Njegova je filmska karijera trajala tijekom cijele stvarateljske povijesti filma, a mnogim je redateljima bio doslovno najveći redatelj svih vremena
JOHN FORD
S njime se rodio Hollywood: Za mnoge slavne redatelje bio je jedan od najvećih redatelja ikad
Čitanje članka:
8
min
Želiš upoznati najvećeg redatelja svih vremena, pita producent dječaka koji strastveno voli film i sanja postati redatelj. Dječak, naravno, to želi i producent ga vodi do ureda gdje mu starija tajnica kaže da je redatelj na ručku i da bi mogao čekati satima. Dječak ne zna u čiji je ured ušao i sjedne, a onda mu pogled prelazi po sobi.
Na zidovima su uokvireni plakati filmova. Po njegovu pogledu vidimo da ih je gledao i da im se divi. Filmovi su “Poštanska kočija”, “Kako je bila zelena moja dolina”, “Miran čovjek”, “Potkazivač”, “Plodovi gnjeva”, “Tragači”, “Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea”.
U uredu se pojavljuje stariji čovjek s crnim povezom preko oka i produži u svoju sobu, ne obazirući se ni na tajnicu ni na dječaka. Tajnica ide za njim, ne čujemo što govore, izlazi i kaže dječaku da ima pet minuta, možda samo minutu.
Dječak ulazi i gleda čovjeka koji polako reže cigaru, zagriza je, uzima dugu šibicu iz brončane posude s kaubojskim reljefom konja, pali je i dugo, dugo, dugo pripaljuje, ispuhujući oblake dima. Kad završi, pogleda dječaka i pita oštrim glasom: “Čujem da želiš postati redatelj. Zašto?” Čovjek koji postavlja pitanje je John Ford. Dječak je Steven Spielberg.
Ovaj istinit susret zbiva se sredinom šezdesetih u Spielbergovu autobiografskom filmu “Fabelmanovi”. Forda nadahnuto glumi još jedan filmski genij, nedavno preminuli redatelj David Lynch, a Spielberg tim prizorom završava svoje sjećanje na dječaštvo i mladost kad je zavolio film i odlučio postati redatelj. Nije Ford utjecao samo na njega. Velik je broj redatelja kojima je Ford bio uzor, a nekima, kako u filmu Spielbergu kaže producent, najveći redatelj svih vremena.
Od njega su učili, da spomenem samo neke, Michael Cimino, Sergei Eisenstein, Elia Kazan, Stanley Kubrick, Federico Fellini, Frank Capra, Douglas Sirk, Jean Renoir, Sam Peckinpah, Sergio Leone, Andrej Tarkovski, Jean-Marie Straub, Yasujiro Ozu, Kenji Mizoguchi, Bertrand Tavernier, Howard Hawks, Martin Scorsese, Wim Wenders.
Za Ingmara Bergmana Ford je bio doslovno najveći redatelj svih vremena. Orson Welles je na pitanje koje redatelje voli odgovorio: “Stare majstore, što znači Johna Forda, Johna Forda i Johna Forda”. Akira Kurosawa nije volio Forda samo kao svoj uzor nego je cijelog života nosio iste tamne naočale kakve je nosio Ford. Lynch, koji ga u Spielbergovu filmu glumi, naziva ga legendom i vjeruje da bi Ford, da je živ, baš s njim volio raditi. Lynch je tjednima prije snimanja svoje scene nosio istu odjeću kao Ford i crni povez preko oka. Toliko se uživio u ulogu da je izjavio “Postao sam John Ford”.
Ni Ford nije postao John Ford preko noći, a kad se rodio, 1. veljače 1894., nije ni postojao s tim imenom. Upisan je u gradski registar rođenih i kršten kao John Martin Feeney, a s tim je imenom 31. kolovoza 1973. pokopan i ono se nalazi na njegovu nadgrobnom spomeniku. To je tek početak i kraj njegovih imena. U mladosti i školi bio je John Augustine Feeney. Na krizmi je odabrao ime Aloysius, a tijekom života izabrao je, kao svjestan Irac, tradicionalno irsko ime Sean i na svim ispravama bio upisan kao Sean Aloysius O’Feeney.
Kad je u srpnju 1914. došao u Los Angeles, gdje je njegov brat Francis Ford već bio slavan producent, redatelj i glumac, uzeo je ima Jack Ford jer su ga i u obitelji od djetinjstva svi zvali Jack. Tim se imenom od 1917. i svoga prvog filma “Tornado” potpisivao kao redatelj. Kad je 1923. režirao četrdesetosmi film, “Cameo Kirby”, bio je svjestan važnosti toga filma i prvi se put na špici potpisao kao John Ford. John je zvučalo ozbiljnije i uglednije nego pučka inačica Jack. Ford je tad postao svjestan svog statusa u još mladom Hollywoodu.
Njegova je filmska karijera trajala tijekom cijele stvarateljske povijesti filma, od prvih ostvarenja redatelja poput Griffitha u Americi, Feuilladea u Francuskoj i Langa u Njemačkoj, točnije od sredine drugog desetljeća do pred kraj šezdesetih, a njegovi filmovi zrcale sve produkcijske, tehničke, estetske, sociološke i političke promjene.
S Fordom se rađa Hollywood, dvadesetih postaje filmska velesila, tridesetih svjetski produkcijski, žanrovski i estetski izvor i uzor, a četrdesetih i pedesetih, s dugim velikim svjetskim kinematografijama poput francuske, talijanske i japanske, gradi osnove svega što će postati temelj filmskog stvaralaštva sljedećih generacija.
Filmske tridesete, četrdesete i pedesete moj prijatelj i veliki filmski znalac Tomislav Gotovac nazivao je renesansom filma, nakon koje je slijedio barok šezdesetih i sedamdesetih, šareni i lepršavi rokoko osamdesetih i devedesetih i, na kraju, dekadencija novog tisućljeća. Ford je bio u središtu filmske renesanse, od tridesetih do šezdesetih.
A prije toga, u razdoblju filmske antike i srednjeg vijeka, do nestanka nijemog filma krajem dvadesetih, Ford je režirao 68 filmova. Da nakon njih nije snimio ništa, bio bi u povijesti filma zabilježen samo kao pouzdan studijski profesionalac i zanatlija. U mnogima od tih filmova zablistala bi njegova redateljska čarolija, a neki su vrlo dobri.
Njegov prvi dugometražni vestern, “Prava pucnjava” (“Straight Shooting”), snimljen 1917., kad je bio 23-godišnjak, blista talentom, inventivnošću i humorom, a tematski je zanimljivo ostvarenje nalik na njegove kasnije filmove. Ford je bio nadahnut radom s glumcem Harryjem Careyem, s kojim je u četiri godine snimio dvadesetak vesterna, potpuno različitih od svih koje su radili drugi redatelji.
Fordovi i Careyevi vesterni, za koje su zajedno smišljali priče, bili su realistični, izrugivali su se vesternima s junacima nalik na kaubojske manekene i imali karaktere koji su bili nesavršeni, često antijunaci, nalik na ljude iz stvarnog života. Ford i Carey radili su u potpunoj slobodi od šefova studija Universal jer su im filmovi bili jeftini i donosili dobit. Na snimanju bi jahali na konjima s ekipom, boravili na otvorenom, gdje bi snimali film i noćili u vrećama za spavanje. Između njih i junaka filma na prvi pogled nije bilo razlike. Živjeli su i snimali film kao da su na stvarnom Divljem zapadu.
Kad je Ford potpisao ugovor sa studijem Fox i prestao raditi vesterne s Harryjem Careyem, režirao je filmove različitih žanrova, no najveći mu je hit opet bio vestern, visokobudžetni ep “Željezni konj” (“The Iron Horse”, 1924.). Taj mu je film donio veliki ugled i slavu, iako ne spada među njegova značajna ostvarenja. Ford se, ustvari, mučio s ograničenjima nijemog filma. Nije volio natpise u prizorima, teatralni, prenaglašeni stil glume i snimanja u Foxovim studijima. Dolazak zvučnog filma dočekao je kao izlazak iz zatvora, a sloboda stvaranja uvjerljivog svijeta koji ima svoj zvuk, ljude koji govore i pravu skladanu glazbu koja je u skladu s prizorima oslobodila je njegovu maštu.
Tijekom tridesetih nanizao je nekoliko remek-djela i postao jedan od najcjenjenijih holivudskih redatelja. Zanimljivo je da vesterne nije snimao sve do kraja desetljeća, kad je “Poštanskom kočijom” (“Stagecoach”, 1939.) tom popularnom žanru dao ugled kakav nikad nije imao. Doslovno ga je uskrsnuo i preporodio. Bio je to i film koji je od drugorazrednoga glumca vestern serijala, Johna Waynea, stvorio najpopularniju holivudsku zvijezdu. Orsonu Wellesu, koji ga je zaredom gledao 45 puta, bio je redateljski studij, nakon kojeg stvara “Građanina Kanea” (“Citizen Kane”, 1941.). Do “Poštanske kočije” Ford je nanizao niz vrhunskih ostvarenja: “Hodočašće” (“Pilgrimage”, 1933.), “Doktor Bull” (“Doctor Bull”, 1933.), “Sudac Priest” (“Judge Priest”, 1934.), “Brod iza okuke” (“Steamboat Round the Bend”, 1935.), a za “Potkazivača” (“The Informer”, 1935.) osvojio je prvog od ukupno šest Oscara. Iste godine kad snima “Poštansku kočiju”, režira i povijesni film “Mladi gospodin Lincoln” (“Young Mr. Lincoln”, 1939.), a nakon tog remek-djela slijedila su početkom četrdesetih još dva, “Plodovi gnjeva” (“The Grapes of Wrath”, 1940.) i “Kako je bila zelena moja dolina” (“How Green Was My Valley”, 1941.). Za oba je osvojio Oscare i bio na vrhuncu karijere. Drugi bi redatelji iskoristili taj status, a Ford je otišao u rat kao vođa skupine holivudskih profesionalaca koji su na bojištima snimali ratne dokumentarce. Dok je radio “Bitku za Midway” (“The Battle of Midway”, 1942.), zamalo je poginuo kad je snimao japanski zrakoplov. Za taj je film dobio treći Oscar, a sljedeći je dokumentarac “Sedmi prosinac” (“December the 7th”, 1943.) nije dovršio jer je zbog uvrede mornaričkih generala i časnika bio protjeran.
Kad su generali došli na snimanje, razbjesnio ga je njihov nemar i arogancija pa im je na blesavo pitanje kako provodi slobodno vrijeme odgovorio: “Pa ja vam i moji momci idemo tako u grad i usput jebemo mornaričke žene.” “Sedmi prosinac” trajao je sat i pol i skratili su mu ga na dvadeset minuta i, da stvar bude grotesknija, dali četvrtog Oscara. Većina izrezanog filma bavila se tad ugroženom miroljubivom havajskom japanskom manjinom.
Ford, koji je u Portlandu odrastao kao dio irske katoličke manjine koju je anglosaksonska protestantska većina prezirala, bio je osjetljiv na nesnošljivost bilo koje vrste i to je jedna od tema njegovih filmova. Posebno je kao dječak volio crnce i, kad je bio star i bolestan, najbolji i najvjerniji prijatelj bio mu je njegov crni glumac Woody Strode, koji je glumio u njegovu vesternu “Crni narednik” (“Sergeant Rutledge”, 1960.). Strode ga je njegovao i spavao na podu ispod njegova kreveta.
Kad je 1945. snimio prvi poslijeratni film “Žrtvovani” (“They Were Expendable”), bio je to prvi američki ratni film u kojem nema nijednoga jedinoga neprijateljskog Japanca koji su uobičajeno u filmovima bili toliko odvratni da, kad bi bili ubijeni, to je bilo popraćeno smijehom i replikom tipa “Još jedan prženi Japaner!”.
Ford je poslije rata bio ne samo holivudska nego i svjetska filmska ikona i njegovi su filmovi bili sve slojevitiji i pesimističniji. Nije podnosio poslijeratnu hajku na takozvane holivudske ljevičare i senatora Josepha McCarthyja, koji ih je progonio, nazvao je najvećom sramotom u cijeloj američkoj povijesti. Sve više se udaljavao od američke stvarnosti, koja mu je bila otužna, i o njoj je govorio na svoj način, u ruhu vesterna, komedije i povijesnog filma.
Njegovi veliki vesterni, “Moja draga Klementina” (My Darling Clementine”, 1946.), “Fort Apache” (“Na apaškoj granici”, 1948.), “Nosila je žutu vrpcu” (“She Wore a Yellow Ribbon”, 1949.), “Rio Grande” (1950.), “Karavana hrabrih” (“Wagon Master”, 1950.), “Tragači” (“The Searchers”, 1956.) i “Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea” (“The Man Who Shot Liberty Valance”, 1961.) fascinantna su slika američke povijesti i poslijeratne stvarnosti. Komedije “Miran čovjek” (“The Quiet Man, 1952.) i “Donovanov greben” (“Donovan’s Reef”, 1963.) Fordov su bijeg u idilu njegove Irske i omiljenoga rajskog utočišta, Havaja. No ni te idilične komedije nisu bez motiva koji su ga opsjedali, nesnošljivosti i predrasuda. Fordov posljednji film, “Sedam žena” (“Seven Women”, 1966.), priča o jednoj američkoj kršćanskoj misiji u Kini koju zaposjednu mongolski odmetnici, otrovna je slika vjerskog licemjerja i rasne netrpeljivosti, a glavna junakinja je liječnica i ateist.
Da ta Fordova posljednja slika Amerike u povijesnom i egzotičnom ruhu bude tragičnija, liječnica je ona koja se žrtvuje za misionarke i njihove štićenike tako što pristaje postati priležnica vođi mongolske bande. Dok svi iz misije odlaze na slobodu - ona, odjevena u kimono, ulazi u sobu mongolskog moćnika i daje njemu i sebi piće u koje je stavila otrov i nazdravlja mu riječima: “Zbogom, kopile.”
Ovaj završni pozdrav, posljednje riječi izgovorene u Fordovu opusu od 126 filmova, njegov je oproštaj ne samo s filmom nego i s domovinom koju je proslavio više od bilo kojega drugog redatelja i koja ga je toliko razočarala da je od nje bježao na njezin Divlji zapad i sve strane svijeta do kojih je mogao doći svojim filmovima.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
