Sve je počelo s dva ljevičara kojima je dao svoju prvu kasetu s četiri verzije iste pjesme
OD 1992. DO HIPODROMA
Kako se kalio Marko Perković Thompson: Te večeri donio je kasetu s 4 verzije 'Čavoglava'
Čitanje članka:
2
min
Priča zvuči skroz nevjerojatno, ali najvećeg pjevača današnje hrvatske desnice - recimo to tako - uzdigla su, "nakon četvrtog bocuna crnog vina", dvojica ljevičara. I to ne bilo kojih. Marka Perkovića Thompsona progurali su feralovci Boris Dežulović i Predrag Lucić, a Dežulović je to opisao u tekstu koji su objavili sarajevski Dani.
"Bila je ratna devedeset druga, jedna od onih večeri između zadnjeg Ferala i sljedećeg terena, u mitskoj Mirovoj tratoriji. Cijela je opskurna reprezentacija splitskog Rico's bara tu: redikuli s Toćom, novinari, muktaši i trgovci srpskim nekretninama, posrnule manekenke, reporteri ITN-a i El Munda, pijančine iz kvarta, lokalne ku**e, HOS-ovci i vojni policajci, šverceri humanitarne pomoći, usidreni pomorci i - tamo, za stolom u kutu - Predrag, ja i četvrti bocun crnog", piše Dežulović pripisujući tom bocunu krivnju za lansiranje "sramežljivog mladića duge kovrčave kose s jedva tri zdrava zuba u ustima".
Marko Perković te je večeri, u lokal u kojemu su bili Dežulović i Lucić e tutti quanti, donio kasetu s "Čavoglavama". Mladić im je rekao da se zove Thompson, "ne Tompson, nego Thompson, s "h", po onom strašnom puškomitraljezu iz Drugog svjetskog rata koji on duži u svojoj bojni. I da dolazi iz Čavoglava, da tamo drže liniju prema Mirlović Polju i da je on tu pjesmu napisao sâm, iz glave!".
Na kaseti, snimljenoj u nekom radijskom studiju, bile su četiri verzije pjesme. Jedna je bila tvrdolinijaška, s pozdravom "Za dom spremni". U tekstu te verzije bili su stihovi: "Cujte Baljci, Mirlovići, bando četnici, stići će vas naša ruka i u Srbiji". Baljci i Mirlovići su srpska sela u susjedstvu Čavoglava. Druga verzija pjesme bila je "ublažena, bez Baljaka i Mirlovića", namijenjena očito "politički korektnom tržištu". Preostale dvije verzije razlikovale su se u nijansama.
"Sjećam se kako smo ga Predrag i ja mrtvi ozbiljni i mrtvi pijani uvjeravali da ima autentičnu ratničku pjesmu, hit rata '92., i da će ta pjesma pojesti humpa-cumpa koračnice i operetne budnice Đuke Čajića i Dražena Žanka. I onda opet vrati kasetu na početak, još jedanput, 'tuče thompson, kalašnjikov, a i zbrojevkaaaa, baci bombu, goni bandu preko izvoraaaa...', pa još jedanput, a u tratoriji nered i rasulo. Sjećam se još kako smo se cijelu noć smijali i zaj***vali s Baljcima i Mirlovićima, i kako smo poslije te noći teturajući završili u restoranu Emona, gdje je svirao Dino Dvornik, i kako smo pokušali popeti Thompsona na binu, i kako je Dino po***dio, i kako smo kasetu s 'Čavoglavama' na koncu uvalili glazbenom uredniku Radio Splita, vjerujući mu mrtvi pijani i mrtvi ozbiljni da je zvijezda rođena i da je to pjesma s kojom će Hrvati dobiti rat, i... ostalog se već slabo sjećam. Ostalo je, naime, povijest."
A Thompson tu povijest ponovno piše svjetskim rekordom u prodaji karata. Dežulović tvrdi da su se on i Lucić te noći samo zafrkavali, ali tako to zna početi.
I Lepa Brena započela je kao zafrkancija beogradskog humorista Milovana Ilića Minimaxa, ali je ušla u povijest. Na ovim se prostorima nije dobro zezati s glazbenim ukusom masa.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
