Ne bježi Hrvat od hrvatskih riječi, samo mu treba ponuditi zamjenu za posuđenice

Gost Koordinacije najprije je diplomirao kao geodet, a zatim i kao kroatist. Kroz svoj radni vijek etablirao se kao umjetnik riječi u ulogama novinara, urednika, književnika te predavača na medijskim fakultetima. O bauštelskom žargonu razgovaramo s profesorom Borisom Beckom.

Što su posuđenice i kako ih dijelimo?

Beck: To vam je cijela znanost u koju se ja baš najbolje ne razumijem. Imate posuđenice, usvojenice, tuđice i barbarizme. Naravno, možda ima još nešto. Ima germanizama, talijanizama, turcizama i ostalog. Leksikolozi to sve vrlo pažljivo dijele.

Ali meni se čini da je iza toga jedna ideja – kao i kod stranaca, jedni su se udomaćili malo više, a drugi malo manje – da s jezikom idemo na osjećaj. A osjećaji dolaze i odlaze. Ako mi koristimo neku riječ, onda je ona naša i ne bih ja tu bio tako strog.

Što znači sporazumjeti se na gradilištu?

Beck: Sporazumijevanje je najstariji ljudski problem. Opisan je u Knjizi Postanka u Bibliji skroz na početku kad su ljudi išli graditi Kulu Babilonsku. Bili su toliko dobro organizirani govoreći jedan jezik da se Bog prestrašio da će mu ljudi doći do neba i svrgnuti ga zbog čega im je pomiješao jezike.

Tako bi jedan radnik od drugoga zatražio ciglu, a dobio kramp. Potom bi ga ovaj uvrijedio što bi naravno svi razumjeli i došlo bi do svađe. I tako je propao projekt izgradnje Kule Babilonske. Dakle, veoma je važno razumjeti se na gradilištu.

Koji su najčešći razlozi zbog kojih radnici na gradilištu posežu za posuđenicama umjesto domaćih izraza?

Beck: Ja nisam potpuno siguran da mi za svaku riječ na gradilištu imamo domaći izraz. Posuđenica, tuđica, barbarizam, usvojenica, dakle kako god, zapravo te riječi su ovdje već stoljeće do dva i to je jednostavno “tako kako se kaže”. Ako na gradilištu nekome kažete da vam doda borer odnosno bormašinu, pitanje hoće li vam netko reći da se to kaže bušilica.

Jednako tako ako kažete bušilica, svi će vas razumjeti. Isto je s fosnom i daskom. Vjerujem da će svi razumjeti i jednu i drugu riječ. Jer je dio navike.

Meni se nedavno dogodila jedna situacija gdje sam auto ostavio kod automehaničara na servisu da bi me u nekom trenutku nazvala jedna mlada dama rekavši da mi se pokvario elektropokretač motora. Prestrašio sam se misleći kakvo je to čudo i koliko će me to novca stajati. Međutim, vrlo brzo sam shvatio da ona zapravo misli na “anlasser”. Tako da – reci anlasser da te cijeli svijet razumije (smijeh).

Da se vratim da gradilište. Nije da Hrvat ne voli domaću riječ. Hrvat će voljeti koristiti domaću riječ, ali ona mora biti dobro tvorena. Bušilica je odličan primjer za to jer odmah znamo da je to nešto s čime se buši. Ne moram nužno govoriti bormašina. Perilica također. Perilica suđa, a za rublje je ostala veš mašina ili veš makina.

Kako se regionalno u Hrvatskoj razlikuje korištenje posuđenica?

Beck: Tu mi je profesor emeritus Ivo Žanić, moj mentor jako puno pomogao. Iznenadilo me da odgovor na ovo pitanje leži u industrijskoj revoluciji. Ono što je došlo u jezik prije industrijske revolucije, u Dalmaciju je došlo od Mletaka. I zato je kist pinel, tačke karijola, čavao brokva, a čekić macola.

Promjena dolazi s industrijskom revolucijom budući da Siemens nije imao pogone u Veneciji, nego u Njemačkoj. Zato je “getriba” ista stvar i u Zagrebu i u Splitu. “Šalung” također. Nema mletačke verzije riječi. Dodatno se korištenje njemačkih riječi pojačalo šezdesetih i sedamdesetih godina odlaskom naših ljudi u Njemačku. Ondje su potpuno usvojili njemačke izraze koje su vratili doma i oni su se zadržali do danas.

Koje su Vama omiljene bauštelske posuđenice?

Beck: Najdraža mi je “roh bau”. Ima nešto sirovo u njoj, kao neka zvijer koja prijeti da će nešto rastrgati, sirova gradnja. Sviđa mi se koncept nečega što nije napravljeno do kraja, a opet djeluje kompletno.

Primijetio sam da sintagmu “roh bau” koristim metaforički u svakodnevici. Najčešće u radu sa studentima prilikom izrade diplomskih radova. Tada kada žele obraniti svoj rad na jesen, kažem im da želim prije praznika rad vidjeti u visokom stupnju izgrađenosti, dograđenosti, odnosno visoki “roh bau”. Zamijetio sam da me, ponajviše studentice, ne razumiju i da im moram često objašnjavati što uopće znači “roh bau”.

Kako predviđate budućnost jezika struke u kontekstu sve češće internacionalizacije radne snage na gradilištima?

Beck: Ono što se može primijetiti na hrvatskim gradilištima je sve veći broj radnika iz istog naroda koji među sobom govore isti jezik koji mi uopće ne moramo razumjeti. Tko zna, možda ćemo zaista za koju godinu pronaći nekakvu nepalsku riječ za špahtlu ili vaservagu!

Pogledajte Građevinski podcast-Notes i pretplatite se na YouTube kanal Koordinacije kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.