Gledajte (ako se usudite): Prave ptice su joj kljucale glavu, a on je uživao i htio ju samo za sebe

Prije nego što ju je svijet upoznao kao junakinju koju teroriziraju ptice, Nathalie Kay "Tippi" Hedren, rođena 1930., bila je uspješan model 1950-ih i ranih 1960-ih, kraseći naslovnice časopisa poput 'Lifea' i 'Glamoura'. Život joj se promijenio 1961. godine kada ju je legendarni redatelj Alfred Hitchcock primijetio u televizijskoj reklami za dijetalno piće. Bez prethodnog značajnog glumačkog iskustva, Hedren je potpisala sedmogodišnji ugovor, a Hitchcock je uložio znatna sredstva i trud kako bi od nje stvorio svoju novu zvijezdu, pomno gradeći njezin javni imidž i stil, čak inzistirajući da se njezino ime piše pod navodnicima – 'Tippi'.

Debitantska uloga Tippi Hedren bila je ona sofisticirane Melanie Daniels u filmu "Ptice" (1963.). Hitchcock joj je bio ne samo redatelj već i mentor, uvodeći je u svijet filma. Iako je cijenila njegovo vodstvo, snimanje šest mjeseci bilo je iscrpljujuće, s tek jednim slobodnim poslijepodnevom tjedno. Film je postigao ogroman uspjeh, zaradivši preko 11 milijuna dolara i lansiravši Hedren među zvijezde, što joj je donijelo Zlatni globus za novu zvijezdu godine.

No, iza uspjeha krila se i trauma. Snimanje finalne scene napada ptica u potkrovlju, koje je trajalo pet dana, Hedren je opisala kao najgore u svom životu. Iako joj je prvotno obećano korištenje mehaničkih ptica, Hitchcock je promijenio plan. Umjesto toga, rekviziteri zaštićeni debelim kožnim rukavicama bacali su na nju desetke živih galebova, gavranova i vrana, čiji su kljunovi bili zatvoreni elastičnim trakama. Ptice su bile vezane i za njezinu odjeću. U jednom trenutku, ptica ju je kljucnula opasno blizu oka, uzrokujući joj posjekotinu. Potpuno iscrpljena, Hedren je doživjela slom na setu. Liječnik je naredio tjedan dana odmora, usprkos Hitchcockovom protivljenju. Hedren je kasnije sumnjala da je ovo mučenje bilo dio Hitchcockove kazne zbog odbijanja njegovih seksualnih nasrtaja. Uz to, tijekom snimanja scene u telefonskoj govornici, staklo koje je trebalo biti otporno na udarce razbilo se nakon udarca mehaničke ptice, a krhotine su joj završile na licu.

Nakon "Ptica", Hitchcock joj je dao glavnu ulogu u psihološkom trileru "Marnie" (1964.). Međutim, njegov odnos prema Hedren postajao je sve problematičniji. Prema njezinim kasnijim svjedočanstvima, iznesenim detaljno u memoarima "Tippi: A Memoir" iz 2016., Hitchcock je postao opsesivan i posesivan. Navodno je pratio njezino kretanje, kontrolirao s kim se druži, izolirao je od ostatka ekipe i postajao hladan prema njoj ako bi razgovarala s drugim muškarcima. Tvrdila je da ju je pokušao poljubiti u limuzini te da ju je u više navrata salijetao. Njezina kći, također slavna glumica Melanie Griffith, prisjetila se kako joj tijekom snimanja "Ptica" nije bilo dopušteno posjećivati majku na setu.

Situacija je kulminirala tijekom snimanja "Marnie". Hedren tvrdi da ju je Hitchcock jednog dana pozvao u ured i otvoreno zatražio da mu bude seksualno dostupna. Kada je odbila, došlo je do žestoke svađe. Rekla mu je da želi raskinuti ugovor, na što joj je on, prema njezinim riječima, zaprijetio uništenjem karijere, podsjećajući je na obveze prema kćeri i roditeljima.

- Učini što moraš - odgovorila mu je Hedren. Hitchcock ju je doista držao pod ugovorom još gotovo dvije godine, plaćao je, ali joj nije dopuštao raditi za druge redatelje, čime joj je efektivno zakočio karijeru u ključnom trenutku. Iako su neki Hitchcockovi suradnici i prijatelji osporavali njezine tvrdnje, Hedren je ostala pri svojoj priči, objašnjavajući dugogodišnju šutnju sramom. Naglasila je kako je uspjela odvojiti umjetnika od čovjeka, priznajući njegov genij, ali osuđujući njegovu mračnu stranu.

Nakon prekida suradnje s Hitchcockom, Hedrenina karijera nikada nije dosegnula zvjezdane visine koje su joj se predviđale. Glumila je u filmu Charlieja Chaplina "Grofica iz Hong Konga" (1967.), no uloga je bila manja nego što joj je obećano. Nastavila je glumiti u filmovima i na televiziji, premda često u manje zapaženim projektima.

Prekretnica se dogodila tijekom snimanja u Africi 1969., gdje je Hedren vidjela u kakvim teškim uvjetima žive lavovi. Sa svojim tadašnjim suprugom Noelom Marshallom odlučila je snimiti film "Roar" (1981.) kako bi podigla svijest o ugroženim životinjama. Projekt se pretvorio u jedanaestogodišnju noćnu moru. Budući da nisu mogli unajmiti dresirane životinje, počeli su sami spašavati i uzgajati lavove, tigrove i druge velike mačke na svom ranču Shambala u Kaliforniji, koji je služio kao set. Snimanje sa 150 neuvježbanih životinja bilo je izuzetno opasno. Tijekom produkcije, više od 70 članova ekipe i glumaca, uključujući samu Hedren (slomljena noga, ugriz lava za vrat), njezinu kćer Melanie Griffith (teške ozljede lica koje su zahtijevale operaciju) i Marshalla (višestruki napadi, gangrena), bilo je ozlijeđeno. Nijedna životinja nije stradala. Film, čija je produkcija koštala 17 milijuna dolara, doživio je komercijalni neuspjeh, zaradivši samo 2 milijuna. Hedren i Marshall razveli su se godinu dana kasnije.

Unatoč financijskom krahu i osobnim traumama, iskustvo s filmom "Roar" učvrstilo je Hedreninu posvećenost životinjama. Godine 1983. osnovala je neprofitnu organizaciju The Roar Foundation koja financira utočište za velike mačke spašene iz cirkusa, zooloških vrtova i privatnog vlasništva. Hedren i dan danas, u dobi od 95. godina, živi u sklopu utočišta i desetljećima se bori za prava životinja. Bila je ključni zagovornik u donošenju američkog Zakona o javnoj sigurnosti velikih mačaka 2022. godine, koji postrožuje propise o vlasništvu nad tim životinjama.

Glumačka dinastija

Osim kćeri Melanie Griffith, i unuke Tippi Hedren su glumica. Dakota Johnson rođena je u braku Melanie Griffith i glumca Dona Johnsona, a Stella Banderas jedinica je Melanie i španjolske zvijezde Antonia Banderasa.