Ovo je posljednji intervju Alfija Kabilja za 24sata: 'Sharon Stone se svidjela moja glazba'

Hrvatsko društvo skladatelja potvrdilo je da je Alfi Kabiljo istaknuti hrvatski skladatelj, dirigent, aranžer, pijanist, tekstopisac, libretist i producent, preminuo u 90. godini. ''S tugom javljamo vijest da je u 90. godini preminuo naš dugogodišnji član Hrvatskog društva skladatelja, Alfi Kabiljo (Zagreb, 22. prosinca 1935. – Zagreb, 1. travnja 2025.)'', javili su iz Hrvatskog društva skladatelja.

Tim povodom mi smo se prisjetili što nam je Kabiljo rekao u posljednjem intervju 2024. godine. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:22

Ovo je posljednji intervju Alfija Kabilja za 24sata: 'Sharon Stone se svidjela moja glazba' | Video: 24sata/Pixsell/privatna arhiva

'POSADI STABLO' Alfi Kabiljo za 24sata: Pjesmu za Martina čuvao sam 15 godina

Autor je filmske glazbe, skladao je za TV serije, autor je pop pjesama, radio je za kazališne predstave, njegov je potpis na mjuziklu "Jalta, Jalta", uz njegove su skladbe na zimskim Olimpijskim igrama klizači izvodili svoje točke na ledu... On je Alfi Kabiljo (88), koji radi i danas. Izniman je autor filmske glazbe, a došao je i do najveće "pozornice", one u Hollywoodu.

- Ja samo jako puno snimao vani, a u Hollywoodu su mi nudili da ostanem. Odbio sam, nisam želio mijenjati život. Kad su me pitali zašto ne želim tamo živjeti, rekao sam da biram kvalitetu života u Zagrebu. Tamo bih imao previše posla ili premalo - rekao nam je Kabiljo pa nastavio:

- A važnija od toga bila mi je kvaliteta života ovdje. Objašnjavao sam da sam, kad živim u Zagrebu, na sat vremena od skijališta ili nešto više od dva sata od mora i kupanja. Osim što sam vezan uz obitelj, nisam se želio odreći svojih sportova.

Kao dijete sam bio jako dobar plivač, sudjelovao na prvenstvu Jugoslavije, a poslije sam jako puno skijao i igrao tenis. Koji igram i danas. Nisam baš za Wimbledon ili Rolland Garros, ali ne dam se.

Bilo je to vrijeme kad je već bio etabliran, a do toga je bio dalek i dugačak put. U djetinjstvu je bio okružen glazbom, sa 16 godina već je imao svoj bend.

- I dosta smo nastupali. Odradili smo i nekoliko dočeka Nove godine u Esplanadi. Na jednom je bio i Tito, ali samo u našu dvoranu nije došao. Na dočeku su bile tri, svaka sa svojom muzikom. Tito je ove dvije obišao, ali našu nije. Kasnije sam čuo da je to bilo zbog Beti Jurković, koja je s nama pjevala. Ona je bila jako duhovita i onda su mu savjetovali da ipak ne ulazi u dvoranu gdje je ona jer bi mu sigurno nešto dobacila. Ima puno takvih anegdota - prisjetio se Kabiljo.

U LISINSKOM Martin Kosovec nakon pobjede u 'Voiceu' nastupao s Alfijem Kabiljom: Izveo dvije pjesme...

Završio arhitekturu

Prva njegova djela koja su završila na ploči bile su kompozicije sa Zagrebačkog festivala iz 1961. godine. "Pisano noću" s pjevačima Ivom Robićem i Gabi Novak, te "Cvrčak i mrav" s Ivicom Šerfezijem i Zdenkom Vučković. Radio je na sve strane, pisao aranžmane, skladao... "Ja sam sretan što sam kao autor pripadao tom razdoblju najvećeg procvata domaće zabavne muzike, za koju je zanimanje bilo golemo. Nakon talijanskog Sanrema, koji nam je bio nekakav uzor, ljudi su htjeli imati našu, domaću muziku. Kad su je dobili, bili su zadovoljni, prihvatili su je izvanredno", rekao je u jednom razgovoru Kabiljo. A onda mu se "prišuljala" i filmska muzika. Premijera cjelovečernjeg filma bila mu je "Putovanje na mjesto nesreće" Zvonimira Berkovića.

- Dobro, malo sam ranije krenuo s Lordanom Zafranovićem, koji je snimio tri kraća djela koja je onda spojio u jedan film. Bilo je to 1961. godine, a tad su me počeli zvati i drugi redatelji. Sjećam se kako nisu mogli vjerovati da je to tako dobro u tadašnjem Jadran filmu. Bila je to ozbiljna filmska glazba, a ja sam bio proglašen najboljim pop kompozitorom. Svi su bili uvjereni da je to netko drugi napravio, a ne ja - otkriva Kabiljo. Bavio se glazbom, ali je završio Arhitektonski fakultet. U toj branši nije radio ni dana.

- Ja sam malo dulje studirao jer sam rano počeo svirati, imao nastupe, pa su počeli pristizati zahtjevi za aranžmane. Trebala se prehraniti obitelj, moralo se raditi. A radio sam u glazbi. Pazite, u to doba si za četiri aranžmana za neki veći orkestar mogao zaraditi mjesečnu plaću. To su bili dobri novci, već dugo to nije tako - objašnjava nam Kabiljo.

POVRATAK IKONE DANCE SCENE Ilan Kabiljo vraća se na scenu: 'Tata mi je i dalje inspiracija!'

Posla je bilo sve više, pa i ponuda. Tako je došao i do Hollywooda. Nije tu bilo slučajnosti, samo puno kvalitetnog rada.

- Tadašnji Jugoton napravio mi je LP s mojom filmskom muzikom. Zagrebački glumac Davor Antolić otišao je u Hollywood i tamo radio kao montažer te moju ploču dao producentu Bobbu Ferrettiju. Poklopilo se da su neki film snimali kod nas i on se sjetio, kad su došli, te moje ploče i pitao gdje je taj kompozitor. Odmah s aerodroma došao je kod mene doma i tražio da napravim glazbu za film - rekao je Kabiljo pa nastavio:

- Imao sam nešto i napravio muziku. Kad su čuli, pitali su je li moguće da netko iz 'Čehoslovakije' ili Jugoslavije može tako nešto napraviti. Bili su zapanjeni, a gledajte, to su sve vrhunski muzičari bili, filharmonija i simfonijski orkestar.

Kad priča o najdražoj simbiozi glazbe i filma koju je radio, onda je to britanski film "Sky Bandits". Radio je glazbu i za "Kužiš stari moj", "Seljačka buna", "Ne daj se Floki", pa "Scissors", u kojemu glumi Sharon Stone...

- Za 'Sky Bandits' bila je nominacija za Baftu, ali film nije bio pretjerano uspješan pa nije bilo ni nagrade. Tu su svirali najbolji londonski muzičari, njihova slavna Filharmonija. Tad sam i dirigirao, to je bilo u rangu najbolje holivudske produkcije - priča nam Kabiljo.

Važna je raznovrsnost

Film "Scissors" (Škare) snimljen je 1991. godine, a u njemu je glumila i Sharon Stone.

- Jako smo se lijepo družili. Kad smo se upoznali, čula je da ću ja komponirati glazbu za film i rekla mi je: 'Želim biti dio vaše muzike'. Bili smo nekoliko puta na nekim večerama, družili smo se, bila je baš jako ugodna. Bio je to period života jako dobar za mene, ali drago mi je što ipak nisam ostao u Hollywoodu - kaže Kabiljo. Za filmsku glazbu najvažnija je raznovrsnost.

- Ja sam odmalena slušao jako puno glazbe, bili su tu Ravel, Debussy, Šostakovič, Prokofjev... Proučavao sam partiture. Nakon 1945. otvorio se dućan sa sovjetskim autorima, masovno sam kupovao njihove ploče. U Varšavi sam kupio pun kofer ploča i nota, sve autorski velikani. To mi je dalo iskustvo i nakon svega bio sam spreman relativno brzo napraviti glazbu za film. U svemu je režiser jako bitan, a tu je Vatroslav Mimica bio vrhunski, on je mogao biti glazbeni producent. Važni su i povijest glazbe, orkestracija, s time sam se puno bavio... Ima puno komponenti - rekao je Kabiljo.