Dugo se 'posuđuju' pjesme u ovim krajevima. Od Miše, Vice, Arsena... A tu je i Thompson

Bila je 1992. godina, za nas ratno doba. Za bend The Cure nije, pa su se bavili svojim radom, pjesmama. Robert Smith, osnivač benda, vokal, tekstopisac... skoro, dakle sve, napravio je te godine pjesmu “Friday I’m in Love”. Svidjela mu se na prvu, kao i većini, ali mučio ga je osjećaj da ju je nekom ukrao. Kao da ju je negdje već čuo, ali nije znao prepoznati gdje i što. Pa se primio telefona, odlazio do prijatelja i kolega glazbenika i puštao im svoju pjesmu.

ŠIFRA ZA HIT Je, bo'me, je: Kako je Nives Celzijus skinula Thompsona!

Svi su ga redom uvjeravali kako nešto slično nisu čuli nikad prije i da je to njegovih ruku djelo. Nekoliko godina kasnije, točnije 1997., Keith Richards, ona dobra “stara njuška” iz The Rolling Stonesa, kćeri i sinu počeo je svirati prve taktove pjesme, za koju je mislio da je njegova i nazvao je “Anybody Seen My Baby”. A djeca ko djeca, razigrana i vrckava “na ćaću”, počela pjevati. No na Keithovo zaprepaštenje, tekst nije bio njegove pjesme nego one k. d. lang, nazvane “Constant Craving” iz 1992. Siroti Richards bio je u šoku jer on pjesmu prije čuo nije, a napravio je istu melodiju.

No pronašao je rješenje, kao autora je naveo kanadsku pop i country pjevačicu, pa je na koncu i ona dobivala dobru apanažu od tantijema. I bila zahvalna, tja to su ipak Stonesi. Prepjevi, pa i “posudbe”, na ovim su prostorima bile daleko rasprostranjene daleko prije. Ali jako često bez navođenja pravog autora, daleko bilo.

Tamo davnih šezdesetih i sedamdesetih prepjevi su bili uobičajeni, radili su to i Mišo Kovač, Vice Vukov, Arsen Dedić... Događa se to i danas, ali teško da mogu proći nekažnjeno i neprimijećeno, “veliki brat” sve prati.

Možda jedan od zadnjih pokušaja bio je onaj Marka Perkovića Thompsona i pjesma “Iza devet sela”. Pjesma je to velike ABBA-e, “Super Trouper”, ali to su u startu “zaboravili” navesti. Pa se švedska grupa sama pobrinula za to, uz nagodbu na sudu, tantijemi sad idu njima...