Otac ju je oteo, pet puta se udavala, a zbog desničarskih stavova znala je odbijati uloge

Prošla su tri desetljeća otkako nas je napustila Ginger Rogers, američka glumica, plesačica i pjevačica čije je ime postalo sinonim za eleganciju i talent zlatnog doba Hollywooda. Iako najpoznatija po svojim hipnotizirajućim plesnim točkama s Fredom Astaireom, Rogers je bila mnogo više od partnerice - bila je Oscarom nagrađena glumica, svestrana umjetnica i kompleksna osoba.

Rođena kao Virginia Katherine McMath, Ginger je svoj put ka slavi počela pobjedom na natjecanju u plesanju charlestona 1925. Nadimak “Ginger” dobila je od rođaka koji nije mogao izgovoriti “Virginia”.

- Znala sam da želim na pozornicu još kad sam prvi put stala pred publiku. Bilo je to kao električni šok, ali onaj koji te tjera da ideš dalje - rekla je svojedobno Ginger.

Ubrzo je osvojila Broadway, a zatim i Hollywood. Njezina suradnja s Fredom Astaireom u deset filmova tijekom 1930-ih donijela je pravu revoluciju u žanr filmskog mjuzikla. Filmovi poput “Vesela rastava” (1934.), “Cilindar” (1935.) i “Vrijeme swinga” (1936.) ne samo da su spasili produkcijsku kuću RKO od bankrota nego su stvorili plesni par čija se kemija i virtuoznost i danas proučavaju. Astaire ju je sam opisao kao svoju najefikasniju partnericu: “Sve djevojke s kojima sam ikad plesao mislile su da ne mogu, pa su uvijek plakale. Sve osim Ginger. Ne, ne, Ginger nikad nije plakala”.

I dok su Astairea često hvalili kao plesnoga genija, Rogers je znala biti zanemarena u povijesnim analizama, što je frustriralo mnoge filmske povjesničare. Bila je samouka plesačica, ali izuzetno disciplinirana.

- Fred je bio briljantan, ali nije sam plesao. Ja sam bila tu, rame uz rame. Ljudi to ponekad zaboravljaju - kazala je 1976. u intervjuu za New York Times. Ginger je razvila poseban pristup plesu koji je savršeno nadopunjavao Astaireovu eleganciju. Dok je Astaire bio poznat po sofisticiranosti i preciznosti, Rogers je unosila energičnost i zemaljsku privlačnost u njihove izvedbe. Katherine Hepburn je jednom prilikom izjavila: “Astaire joj je dao klasu, a ona njemu seksepil”.

Njihove plesne rutine nisu bile samo tehnički briljantne nego su služile i kao sofisticirani iskazi romantične ljubavi. Kombinirali su elemente stepa, društvenih plesova i baleta, stvarajući jedinstveni, elegantni i razigrani stil. Rogers je posebno impresionirala svojom sposobnošću da izvodi složene korake unatrag i u visokim potpeticama, što je dodatno povećavalo težinu izvedbe. Koreograf Hermes Pan odigrao je ključnu ulogu u stvaranju njihovih jedinstvenih plesnih brojeva.

- Fred je bio perfekcionist. I ja sam bila perfekcionist. Nismo se uvijek slagali, ali na ekranu to nitko nije znao - kazala je Ginger u jednom intervjuu.

Rogers je postigla najveće uspjehe tijekom Velike depresije, kad su njezini filmovi s Astaireom pružali publici prijeko potreban bijeg od svakodnevnih teškoća. Raskošni kostimi i blistave plesne točke omogućavali su gledateljima trenutak predaha od surove stvarnosti.

No Rogers nije željela ostati zarobljena u ulozi plesačice. Aktivno se borila za dramske i komične uloge, pokazujući iznimnu glumačku svestranost u filmovima poput “Ulaz na pozornicu” (1937.), “Živahna dama” (1938.) i “Neudana majka” (1939.). U memoarima je pisala o “kontroliranom kaosu” iza kamere te kako je morala “snažno gurati” kako bi dobila ozbiljne dramske uloge jer su joj stalno nudili isključivo plesne ili romantične uloge. Vrhunac njezine glumačke karijere stigao je 1941., kada je osvojila Oscar za najbolju glumicu za ulogu u filmu “Kitty Foyle” (1940.). Time je postala jedna od najvećih zvijezda i najplaćenijih glumica 1940-ih.
U pedesetima je glumila u nizu kazališnih mjuzikala i drama, dokazujući da nije samo filmska zvijezda nego i svestrana scenska umjetnica.

Ginger je bila kći električnog inženjera Williama Eddinsa McMatha i Lele Emogene Owens Rogers, iznimno sposobne žene koja je radila kao novinarka, filmska producentica, montažerka i scenaristica. Njezina majka Lela bila je posebno fascinantna osoba - tijekom Prvoga svjetskog rata služila je u marincima, vodila je glumačku školu i radila kao kazališna kritičarka. Nakon razvoda roditelja Ginger je ostala živjeti s majkom, koja je imala presudan utjecaj na njezinu karijeru. Roditelji su joj se razveli nedugo nakon njezina rođenja, a dugo su se sporili oko skrbništva nad njom, što je rezultiralo time da ju je kao malu otac čak dva puta oteo. U autobiografiji “Ginger: My Story” iz 1991. Rogers je pisala kako ju je majka spasila od oca nakon što ju je oteo, a zajedno su radile i u Hollywoodu.

U razgovoru s Barbarom Walters 1985. osvrnula se na svoj odnos s majkom: “Mama je bila moj najveća navijačica i najstroža kritičarka. Bez nje ne bih postigla ni polovicu onoga što jesam”.

Ginger Rogers nije bila samo filmska zvijezda, bila je i trendseterica. Njezin modni stil utjecao je na generacije žena. Voljela je ženstvenu, ali jednostavnu eleganciju - duge svilene haljine, rukavice do lakta, mekane valove u kosi i decentnu šminku s naglaskom na oči.

- Moda je trenutak, stil je stav. Ja sam birala stav - istaknula je jednom prilikom Rogers.

Njezin privatni život bio je buran. Udavala se pet puta, uključujući brakove s glumcima Lewom Ayresom i Jacquesom Bergeracom (koji je bio 16 godina mlađi) te marincem Jackom Briggsom. Nijedan brak nije potrajao niti je imala djece. Turbulentna je bila i njezina veza s milijarderom Howardom Hughesom početkom 1940-ih, obilježena njegovom posesivnošću, paranojom i navodnom nevjerom, što je kulminiralo dramatičnim prekidom zaruka nakon njegove automobilske nesreće. Često je govorila da joj je karijera bila prioritet, ali da joj nikad nije nedostajala ljubav.

- Ljubav mi se vraćala kroz uloge, publiku i trenutke iza zavjese. Nije uvijek bila osobna, ali je bila stvarna - istaknula je. Rogers je bila otvorena republikanka i protivnica New Deala. Podržavala je Richarda Nixona i aktivno se zalagala za konzervativne vrijednosti u Hollywoodu. Bila je članica organizacije “Daughters of the American Revolution” i često je javno izražavala svoje političke stavove.

Odbila je glumiti u sceni u kojoj lik izgovara rečenicu koja podržava Rooseveltov New Deal. Taj događaj izazvao je žestoku reakciju tadašnje ljevice, ali Rogers je ostala pri svom uvjerenju. Tijekom McCarthyjeve ere branila je “čistku komunista” u Hollywoodu, što ju je stavilo na listu “nepoželjnih” u liberalnim krugovima. Unatoč kritikama Ginger nikad nije skrivala svoja stajališta.

- Nisam ovdje da bih svima bila simpatična. Ovdje sam da budem iskrena. A to je rijetkost, pogotovo u Hollywoodu - rekla je Rogers. U autobiografiji je istaknula kako su je neki kolege znali “prešutno bojkotirati” zbog njezinih političkih stavova.

- Bilo je situacija kad nisam dobila ulogu jer sam bila ‘previše desno’. Nisam to uzela k srcu. Znaš tko si i znaš što ne želiš biti - istaknula je Ginger.

Usprkos neuspjelim brakovima glumica je održavala pozitivan stav prema životu. Bila je predana kršćanka i živjela je prema strogim moralnim načelima. Nije pila alkohol niti pušila. Bila je religiozna, bliska s majkom Lelom do kraja njezina života te pred kraj karijere otvoreno zagovarala “tradicijske vrijednosti” u Americi.

Iako je tijekom cijelog života bila oličenje vitalnosti, elegancije i discipline, posljednje godine Ginger Rogers bile su ispunjene tišinom, izolacijom i zdravstvenim izazovima koji su rijetko dopirali do javnosti. Nakon posljednjega profesionalnog angažmana u kazalištu ranih 1980-ih, sve se više povlačila iz javnog života, odlučivši se za mir u svojoj vili u Medfordu u državi Oregon, gdje je provodila dane s kućnim ljubimcima, pišući, slikajući i gledajući klasične filmove. U javnosti se pojavila još nekoliko puta - uključujući dodjelu Oscara za životno djelo 1985. i kratki intervju povodom 50. godišnjice filma “Top Hat”. No iza kulisa njezino zdravlje počelo je slabjeti. Prema više izvora, uključujući tvrdnje iz krugova bliskih obitelji, Ginger Rogers je patila od dijabetesa, no navodno ga je godinama odbijala liječiti na konvencionalan način. Iako nikad nije javno govorila o svojoj bolesti, poznato je da je u starijoj dobi sve više prigrlila holistički pristup zdravlju i duhovnosti. Navodno je izbjegavala inzulin i konvencionalne terapije, preferirajući dijetu, molitvu i alternativne metode liječenja. Umrla je mirno, u snu, u 83. godini na svom ranču 25. travnja 1995.