je govorila s osobitim poštovanjem, možda čak i strahopoštovanjem:
- Osjećala sam se kao mali, preplašen miš koji se pita: “Majko Božja, što ja radim tu”. Zapravo, on i ja bili smo kao pas i mačka. Znao me je toliko izvrijeđati da sam s proba odlazila plačući, a kući bih od bijesa udarala šakama u jastuke. Svaku večer sam plakala, sjećam se toga kao danas. Međutim, on je osjećao u meni tu vrelinu, žestinu potrebnu za ulogu i htio je da je oslobodim. Nisam imala namjeru ne osloboditi je, ali to nisam mogla dok nisam ovladala svim elementima. Bila sam ziherašica. Ali, u međuvremenu, patile su kolege, a i on se plašio da će predstava propasti jer ipak sam igrala jednu od glavnih uloga. Nekih dva tjedna prije premijere toliko smo se izvrijeđali i tako zbližili kroz te uvrede (ipak je on iz Splita a ja iz Šibenika!) da sam se konačno otvorila. Raširio mi se pleksus, dijafragma je proradila, glas se raščistio. Bila sam zapanjena svojom snagom, čak mi se u glavi vrtjelo od silne količine zraka kojeg sam se domogla - kazala je za Jutarnji list. 

Dolores Lambaša stradala je u prometnoj nesreći 23. listopada 2013. kao suvozačica u automobilu kojim je upravljao glumac Stojan Matavulj nedaleko Slavonskog Broda. Lambaša je od težine ozljeda preminula. Matavulj je izdržao i zatvorsku kaznu nakon pravomoćne presude jer je skrivio nesreću.