Od 'Psiha' je prošlo 65 godina: Kultnu scenu snimali su 7 dana, a čokoladni sirup 'glumio' je krv

Alfred Hitchcock je prije 65 godina svijetu predstavio film “Psiho”, koji je zauvijek promijenio žanr trilera i horora. Iako je više od pola stoljeća prošlo od njegove premijere, “Psiho” i dalje izaziva jezu kod nekih gledatelja, a legendarna scena pod tušem danas je jedna od najprepoznatljivijih scena u povijesti kinematografije.

“Psiho” prati Marion Crane (Janet Leigh), tajnicu koja, nakon što pronevjeri novac svog poslodavca, bježi i skriva se u zabačenome motelu Bates. Tamo upoznaje Normana Batesa (Anthony Perkins), naizgled sramežljivog i povučenog vlasnika motela, koji živi pod sjenom dominantne majke. Ono što slijedi je niz šokantnih događaja koji kulminiraju u jednoj od najstrašnijih scena ikad snimljenih. Film se temelji na istoimenom romanu Roberta Blocha, a lika Normana Batesa pisac je stvorio na temelju istinitog serijskog ubojice, Eda Geina. Upravo je od njega Bloch preuzeo vrlo jezive osobine svojeg lika - opsjednutost vlastitom majkom, ali i morbidan hobi kao što je taksidermija, daju dodatni sloj užasa. No između knjiškog Batesa i filmskog Batesa ima i puno razlika. U romanu je Norman opisan kao pretio 40-godišnjak koji ćelavi i nema suosjećanja, ali ga je na filmskom platnu utjelovio tad 28-godišnji Anthony Perkins, koji je bio zgodan i mršav. Uloga Normana Batesa obilježila mu je cijelu karijeru.

- Smatrali smo to prokletstvom - rekao je nedavno za Variety sin Anthonyja Perkinsa, Osgood Oz Perkins, redatelj koji se prošle godine proslavio horor filmom “Longlegs”. Objasnio je kako njegov otac nikad nije vratio “masku” koju je imao glumeći prethodne uloge. Anthony je sinove Oza i Elvisa dobio u braku s Berry Berenson, a kasnije je pristao glumiti i u nastavcima “Psiha”. Tijekom godina često se nagađalo o Anthonyjevoj seksualnosti, a njegov sin objasnio je kako su njega i brata roditelji štitili od toga u djetinjstvu.

- Odrastao sam u kućanstvu s vrlo poznatim ocem koji je živio dva života najmanje i zapravo je bio homoseksualac ili biseksualac. Svi su to znali, čak smo brat i ja to znali, ali nikad nismo o tome pričali. To nije bio dio naše priče - objasnio je za People.
Anthony Perkins umro je od side 1992. te iza sebe ostavio impresivan opus, koji doduše nikad nije bio nagrađen u SAD-u. Njegova supruga umrla je skoro istog dana kad i on, ali devet godina kasnije. Berenson je tragično preminula tijekom terorističkog napada 11. rujna 2001.

Od početaka je “Psiho” bio kontroverzan film. Paramount Pictures, studio koji je trebao producirati film, uvelike je sumnjao u projekt, smatrajući ga previše rizičnim i “gadljivim”.

Hitchcock je, međutim, bio uvjeren u potencijal filma i odlučio ga je sam financirati, smanjujući svoj redateljski honorar u zamjenu za veći udio u zaradi. Ova odluka se pokazala izuzetno mudrom jer je “Psiho” postao njegov komercijalno najuspješniji film. On je kupio prava na roman anonimno, i to za 9000 dolara. Zatim je kupio sva izdanja romana do kojih je mogao doći kako bi spriječio da ljudi saznaju kako će završiti.

No upravo zbog toga što studio nije imao previše povjerenja u uspjeh filma, Hitchcock je trebao dobro paziti na što će trošiti ograničena sredstva koja je imao. Primjerice, odlučio je film snimiti u crno-bijeloj tehnici, djelomično zbog novca, a dijelom i zato što je smatrao da bi scena pod tušem bila previše krvava.

A scena koja je ušla u povijest je priča za sebe. Scena u kojoj je Marion ubijena pod tušem danas je jedan od najpoznatijih trenutaka u povijesti filma. Iako traje svega tri minute, snimali su je sedam dana te koristili više od 70 različitih kutova kamere za to. Tijekom godina su “isplivali” i razni trikovi kojima se Hitchcock poslužio pri snimanju legendarne scene. Primjerice, kao krv u toj sceni je upotrebljavao čokoladni sirup jer je zbog crno-bijele tehnike izgledao uvjerljivo kao krv. Osim toga, Hitchcock je koristio brze rezove kako bi stvorio iluziju nasilja a da zapravo nikada nije pokazao nož kako izravno ulazi u tijelo. Zvuk noža koji probija tijelo postigli su zabijanjem noža u dinju.

O sceni je 2017. pričala i Marli Renfro, koja je bila dublerica Janet Leigh te je otkrila nekoliko tajni sa seta. Kad je došla na audiciju, tad 21-godišnja Renfro, morala se skinuti gola kako bi vidjeli odgovarala li njezino tijelo Janetinu. Iako ju je to prepalo, ispričala je da je sve prošlo u profesionalnom tonu.

- Pomislila sam: ‘O moj Bože, pa oni očekuju striptizetu’ - prisjetila se što joj je prošlo kroz glavu kad je saznala da će se morati skinuti gola. No kada se skinula, nitko nije bio neugodan prema njoj niti se našalio s njezinim golim tijelom. A zapravo joj i nije bio toliki problem biti bez odjeće.

- Bila sam nudistica, tako da mi je bilo jako ugodno biti gola - prisjetila se. Renfro je mislila da će na setu biti svega dva, tri dana, ali se snimanje oduljilo na cijeli tjedan. Hitchcock je htio tu scenu snimiti iz brojnih kutova i cijelo vrijeme morao je paziti što će se vidjeti u kadru. Renfro se prisjetila i kako je legendarni redatelj bio vrlo precizan i hladan.

- Snimali smo i ja sam taman podignula ruku kako bih potegnula zavjesu od tuša. Hitchcock je uzeo metar, jedan dio je stavio na leću kamere, a onda se prošetao do mene i stavio drugi kraj metra na moju lijevu bradavicu - ispričala je. Također, osim onog što gledatelji vide u legendarnoj sceni, u povijest je ušlo i ono što se čuje - prepoznatljivi odrješiti zvuci violine. To Hitchcock isprva uopće nije planirao, nego je htio da se sve odvije bez glazbe. Srećom, razuvjerio ga je skladatelj Bernard Herrmann, s kojim je Hitchcock već surađivao na filmovima “Vrtoglavica” i “Sjever-sjeverozapad”.

Postoje razlike i između smrti Marion Crane u knjizi i na filmu. Ona u knjizi puno je gnjusnija jer joj Bates, nakon što je izbode, još odrubi i glavu. Kad je scenarist filma Joseph Stefano pitao Hitchcocka što da napravi oko toga krvavog detalja, redatelj je navodno rekao: ‘O ne, ne možemo odrubiti glavu Janet Leigh!’.

Iako je Hitchcocka film proslavio, s njime navodno nije bilo lako raditi. Oni koji su surađivali s redateljem tvrdili su da je glumačka ekipa prvog dana snimanja “Psiha” morala dići desnu ruku i prisegnuti da nikome neće odavati ništa što se tiče radnje filma. No niti to obećanje nije bilo dovoljno Hitchcocku. Nije im mogao vjerovati pa im zato nije odmah dao cijeli scenarij. Kraj je zadržao za sebe, sve do trenutka kad su ga trebali snimiti.

“Psiho” nije samo redefinirao žanr horora nego je i pomaknuo granice onog što se smatralo prihvatljivim na filmu. Prikazivanje nasilja i seksualnosti (iako implicitno) bilo je samo dio toga. Ušao je u povijest i kao prvi holivudski film na kojem se vidjelo nešto potpuno svakodnevno, ali dotad nikad na filmskom platnu - puštanje vode u WC-u. Hitchcock je tražio da puštanje vode u WC-u bude ključno za scenarij i film, tako da nitko tu scenu ne može kasnije izbaciti. Pa je tako scenarist filma odlučio napraviti scenu u kojoj Marion piše brojeve na papir koji zatim baci u školjku. Bila je to revolucionarna scena tad u Hollywoodu.

Hitchcock je bio majstor napetosti, a “Psiho” je savršen primjer njegove sposobnosti da manipulira emocijama publike. Kao što je sam rekao: “Vjerujem u stavljanje užasa u um publike, a ne nužno na ekran”.

Koliko su neki bili užasnuti i zgroženi filmom, pokazuje i pismo ljutitog roditelja legendarnom redatelju. U pismu je poručio kako se njegova kći nije htjela tuširati nakon što je pogledala film “Demoni” iz 1955. godine, a nakon što je pogledala “Psiho” nije više htjela ni u kupaonicu! Hitchcock nije trošio previše riječi ni misli na brige uzrujanog roditelja pa mu je samo kratko odgovorio: “Pošaljite je u kemijsku čistionicu”. Oni koje je film jako uzrujao, nisu pisali samo redatelju. Pisma je dobivala i Janet Leigh, koja je sve do smrti 2004. godine dobivala čudne i ponekad prijeteće pozive i pisma. Jedno je pismo bilo toliko groteskno da ga je proslijedila FBI-u.

“Psiho” ostaje remek-djelo koje i 65 godina nakon premijere zadržava svoju moć da šokira, uznemiri i fascinira. Njegov utjecaj na film i popularnu kulturu je neizmjeran, a Norman Bates ostaje jedan od najupečatljivijih i najjezivijih filmskih negativaca svih vremena. Ono što će mnoge mučiti još dugo vremena je to što je “Psiho” bio nominiran za Oscara u nekoliko kategorija, ali ga nije osvojio. Također, ni Hitchcock, majstor napetosti, nikad nije dobio tu prestižnu nagradu za svoju režiju.