Kao da se netko u prve dvije epizode igrao serije, a u trećoj zaigrao za zlato. Solidna ekranizacija romana Agathe Christie iz 1944. godine
Pogledali smo 'Towards Zero': Umalo je sve išlo prema ništici, ali kraj je ipak iznenađenje...
Prema ništici (Towards Zero)/PICKBOX
OCJENA: 6/10
Roman “Prema ništici” (“Towards Zero”) Agatha Christie napisala je 1944. godine. Dočekan je hvalospjevima književne kritike. Tadašnji kritičar Observera posebno je hvalio dugi i majstorski zaplet koji naziva “urbanim i udobnim poput dobre cigare i crvenih kožnatih papuča”. Cigara i papuče simboli su višeg staleža koji zna uživati u dobrim romanima, a ti simboli lagodnog života idealna su slika dokonog, besposlenog i samouvjerenog svijeta bogataša koji u ovom kriminalističkom romanu oslikava Agatha Christie.
Prva epizoda BBC-jeve serije nimalo nije nalik na dobru cigaru i crvene kožnate papuče nego više na odbačeni komad namještaja koji je netko sklepao sjekirom i toljagom. Dok sam gledao prvu epizodu, mislio sam da se serija ne zove zaludu “Prema ništici” jer će, ako i ostale epizode budu takve, njezina ocjena sigurno od desetke potonuti prema ništici. Srećom, nije bilo tako.

Druga je epizoda puno bolja jer su nespretnosti uvođenja brojnih novih lica potrošene u prvoj epizodi, a karakteri su se počeli pomaljati iz blijedih ljuštura u koje su ih začahurili scenaristica Rachel Bennette i redatelj Sam Yates.

Treća i posljednja epizoda bila je pravo iznenađenje. Zanimljiva, napeta, vješto napisana i režirana, pregledna i emotivna, kao da se netko u prve dvije epizode igrao serije, a u trećoj zaigrao za zlato.
Razlog tome nije umijeće scenaristice i redatelja nego njihovo poštovanje majstorstva Agathe Christie i njezina klasičnog modela u kojemu je u jednom prostoru pred detektivom švedski stol osumnjičenih za zločin, a detektiv kuša svakog posebno dok ne zagrize krivca. Tu legendarnu poaroovsku istražiteljsku situaciju Agatha Christie je tako pregledno i jednostavno modelirala da njezin model mogu uredno preslikati čak i manje vješti profesionalci.
Serija počinje sudskim procesom bogatom i mondenom tenisaču Nevileu Strangeu (Oliver Jackson-Cohen) optuženom za preljub. Strange priznaje krivicu, razvodi se od voljene žene Audrey (Ella Lily Hyland) i ženi još voljenijom ljubavnicom Kay (Mimi Keene), koju tisak naziva lovkinjom na bogataše. Taj bračnopreljubnički ljubavni trokut odluči dosađivati se, mrziti i varati jedno drugo u palači Nevileove tete Camille, lady Tressilian (izvrsna Anjelica Huston), a u istoj palači okuplja se budući švedski stol osumnjičenih za buduća dva ubojstva.

Među osumnjičenima je neurotični Nevileov rođak iz Malaje Thomas Royde (Jack Farthing), crna ovca obitelji, zatim izvanbračni sin pokojnog muža lady Tressilian, a iskrsne i bivši ljubavnik nove Nevileove žene Kay. Dok se u prvoj epizodi s uvođenjem lica scenaristica i redatelj jedva održavaju na nogama, u drugoj se epizodi opuštaju kad stvari polako preuzima inspektor James Leach (Matthew Rhys) koji se bori sa svojim problemima, a ti problemi nestanu s prvom žrtvom kad počinje njegov posao traganja za ubojicom. Ubijena je lady Tressilian i nikome nije jasno zašto i tko ju je mogao ubiti. A kad bude ubijen i njezin vjerni odvjetnik i prijatelj Treves (Clarke Peters), sve postaje još čudnije jer nema nikakvog razloga ni za njegovo ubojstvo.
Besposleni i bogati junaci serije nisu baš toliko dekadentni da krate dosadu besmislenim ubojstvima, a svjesni su da su svi sumnjivi i mogu biti optuženi. Kopile obitelji, izvanbračni sin lady Tressilian, gorko zaključuje: “Svi smo jednaki pred omčom”. I u toj situaciji apsurdnih zločina na scenu stupa umorni i depresivni inspektor Leach, koji po mnogim vještinama podsjeća na Herculea Poirota. Zatvara sve osumnjičene u jednu prostoriju i kaže: “Za njih nema hrane, nema vode, nema zraka. Neka pate”. Kad je suočen s nizom dokaza koji upućuju na mogućeg ubojicu, reagira suzdržano i promišljeno i svom pomoćniku govori nezaboravno pitanje i odgovor Agathe Christie: “Kada dokaz nije dokaz? Onda kad izgleda kao dokaz”. Treća epizoda dalje ide kao podmazana, a dojam iz prve epizode da je to mizantropska slika odbojne ljudske vrste polako dobiva humanije obrise ljudskih strasti, slabosti i grijeha kakvima smo svi podložni.

I, na kraju, ne mogu ne prisjetiti se Jacka Thornea, scenarista izvrsnih serija “Otrovni grad” i “Adolescencija”, za koje tvrdi da ih je nemoguće snimiti za BBC jer se bave bolnim problemima društva. Thorne kaže da se zbiva devastacija britanske televizijske drame koja tone u beskonačnom nizu kriminalističkih serija. Pripada li tom nizu i solidna BBC-jeva serija “Prema ništici”, snimljena po izvrsnom romanu Agathe Christie, zaključite sami.