Korana iz 'Najboljih godina' o novoj predstavi Putar i parizer: Scena pogreba je emotivno jaka

Kada sam završila s čitanjem romana, ostala sam s osjećajem nemira, čak anksioznosti zbog njih četvorice i pitala sam se kako će ti mladi ljudi dalje kroz život. Ali to se valjda pita svaka prethodna generacija, govori nam glumica Petra Cicvarić koja je prošli tjedan imala premijeru predstave 'Putar i parizer' u kazalištu Zorin dom u Karlovcu.

Radi se o četvorici mladih muškaraca, njihovom prijateljstvu kao i pojedinačnom razvoju ili pokušaju toga da postanu zrele osobe. Predstava govori o tome kako odgoj, zanemarivanje osjećaja, nedostatak ljubavi u spoju s lako dostupnim drogama utječu na razvoj emocionalne inteligencije i sposobnosti za odražavanjem nekog dubljeg odnosa.

Petra priznaje da je za roman čula tek kada je dobila dramski tekst u ruke pa ga je pročitala koji mjesec prije dramatizacije komada. Emotivno snažna scena u predstavi, po njoj, je scena sprovoda o kojoj ne želi puno pričati jer želi da publika osjeti to uživo. Glumica je dugogodišnja članica Gradskog kazališta Zorin dom u Karlovcu, a u njemu se osjeća sasvim dobro.

- To kazalište je mjesto moje kreativne slobode, a ujedno i moje radno mjesto što čini dosta dobru kombinaciju ako mene pitate - rekla nam je. Gledatelji domaćih televizijskih serija pamte je kao Koranu iz serije 'Najbolje godine' i Saru iz 'Ruže vjetrova', a tvrdi da je najveća razlika između televizije i kazališta priprema zadanog materijala. Prije izlaska na 'daske koje život znače' ima jednu mantru.

- Uvijek si kažem: 'Idemo se igrati' - navela je. Pojam slobodnog vremena mijenja se kada dođu djeca pa ga Petra provodi sa svoje dvije kćerkice. No, kada uhvati "vrijeme za sebe", onda ga posveti knjigama i filmovima. Također, piše, ali tvrdi da će prije 'iz njezinog pera' nastati dramski tekst nego neka knjiga. Od djetinjstva okupirale su je knjige pa je svatko malo po malo utjecao na nju kao osobu i umjetnicu, a spominje Tolkiena, Dostojevskog, Ivu Andrića, Murakamija, ali i poeziju, filozofiju i dramske tekstove. Kao majka i umjetnica, tvrdi da djeci treba dopustiti kreativnost.

- Djeca su u ranoj dobi jako kreativna, iako to sami ne znaju. Mislim da sve kreće od pričanja priča. Ako im uvedemo priče u ranoj životnoj fazi, djeca će razvijati maštu, stvarati slike u glavi, učiniti nove riječi, otkrivati i prepoznavati osjećaje, komunicirati sa svijetom - zaključuje.