Svatko normalan mora biti zaista ponosan nakon prošlog ponedjeljka i dodjele Oscara...

Nije nam kinematografija na ne znam kakvom glasu, nekakva hvalevrijedna ostvarenja dogode se kao “ispadi”, a ne pravilo. Sa serijama još nekako i stojimo, bilo ih je posljednjih godina dobrih, ali filmovi, budimo iskreni, nisu baš neki vrh. Nije, stoga, čudno da smo od osamostaljenja do sada čekali prvu nominaciju za Oscara. 

KOLUMNA: DAVOR LUGARIĆ Finale Dore pa dodjela Oscara. Vikend za estradne sladokusce

Iako je pobrao već puno nagrada, film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” nije dobio i tu, najprestižniju nagradu. No svi filmofili, ali i oni koji nisu baš toliko zagriženi, prošli su ponedjeljak dočekali zoru uz dodjelu Oscara. A tamo je napokon, u najavi kategorija, bila je to za kratkometražni film, zasvijetlilo ime i hrvatskog kandidata. I kao što je lijepo slušati hrvatsku himnu na dodjeli medalja na velikim natjecanjima, ili uoči finala istih, tako je lijepo vidjeti da je i hrvatski film zasjao na najvećoj svjetskoj pozornici. Dokaz je to da je scenarist i redatelj Nebojša Slijepčević napravio sjajan posao, uz njega i producenti Danijel Pek i Katarina Prpić.

KOLUMNA: DAVOR LUGARIĆ Nitko ne zna kuda ide, nitko ne zna kada stiže, moja željeznica

I za manje “medalje” organizirali su dočeke na Trgu bana Josipa Jelačića, no s obzirom na to da je ovo kultura, a odavno je poznata sintagma o “hrvatskoj kulturi i srpskom junaštvu”. Siromahi i jedni i drugi. Pa je uopće suluda ideja da bi nekog izvan sporta, a ima ih koji zaslužuju, dočekali kao junake, kao neke koji su pridonijeli ovoj državi. Istina, okupila se skupina u zagrebačkoj zračnoj luci i dočekala ih, i na tome im svaka čast. No Nebojšu Slijepčevića to ni ne zanima, kako nam je uoči puta u Los Angeles rekao: “Jedva čekam da završe više te dodjele nagrade da se napokon posvetim poslu”.