Kroz 6 sezona ‘Lost’ je postao više od serije. Postao je globalni fenomen. U to vrijeme nije bilo serije koja je mogla na isti način uvući gledatelja u svijet u kojem ništa nije sigurno, a umalo je nije trebalo ni biti...
Nada, patnja, čudovišta i smrt na misterioznom otoku kaosa: Izgubite se s Izgubljenima...
Ne. Nisu cijelo vrijeme bili mrtvi. Da odmah krenemo u glavu ako ste slučajno pratili seriju, pa putem od nje odustali. Puno je kompleksnije od toga, puno je tu skokova, da se čovjek u pojedinim trenucima osjeća - izgubljeno...
Baš poput njih.
U proljeće prije 15 godina emitirana je posljednja epizoda kultne serije “Lost”. Serije koja je triler, drama, sci-fi, fantasy, pustolovina, akcija... Na početku upoznajemo preživjele s leta Oceanic Airlines 815 iz Sydneya za Los Angeles. Avion s 300-tinjak putnika se sruši u Tihom oceanu, njih 70-ak preživi, ali razbacani su po otoku. Početni “ensemble” uključuje doktora koji želi spasiti sve i svakog, iračkog mučitelja, uhvaćenu bjegunku na putu za zatvor, trudnicu koja se želi odreći djeteta, rock zvijezdu koja se bori s ovisnošću, dobitnika lutrije, frustriranog invalida koji odjednom više nije invalid...
Prva sezona obiluje flashbackovima kroz koje upoznajemo glavne likove, njihovu pozadinu, njihove porive, puno njih nije ono za što se predstavljaju... Svi oni koji su mislili da će serija biti u điru genijalnog “Cast Away”, u startu shvate da su pogriješili. Jer otok na koji su pali naši junaci nije običan otok. On je entitet za sebe. Novi stanovnici ovog otoka duge i mračne povijesti uskoro će upoznati čudovište od dima, šaptaji iz šume neke će pošteno izludjeti, ljudi će uskoro početi nestajati i umirati, a sve u prvoj sezoni kulminira kad u šumi otkriju misteriozna vrata koja vode do jedne od tajni otoka. Do prostorije iz koje u računalo moraju unijeti sekvencu 4-8-15-16-23-42 svakih 108 minuta kako bi spasili svijet i sebe.

“Što ako su svi putnici poginuli u avionskoj nesreći, a otok je čistilište, pakao ili raj?” Špekuliralo se već nakon nekoliko epizoda, ali opet ćemo ponoviti, ta teorija nije točna. Ono što se dogodilo na otoku zaista se dogodilo, koliko god u nekim trenucima izgledalo nevjerojatno.
Serija, koja je imala fandom kakvog je poslije nje dohvatio tek “Game of Thrones”, pokriva period od nekoliko tisuća godina. Većina radnje smještena je u sadašnjost, ali putujemo i u prapovijest, u 19. stoljeće, u 1970-e, ponekad i u budućnost. Ponekad i u paralelnu stvarnost. Nije nikako jedna od onih serija koje možete pratiti “preko oka” dok radite nešto drugo. Ne zaustavite li seriju na minutu dok skoknete do WC-a ili po čašu vode, velike su šanse da ćete propustiti nešto bitno i da ćete biti izgubljeni.
Serija je evoluirala tijekom svake od šest sezona. Počela je kao drama o preživljavanju nakon avionske nesreće, a završila kao metafizička studija sudbine, vjere, identiteta i smrti - i sve to usred prašume koja diše kao živi entitet. Kroz tih šest sezona “Lost” je postao više od TV serije. Postao je globalni fenomen.
Nije bilo serije u to vrijeme koja je mogla na isti način uvući gledatelja u svijet u kojem ništa nije sigurno, gdje se prirodni zakoni savijaju, a likovi se razvijaju nelinearnim putem, kroz sjećanja, budućnost i, na kraju, alternativne stvarnosti.
Serije umalo nije trebalo ni biti. Ili je trebala izgledati drukčije. ABC je tamo 2003. od Jeffreyja Liebera naručio dramu o ljudima koji prežive pad aviona. On im je isporučio. Realistična serija, bez natprirodnih elemenata, bez mitologije, bez znanstvene fantastike. Samo obični ljudi na običnom otoku s teškom sudbinom... Ali ABC nije bio zadovoljan, to nije bilo ono što su htjeli. U seriju se uključuju J. J. Abrams i Damon Lindelof i “Nowhere”, kako se zvao Lieberov rad, sad je postao nešto novo, postao je “Lost”.
Dobili smo televizijski labirint u kojem bi se publika dobrovoljno izgubila u svijetu brojeva, bunkera, tajnih organizacija, atomskih bombi, čudovišta, paralelnih svemira, nevidljivih entiteta... Serija se nije samo gledala, ona se i proučavala. Forumi koje je serija inspirirala i danas su aktivni. Brojni pokušavaju pronaći dodatne detalje, traže nešto što još nitko nije primijetio... Trudimo vam se što manje spojlati jer “Lost” se, ako ga niste pogledali, isplati gledati.
To je jedna od najvažnijih serija svojeg doba, serija koja je uvelike utjecala na televiziju. I koja je inspirirala ili, ako hoćete, na koju su se naslonile druge uspješnice i manje uspješnice kao što su “Fringe”, “The Leftovers”, “FlashForward”, “The Event”, “Manifest”, “Dark”, “Yellowjackets”, “From”...
Bi li bilo ovih serija bez “Losta”? Teško, možda pokoje. “Lost” je bio taj koji im je otvorio vrata. Svaka sezona donosila je novo poglavlje, ne samo u priči nego i u strukturi, redefinirajući granice TV pripovijedanja.
Glumačka postava bila je raznolika, kasting je odrađen vrhunski. Brojni likovi, poput Jacka Shepharda, Johna Lockea, Jamesa “Sawyera” Forda, Hurleyja i Desmonda Humea..., dobili su dubinu i emocionalnu težinu koju obično ne viđamo u projektima s tako velikim ansamblom. Njihove osobne priče, ispričane kroz retrospektivu i simboliku, temelj su na kojem se gradio širi narativ o iskupljenju, sudbini, vjeri i slobodnoj volji. Da ne ispada da samo hvalimo seriju, ima i ona svojih problema.
Za autora ovih redaka svi su oprostivi. Ali ne slažu se svi s tim... Neke stvari, koje su se činile iznimno bitnima, samo su odjednom prekrižene. Odgovore na brojna pitanja nikad nismo dobili. Likovi s biblijskim imenima, referencama na kvantnu fiziku i metafizičku ravnotežu dobra i zla djelovali su kao da vode negdje, no često su ti elementi ostajali na razini površinske mitologije. Kao da su autori u jednom trenutku izgubili nadzor nad svojim djelom, kao da ni oni sami više nisu bili sigurni u kojem su dobu, u kojoj su stvarnosti, gdje im je i što radi koji od likova, jesu li živi, mrtvi, negdje između, postoje li uopće oni i otok...
Osjećaj izgubljenosti kod gledatelja je na vrhuncu tijekom pete sezone.
- Kad točno jesmo? - pisali su po forumima nesigurni u ono što se događa. Iako su pomno pratili, nisu uspjeli sve pohvatati. Šesta sezona i sam kraj serije za mnoge su bili razočaravajući. “Game of Thrones” prije “Game of Thronesa”. Zapravo, “Lost” je bio “GoT” svoje ere, samo u džungli i s elektromagnetizmom umjesto zmajeva.
U posljednjoj sezoni gledamo tzv. flash sideways svijet, naizgled paralelnu realnost gdje su se neki događaji odvili drugačije. U stvarnosti, to nije alternativni svemir. To je duhovni prostor, svojevrsna “čekaonica nakon smrti”, u kojoj se likovi okupljaju kad su spremni “otići dalje”. Vrijeme tamo ne postoji, neki su likovi umrli davno, neki tek nakon dugog života, ali svi su došli kad su bili spremni. Kao što je pilot epizoda okupila publiku, tako ju je finale podijelilo.
Neki su ga shvatili na jedan način, drugi na drukčiji. Autori su zato u intervjuima morali objašnjavati kako su otok i događaji na njemu bili stvarni. “Lost” nije samo serija o preživjelima avionske nesreće. To je filozofska, emocionalna i mitološka saga o ljudima koji su slomljeni i izgubljeni. U sebi, u životu, u sudbini i, na kraju, doslovno, na misterioznom i opasnom otoku. Kroz likove poput Lockea (vjernik) i Jacka (racionalist) serija vodi konstantnu debatu:
Jesu li stvari unaprijed određene ili ih mi biramo? Ima li smisla ili je sve kaos? Na kraju nećete zapamtiti svaku epizodu, svakog lika... Nemoguće je zapamtiti svaki broj, svaki obrat, svaku tajnu... Pamti se osjećaj. Otkucaj tipki svakih 108 minuta, Jackovo oko koje se zatvara prije smrti, Charliejev zaljubljeno-zaštitnički pogled, vrata u crkvi koja se otvaraju i donose svjetlost... I onda znate da ste gledali, zapravo, bili dio nečega važnog.
Prije nego što je “binganje” postalo svakodnevica, “Lost” je već bio tamo, serija koja je tražila da pratiš, da analiziraš i da se izgubiš s razlogom... Da pogledate sve epizode, ako biste to uradili “odjednom”, trebala bi vam tri dana i 16 sati. Što ne preporučujemo. Preporuka ide da je pogledate, ali s “Lostom” treba balansirati. Dvije epizode dnevno, na primjer. I bez prevelikih pauza u gledanju. Jer previše se toga događa da je prelako neke stvari zaboraviti...