Ponos Hrvatske ne može stati jer uvijek će biti dobrih ljudi...

Ponos Hrvatske ove godine ima posebno ruho. Ono rođendansko. Nagrada koju su 24sata utemeljila 2005. godine slavi 20. rođendan. Sve je počelo kad se jedan od urednika sjetio da filmovi imaju svoju nagradu, glumci također, pisci, nogometaši, glazbenici... Ali mali čovjek još nema ni jednu. Mali čovjek čija plemenita gesta ostaje samo između njega i onoga kome je pomogao. Za neke heroje zna samo mali krug ljudi. Premali. A upravo su te geste dobrote, koje dolaze od ljudi koji nisu pod reflektorima javnosti, važne i upravo one mijenjaju svijet nabolje.

Kolege su se složile i 24sata su utemeljila nagradu Ponos Hrvatske, kojom se odaje počast humanosti, hrabrosti, poštenju i dobroti malih ljudi. I opstao je do danas. Jer svatko želi vjerovati da u društvu u kojemu živimo ima onih koji nisu pokvareni, pohlepni, zli, korumpirani, licemjerni... Svi želimo vjerovati da su baš tu, među nama, pojedinci koji bi dali život za nas iako nas uopće ne poznaju. Svi se molimo za svijet u kojemu će netko svojim životom obraniti život naše djece. U konačnici, svi imamo potrebu barem nekad zaboraviti na sve loše i inspirirati se predivnim pričama u kojima su glavni akteri neki nesebični ljudi. Možda se nekom čini previše ovo sve gore nabrojeno te smatra da takvi ljudi ne postoje i da nitko nije u stanju učiniti tako velike stvari, a da zauzvrat nema nikakvu korist, da sve čini iz srca.

Ali sjetimo se samo učiteljice iz Prečkog. I ona je naša ovogodišnja dobitnica. I dječak koji je spasio život drugom dječaku je naš dobitnik. I čovjek koji je izvukao stranca iz auta koji je već tonuo pod vodom. I dečki koji su uletjeli u goruću zgradu i izvukli ljude. I Ima ih. Uvijek će ih biti. A mi ćemo, dokle god bude takvih ljudi, iz godine u godinu, slaviti novi rođendan ove nagrade.