Građani rade energetsku obnovu samo svojih stanova čime ugrožavaju stanje zgrade

Hrvatska, kao i mnoge druge zemlje, suočava se s izazovima u pogledu energetske potrošnje, ovisnosti o uvozu energije i klimatskih promjena, zbog čega je energetska obnova i energetska učinkovitost ključna tema za njezinu budućnost. Povećanjem energetske učinkovitosti u zgradama, industriji i transportu, Hrvatska može značajno smanjiti potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova te postati energetski neovisnija. Osim toga, kroz implementaciju mjera energetske obnove, kao što su izolacija zgrada, korištenje obnovljivih izvora energije i modernizacija energetske infrastrukture, Hrvatska može ostvariti dugoročne ekonomske uštede i ispuniti svoje obveze prema Europskoj uniji u vezi s klimatskim ciljevima.

Gost Koordinacije je Bojan Milovanović – izvanredni profesor na Građevinskom fakultetu u Zagrebu čija je ekspertiza upravo energetska obnova zgrada. S njim razgovaramo o energetskoj učinkovitosti i energetskoj obnovi zgrada u Hrvatskoj.

Nedavno ste izjavili da će Hrvatska do 2050. godine na energetsku obnovu potrošiti oko 100 Peljeških mostova. Što to znači?

Milovanović: Da, kroz nacionalnu strategiju energetske obnove zgrada do 2050. Vlada Republike Hrvatske predvidjela je kroz Ministarstvo graditeljstva obnoviti otprilike 96 milijuna kvadrata stambenih odnosno nestambenih zgrada. To bi iznosilo 240 milijardi nekadašnjih kuna, a u današnjoj valuti 30 milijardi eura. Pa kad brzom matematikom izračunate da je most Pelješac – kako se govori u medijima – iznosio 2,5 milijarde kuna, onda dođemo do iznosa 100 Peljeških mostova.

Što energetska obnova zgrada ustvari podrazumijeva?

Milovanović: Energetska obnova podrazumijeva smanjenje potrošnje energije u zgradama. Što za grijanje i hlađenje, a što za rasvjetu. Sve s ciljem da se smanji utjecaj na okoliš i da se smanji ovisnost države o uvozu energenata. No, ono što ja vidim kao razlog jest da se ljudi bolje osjećaju u vlastitim zgradama. To je prednost energetske obnove. Život u takvim zgradama je ugodniji, a iznosi računa za grijanje i hlađenje manji. Teret početne investicije je velik, ali ljudi koji su do sada prošli energetsku obnovu zgrada u Hrvatskoj vrlo često je hvale govoreći da bi se ponovno odlučili za taj korak.

Je li istina da je toplinska izolacija temelj cijele priče kada govorimo o energetskoj učinkovitosti?

 Milovanović: Da, svakako. To je nešto što se mora prvo napraviti. U stručnim krugovima po tom pitanju postoje određene procedure, a ono što se prema njima radi je upravo polaganje što boljeg temelja za sve ostale korake i tu govorimo o toplinskoj izolaciji. Zato jer ako smanjiš gubitke topline, ne moraš ih nadoknađivati. Znamo da se gubici topline nadoknađuju nekakvim bojlerima na struju ili plin, obnovljivim izvorima energije. To sve znači da ako postoji manja potreba, potreban je i manji sustav. Ako poželim na svojoj zgradi uz dizalicu topline postaviti fotonaponsku elektranu, manja je potreba za energijom, manji je sustav, manji fotonapon i manji su troškovi.

Kako se riješiti vlage? Pogotovo zimi kad pokušavamo ne otvarati prozore, a kuhamo, peremo rublje…

Milovanović: Vlage se ne možemo u potpunosti riješiti, no možemo je kontrolirati. Ja volim reći svojim studentima da mi inženjeri na neki način kontroliramo fiziku. Poznata je činjenica da jedna četveročlana obitelj dnevno u stanu generira nekakvih devet litara vode u atmosferu. Vlaga u zraku, u atmosferi je povezana s temperaturom na površinama naših prozora i zidova.

Otvorite li prozor na kip, to može biti jedno rješenje. Dakle rješenje može biti smanjiti količinu vlage promjenom vlastitih navika te promjenom aktivnosti koje imamo u stanu. Često to nije jednostavno. Trebalo bi redovito zračiti i otvarati prozore. Naprednija varijanta je mehanička ventilacija s povratom topline. Zrak se vrti unoseći svježi u prostor, odnosno izbacujući ustajali van pritom zadržavajući toplinu.

Za uštede energije jako su važne fasade. Što se događa kad vidimo da se susjedi ne mogu dogovoriti pa na donjem dijelu kuće vidimo termo izolaciju, a gornjem je nema?

Milovanović: To je situacija za koju pokušavamo educirati ljude da je izbjegavaju. Ljudi ponekad rade stvari na svoju ruku. U cijeloj Hrvatskoj imamo primjera ljudi koji su samostalno išli raditi energetsku obnovu samo svog stana ili dijela zgrade. Najčešći primjer je zamjena stolarije. Mnogi ljudi se njome ne bave dok je u tijeku energetska obnova cijele zgrade.

Ako radite toplinsku izolaciju na taj način, a uzimajući nove zakonske propise koji su stupili na snagu u vezi održavanja višestambenih zgrada, zapravo to ne biste smjeli raditi. S tehničke strane si možete stvoriti problem jer tako nastaju toplinski mostovi. Može se pojaviti povećani toplinski tok koji potom uzrokuje niže temperature unutrašnjih zidova takozvane ovojnice zgrade što može dovesti do kondenzacije vodene pare, rasta gljivica i plijesni. Zapravo si intervencijom s vanjske strane stvorite problem iznutra. Definitivno ako idemo s energetskom obnovom, treba u projekt uključiti cijelu zgradu.

Kako vidite budućnost?

Milovanović: Budućnost nam nosi ZEB. Danas gradimo nZEB, dakle zgrade gotovo nulte energije, a budućnost koja nas čeka već od 1.1.2028. nam nosi zgrade nulte emisije (ZEB, op.a). U praksi to znači vrlo mala potreba za energijom – dobra toplinska izolacija, zrakonepropusnost, toplinski mostovi, mehanička ventilacija i tako dalje. I ta mala potreba za energijom se nadoknađuje iz obnovljivih izvora energije. Moramo razmišljati o emisiji stakleničkih plinova u atmosferu.

Pogledajte Građevinski podcast-Notes i pretplatite se na YouTube kanal Koordinacije kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.