Presedan! Apsolutna dominacija žena na ovogodišnjim Oscarima

Počelo je, zapravo, prije dvije godine, kad je film američkih redatelja Daniela Kwana i Daniela Scheinerta “Sve u svoje vrijeme” (“Everything Everywhere All at Once”) osvojio devet Oscara. Dvojica Daniela još su kao 20-godišnjaci smišljali priču o junaku, običnom čovjeku poput naših susjeda, koji spašava svijet i cijeli multiverzum od uništenja.

Deset godina su pisali verzije scenarija i bili nezadovoljni, sve dok im jednog dana nije sinula nova ideja. Kako bi bilo da junak ne bude muškarac nego žena? I odjednom je sve sjelo na svoje mjesto, a priča je dobila što su željeli. A željeli su običnu priču o nekome tko se bavi pranjem rublja u svojoj praonici, razapet je obiteljskim dužnostima, brine se o vođenju posla i plaćanju poreza, a uz sve to mora istodobno kao “multipraktik” spašavati ne samo svoju obitelj i sebe nego i cijeli svijet i multiverzum od uništenja. Taj netko mora imati vremena za svakoga jer ga svi trebaju, a nikad nema vremena posvetiti se samo sebi.

Kad im je taj netko postao žena, odjednom je potpuno prirodno i uvjerljivo preuzeo uloge majke, kćeri, supruge, vlasnice vešeraja, porezne obveznice, pjevačice, kuharice, zvijezde kung fua i superjunakinje. Muškarac im je u svim tim ulogama, naravno, u muškim verzijama, bio smiješan i neuvjerljiv. A junak njihove obiteljske drame u ruhu filma o superjunaku ne smije biti smiješan i neuvjerljiv jer je film onda besmislen.

Ako je to junakinja i ako je glumi azijska zvijezda Michelle Yeoh, onda to nije smiješno jer postaje arhetip žene. Tradicionalno, od pamtivijeka, žena može sve jer mora sve. Muškarac misli da ne mora. A ako žena može sve, nije li onda, kako tvrde filmski klasici poput Bergmana, Dreyera, Ophülsa i Mizoguchija, zanimljiviji i uzbudljiviji filmski junak od muškarca? Sudeći po filmovima i nominacijama za ovogodišnjeg Oscara, žene su doista zanimljiviji i uzbudljiviji filmski junaci od muškaraca.

Nikad u povijesti Oscara nije u svim nominacijama bilo toliko ženskih filmova i motiva, a ponajmanje toliko neobičnih i izazovnih.
Počnimo s dva filma s mnogo nominacija, “Emilijom Perez” Jacquesa Audiarda i “Konklavom” (“Conclave”) Edwarda Bergera. Ako i ne osvoji glavne Oscare za najbolji film i najbolju režiju, Audiardova “Emilia Perez” ostat će u povijesti američke Akademije upisana kao najekstravagantniji, najizazovniji i, možda, najinfantilniji film koji je ikad bio u nominacijama.

Pritom je važno istaknuti da film dolazi s bezbroj europskih nagrada, da je u Europi film godine i osvojio je nagrade za najbolji film, režiju, scenarij i glavnu glumicu. S takvim pedigreom teško je zamisliti da “Emilia Perez” ne osvoji barem jednog Oscara, a ako glavna glumica, Karla Sofía Gascón, koja glumi naslovnu junakinju, osvoji Oscara za najbolju žensku ulogu, bit će to prvi put u povijesti američke Akademije da tu nagradu osvoji transrodna osoba. Jer Karla Sofía Gascón rođena je kao muškarac, Juan Carlos Gascon, i postao je zvijezda meksičkih telenovela. Nakon četrdesete je promijenio spol i sad se u filmu “Emilia Perez”, kao glumica, proslavila ulogom šefa brutalnih meksičkih narkokartela koji angažira odvjetnicu da mu nađe vrhunskoga kirurga jer želi promijeniti izgled i spol i postati žena. Kad se to ostvari, okrutni meksički narkozločinac nestaje, a njegov ženski alter ego postaje dobrotvor koji pomaže žrtvama meksičkih narkokartela. I to nije sve. Film je mjuzikl u kojemu se pjeva i pleše.

Da “Emilia Perez” nije djetinjasta filmska šala, ne svjedoče samo nagrade i divljenje jednog dijela kritike nego i virtuozna režija Jacquesa Audiarda. Čak i ako vam je film smiješan i neozbiljan, možete uživati u Audiardovu majstorstvu jer i najinfantilnije scene izgledaju i dišu punim redateljevim plućima.

BOGAT PROGRAM Evo gdje gledati dodjelu Oscara u Los Angelesu i hrvatski film koji je nominiran za tu nagradu

“Konklava” Edwarda Bergera nazvan je političkim trilerom. Iako je film, posebno druga polovica, napet kao triler, ipak je riječ o drami koja prati izbor novog pape, i to drami s neočekivanim i tajnim ishodom. Nakon smrti pape u Vatikan stižu kardinali, a njihov dolazak junak filma, kardinal kojega glumi Ralph Fiennes, polušaljivo i poluozbiljno na početku filma naziva paklom. Da je u pravu, dokazuje slijed očekivanih spletki, prijevara i suparništava koji prate svake izbore, pa tako i novog pape.

Na početku filma u konklavu stiže mlađi meksički kardinal koji uopće nije na popisu kardinala te ga moraju tek priznati i prihvatiti kao dio konklave. Kao kardinal služio je u zabitima poput Kabula gdje ima malo katolika i bio je nevažan. Doznaje se, međutim, da je bio miljenik i izabranik uglednog i omiljenoga pokojnog pape, a kad se tijekom konklave otvoreno suprotstavlja konzervativnim stajalištima, dobiva naklonost većine kardinala i kao autsajder biva izabran za novog papu. No to nije glavno iznenađenje.

Kardinal koji vodi konklavu i kojeg savršeno glumi Ralph Fiennes, s pravom nominiran za najbolju mušku ulogu, saznaje da je novi papa transrodna osoba, da ga je Bog stvorio i kao muškarca i kao ženu. A tu tajnu je znao i pokojni papa. Od tog izbora povijest Katoličke crkve se mijenja jer je na njezinu čelu, u jednoj osobi, muškarac i žena. “Konklava” je, za razliku od luckaste “Emilije Perez”, doista jedan od najboljih filmova ovogodišnjih Oscara i pravi je skandal da redatelj ovog filma, Edward Berger, nije nominiran za najbolju režiju. 

Nakon dvaju filmova u kojima muškarac postaje žena, slijedi potpuno besmislen, samodopadan i razmetljiv film “Supstanca” (“Substance”) francuske scenaristice i redateljice Coralie Fargeat u kojemu Demi Moore (zasluženo nominirana za najbolju žensku ulogu) glumi 50-godišnju bivšu filmsku zvijezdu koja sad ima televizijski show o ženskim tjelovježbama za ljepotu i mladolikost. Kad uzme neku supstancu koja će joj navodno vratiti mladost i ljepotu, postaje lik iz filma strave, odnosno “tjelesnog filma strave” (izvorno “body horror”), koji se dijeli u dva tijela i dvije osobe. Iz nje se rađa nova ona kao mlada i lijepa koja samoj sebi, kao staroj, postaje suparnica i neprijatelj.

Film, koji je trebao izvrgnuti ruglu suvremenu industriju ljepote i osuditi nakaznost prisilnog pomlađivanja postao je ruglo od filma koje neizdrživim specijalnim efektima, beskrajnim gomilanjem grotesknih prizora i dosadnim ponavljanjem iste banalne poruke, ma koliko ona bila točna, zaslužuje Oscar ne samo za najgori film godine nego i za film koji u bezbrojnim scenama golotinje i nakaznosti mrzi ženski rod. A film je napisala i režirala žena.

Najveći favorit za glavne Oscare i jedan od najboljih filmova američka je drama “Anora” redatelja Seana Bakera, gorka priča o sudbini jedne, kako to politički korektno zovu u Americi, seksualne radnice, koja se zaljubi u mladog Rusa, sina odbojnog milijardera i odvratne žene odvratnog bogataša, da bi na kraju bila odbačena kao bezvrijedan i prkosan hir svoga blentavog momka koji prkosi moćnim roditeljima i koji će, kad bude stariji, vjerojatno biti gori čovjek od njih.

U tom opravdano mizantropskom pogledu na provaliju međuljudskih odnosa među spolovima i generacijama lik djevojke, koju predivno glumi Mikey Madison (nominirana za najbolju žensku ulogu), blista kao dragulj u mraku, a priča o prostitutki i njezinu voljenom princu na crnom ruskom konju mračna je suprotnost “Zgodne žene”. U kontekstu ovog izvrsnog filma Julia Roberts i Richard Gere postaju junaci bajke o davno nestalom svijetu zvijezda i klasičnog Hollywooda. Kvintet glavnih “ženskih” filmova ovogodišnjih nominacija za najbolji film završava spektakularni mjuzikl “Zlica” (“Wicked”) Johna M. Chua, prvi dio ekranizacije istoimenoga brodvejskog mjuzikla o djetinjstvu, djevojaštvu i školovanju Zle Vještice Zapada iz klasične priče i filma “Čarobnjak iz Oza” Victora Fleminga. “Zlica” ispravlja nepravdu klasične priče i otkriva nam da buduća Zla Vještica nije ni zla ni vještica nego različita od drugih, zelena, a ne bijela i plavokosa. Žena s posebnim moćima tradicionalno je vještica, a taj kliše i vjekovnu predrasudu “Zlica” razotkriva kroz pjesmu, ples, spektakl i izvrsne specijalne efekte. Neujednačen film, predug, solidan.

KONKURENCIJA S kim se 'Čovjek koji nije mogao šutjeti' bori za Oscara? Ovo su još 4 nominirana kratka filma

Da i muški film može biti ravnopravno ženski, pokazuje još jedan izvrstan film, “Brutalist” Bradyja Corbeta, epska priča o mađarsko-židovskom arhitektu (savršeno ga glumi Adrien Brody, favorit za Oscara za najbolju mušku ulogu) koji je preživio holokaust i koji u Americi polako i mukotrpno otkriva da je, unatoč darovitosti i ugledu, za anglosaksonsku većinu samo još jedan manje vrijedan i nepoželjan emigrant, k tome Židov kojega, kako kaže mladi anglosaksonski antisemit, “samo toleriraju”. Uz njega je njegova predivna žena (Felicity Jones, nominirana za sporednu ulogu), invalid, vrsna novinarka, za junaka filma ne samo oslonac bez koga bi bio izgubljen nego i smisao gorkog života koji jedva podnosi uz pomoć narkotika. Ona je ta, ne on, koja vladajućoj većini kaže u lice kakvi su i što misli o njima. Hrabrija je i snažnija od svog voljenog muža, junaka filma.

Ovom popisu “ženskih” filmova ovogodišnjih Oscara dodao bih još dva nominirana za najbolji međunarodni (neamerički) film. Prvi je “Sjeme svete smokve” iranskog redatelja Mohammada Rasoulofa, potresna priča o nesnošljivom režimu koji razara obitelji. Junak filma trebao bi biti muž i otac koji mora biti poslušan i korumpiran državni podanik. No pravi junaci i žrtve su njegova žena i dvije kćeri. Kroz sudbine triju ženskih likova gledamo kako nakazni politički sustav uništava ljude. Istu matricu pogleda na nakaznost društva i politike ima i brazilski film “Još sam uvijek ovdje” Waltera Sallesa u kojemu je razoren život žene i petero djece nestaloga političkog disidenta. Oba filma su priče o stradanjima žena i njihove djece.

I, na kraju, barem jedna, ali prava i tragična muška priča, hrvatski film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” scenarista i redatelja Nebojše Slijepčevića, nagrađena Zlatnom palmom u Cannesu i mnogim drugim nagradama, koja je u nominacijama za Oscara za najbolji kratkometražni igrani film. Film koji zaslužuje sve nagrade koje je dobio, a isto tako i Oscara koji će, nadamo se i navijat ćemo, osvojiti u noći na ponedjeljak, 3. ožujka.