Ovdje lektire nisu dosadne: U našoj knjižnici imamo i speed date s knjigama

Čim zvoni za odmor, šareni prostor knjižnice utrinske osnovne škole ispuni se grajom, smijehom, učenici od prvog do osmog razreda ulaze, izlaze, provjeravaju nove naslove na izložbenom kiosku, vuku za rukav knjižničarku Ivu, ili se samo dođu baciti na kauč na par minuta.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:02

Ovdje lektire nisu dosadne: U našoj knjižnici imamo i speed date s knjigama | Video: 24sata/Video

Ne treba biti tiho

Knjižnica, ispunjena policama nakrcanim knjigama od poda do stropa, ne prazni se ni kad se svi razbježe na satove. Tu je uvijek nekoliko đaka koji čekaju sljedeći sat. Ovdje ih nitko neće gnjaviti ni ako surfaju na mobitelima, koje u ostatku škole, niti pod nastavom, ne mogu koristiti. Tu su često i članovi čitateljskog kluba ili neke druge od brojnih radionica i projekata koje već gotovo 20 godina u novozagrebačkoj OŠ Mladost vodi Iva Šišak. I svi nam uglas kažu (čak i klinci koji priznaju da im je lektira naporna), ovdje im nikad nije dosadno.

- Na svakom odmoru dođem, malo čitam, prolistam neki časopis. Doma imam dvije posuđene knjige, jedna je lektira, Družba Pere Kvržice, drugu sam si sam izabrao, Warrior Cats, ta mi je draža. Više volim čitati knjige koje si sam izaberem - govori nam četvrtaš Vilim.

Drugašić Nikola sad za lektiru čita "Miša". Kaže, to je jedna "mala lektirica" i jedva čeka kad će i on moći čitati Kvržicu. Najdraži mu je ipak Kapetan Gaćeša.

Mobiteli jesu problem za čitanje

On i još desetak učenika pridružilo nam se da porazgovaramo o - čitanju. Statistike pokazuju kako nove generacije sve manje čitaju. Djeca i mladi zbog novih tehnologija i online sadržaja imaju i sve manje koncentracije, a sve više problema s čitanjem i pisanjem. No, s druge strane, naši književni sajmovi sve su posjećeniji, povećava se i prodaja knjiga, društvene mreže iznjedrile su prave čitalačke influencerice i influencere.

Knjige se definitivno i dalje čitaju, kažu nam naši mladi sugovornici, a razgovor smo skrenuli na lektiru. Imaju li problem sa čitanjem lektira, i jesu li im draža nova ili stara djela, pitamo ih.

Nepoznate riječi, spora radnja...

- Meni je kod starijih knjiga najteže to što je drugačiji stil pisanja, sve je sporije, knjiga je dosta duža, puno je metafora, jezik je drugačiji nego što smo mi navikli pa je čitanje zahtjevnije. Moramo tražiti što znače te manje poznate riječi, pa moram ponovo čitati, pa mi se to i ne da toliko čitati. I uvijek treba duže da se dođe do konkretne radnje, a s novim knjigama, odmah se ulazi u neku radnju - objašnjava nam osmašica Marijana.

Eva (14) dodaje kako se u lektiri rijetko nađu knjige bliske njihovoj generaciji.

- Oni valjda žele da mi nešto naučimo, o prošlosti, ali meni su te nove puno zanimljivije, lakše ih shvatiš, brže se čitaju. Ova koju sad imamo, prvo smo čitali s knjižničarkom, Zeleni pas, to mi se činilo dosta zanimljivo - pojašnjava.

Kod ovih problema, a s kojima se bore i djeca koja vole čitati, rješenja za utrinske učenike pronalazi knjižničarka Iva. Broj projekata i radionica koje radi ni sama više ne zna. Od Čitateljskog kluba i projekata preko akcija prikupljanja novca za knjige za knjižnicu, do pravog - "speed datea" s knjigama!

Ne treba ih kritizirati

- Uzrok u tzv. epidemiji nečitanja najviše vidim u novim medijima, mobitelima, ukradenoj pažnji kako kod odraslih tako i kod djece. I onda čitanje koje zahtijeva dublju koncentraciju i pažnju prvo otpada. Učiti moraju, a za čitanje nažalost nemaju više taj kognitivni kapacitet, pogotovo za čitanje onog što nisu stripovi i grafički romani. Čim vide duži tekst, ne da im se ni krenuti - objašnjava nam ona.

Stoga su zabranili korištenje mobitela tijekom cijelog boravka u školi. To je pomoglo, no knjižničarka već godinama radi na vraćanju djece knjigama.

- Ono što ja vidim kao rješenje i što me vodi u svim programima koje kreiram je drugi pristup. Prije svega, ne kritizirati ih što ne čitaju i ne stvarati im još veći pritisak jer ćemo dobiti samo još veći otpor, već ih na neki zaobilazni način privući čitanju. Zato mi je važno da i samo mjesto knjižnice bude privlačno, da sa mnom stvore odnos povjerenja jer tek onda kad imaju povjerenja u nas učitelje, imat će i više interesa za ono što im ponudimo i prije će provjeriti ima li tu zaista nešto zanimljivo za njih. Također, u svim tim programima za poticanje čitanja važna mi je socijalna dimenzija, posebno kod tinejdžera, pa tako puno čitamo zajedno. Na njih sam fokusirana posljednjih godina - ističe Iva Šišak koja se educira i na području biblioterapije, te ta znanja koristi i u poslu.

Dovoljno je da pročitaju poglavlje

Pokazalo se kako svi bolje reagiraju kad ih se, primjerice, "uvede" u neko književno djelo.

- U sklopu projekta "Čitam da se pročitam" za tinejdžere sam pripremala kraće tekstove koje smo čitali i komentirali, uz kreativne vježbe putem kojih su pročitano povezivali sa svojim iskustvima. U 7. razredima s kolegicom iz Hrvatskoga jezika trenutno radim lektiru. Imamo uvijek motivacijski sat u knjižnici, sjednemo u krug, uvedemo ih u kontekst djela, pa skupa čitamo naglas prvih 5-10 stranica. Svako malo stanemo i komentiramo. Zapravo ih tako učimo dubinskom čitanju i otkrivanju slojeva značenja u tekstu. Jako vole, čak i stariji, kad im se čita naglas - pojašnjava Iva.

Dolazimo i do speed datea, zanimljiv koncept.

- Za dvosat Hrvatskog jezika pripremim za učenike knjige prema njihovim interesima, omotam ih te prvo pričamo o dejtovima: jesu li ikad bili, koliko im je važno da upoznaju ljude oko sebe, kako procjenjuju druge, jesu li se ikad prevarili u procjeni prilikom susreta s nekim novim. Onda kažem kako ćemo to isto sad napraviti s knjigama. Pripremim im i radni listić koji ih vodi polako kroz spoj, navodi da prvo zapišu dojam o koricama, ilustracijama, naslovu i slično. Onda samostalno čitaju 15-ak minuta, napišu izvještaj kako im je bilo na spoju i to onda naglas dijelimo. I njima i meni veliko je uzbuđenje ako izaberem pravu knjigu za njih, a dosad se uvijek barem četiri-pet spojeva nastavilo to jest knjige su se odmah posudile. Drugi se pak zainteresiraju za neki naslov koji kasnije izaberu za svoju izbornu lektiru. Za početak mi je dovoljno da pročitaju barem taj ulomak ili par rečenica i shvate da se u susretu s književnošću možemo obogatiti, makar nekim dojmom - pojašnjava nam.

Sami biraju knjige za knjižnicu

Jedna od stalnih akcija kojom uvlači učenike u svijet književnosti je prikupljanje novca za Interliber. Svaki razred prikuplja novac i knjižničarki daje popis knjiga koje bi voljeli imati u knjižnici.

- Kupujem jednu do tri knjige po razredu i svi se upišu u knjigu za koju su prikupili novac. To mi je lijepo jer oni kreiraju fond prema svojim interesima, a ako i ne pročitaju knjige, imaju saznanja o novim naslovima, trendovima itd. - tumači nam.

Na knjižničkom kauču zatječemo i grupu sedmaša na mobitelima. Otkako su u škole uvedene sigurnosne mjere, pa učenici ne mogu izlaziti iz zgrade, dogovoreno je da slobodan sat mogu provesti u knjižnici uz mobitel. Pitamo ih što misle o čitanju i školskoj knjižnici.

- Inače ne dolazimo u knjižnicu, samo da posudimo lektiru. I petkom na debatu. Fora nam je raspravljati se. Pričamo o raznim temama, recimo, da je bolje imati jednog odličnog ili više dobrih prijatelja - kaže nam jedan. Drugi se nadovezuje:

- Lektire nam ne trebaju, ne da mi se čitati. Oni nas forsiraju da čitamo knjige za koje misle da će nam se svidjeti i za koje oni misle da je to važno, a zapravo bi mi trebali odabrati knjige koje su nam zanimljive. Ove knjige nam daju jer imaju neku pouku i trebala bi nas dirnuti - nijedna me nije dirnula.

Rekla je da ćemo dobiti pet...

Treći sedmaš je ljut jer su knjige predugačke, a muči iz i pisanje bilješki.

- Evo, čak i kad razrednica kaže da ćemo dobiti pet ako pročitamo knjigu, to se rijetko događa. Jednom sam pročitao knjigu i - dobio dva! Ima previše detalja, pita nas zašto je netko nešto napravio - nabraja prije nego što će otići na sljedeći sat.

Osmašica Ana, pak, nikako se ne slaže da je čitanje naporno.

- Ja jako volim čitati, pa mi roditelji ne prigovaraju da malo čitam. Ali znam da se u generaciji jako malo čita, pa nas svi potiču. Možda zato što nisu našli knjigu koja im se sviđa. Ne bih nazvala čitanjem napornim, ali većinom djeca danas nemaju dovoljno koncentracije da imaju dva sata i manje na dan da se posvete knjizi - dodaje ona.

Na naše pitanje treba li u lektiri biti više suvremenih djela, knjižničarka Iva kaže da bi. No još je važnije odgajati ih da budu čitatelji, što znači da im i klasike treba predstaviti na pravi način.

- Važno im je pokazati da je književna scena živa, voditi ih na promocije, pokazati im da dolaze nove knjige, da imaju medij u kojem se mogu pronaći, a onda možda i izraziti - zaključuje Iva Šišak.