
Kad je imao 12 godina, napisao mi je ljubavno pismo. Kazao mi je kako će postati svećenik ako ga odbijem.. Srećom za njega, odbila sam ga, ispričala je novinarima njegova nekadašanja susjeda iz Floresa Amalia...
News
Komentari 1Kad je imao 12 godina, napisao mi je ljubavno pismo. Kazao mi je kako će postati svećenik ako ga odbijem.. Srećom za njega, odbila sam ga, ispričala je novinarima njegova nekadašanja susjeda iz Floresa Amalia...
"Ne zaboravi svoje korijene, sine" – riječi su koje je Jorge Mario Bergoglio često slušao od svoje bake Rose, žene koja je imala ogroman utjecaj na njegov život i vjeru. Možda upravo zahvaljujući tim riječima, dječak iz skromne obitelji talijanskih imigranata u Buenos Airesu, postao je čovjek koji je svijet osvojio svojom jednostavnošću i poniznošću – papa Franjo, prvi papa iz Latinske Amerike, prvi isusovac na Petrovoj stolici i prvi koji je odabrao ime po svetom Franji Asiškom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Papa Franjo umro je u 89. godini života.
Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. godine u Buenos Airesu u obitelji talijanskih imigranata. Otac Mario radio je kao računovođa u željeznici, majka Regina bila je zadužena za odgoj petero djece. Obitelj je bila siromašna, živjeli su skromno, ali pošteno. Vjera im je bila izuzetno bitan faktor u životu.
Odrastao je u četvrti Flores, tada predgrađu Buenos Airesa, susjedi i prijatelji iz djetinjstva opisuju ga kao vedrog, srčanog i razigranog dječaka koji je uvijek bio spreman pomoći drugima. Mario i Regina su odgajali djecu u katoličkoj vjeri, bili su pobožni, ali maleni Jorge nije pokazivao nikakve znakove da bi jednog dana mogao postati svećenik, a kamoli papa...
- Bio je mali vragolan! Nestašan baš kao svaki dječak. Tko bi ikad pomislio da će postati papa - kazala je časna sestra Martha Rabino, koja ga je podučavala u školi, pisao je Washington Post.
Časne koje su bile dio njegova obrazovanja pričaju i kako ih je posvećivao kao je postao svećenik. Raspitivao se kakav je bio kao dječak...
- Volio je ispitivati sestru Rosu, njegovu nekadašnju učiteljicu, kakav je bio u djetinjstvu. Sestra Rosa je tad već bila dosta stara, ali ostala je lucidna. Odgovorila bi mu "Bio si vražićak. Jesi li postao sad bolji?". Onda bi se glasno smijali - ispričala je časna Martha.
O svojoj prvoj učiteljici govorio je i tijekom papinske karijere. Nikad je nije zaboravio....
- Jako je se dobro sjećam. Učiteljice koju sam imao kao šestogodišnjak u prvom razredu. Ona je razlog zašto volim školu. Posjećivao sam je do njezine smrti - kazao je skupini australskih školaraca tamo 2014. godine.
Uživao je kao dijete u igrama na ulici, često je baš on bio taj koji je smišljao igre, kolovođa, vođa bande, ali u pozitivnom smislu. Vrlo brzo se u mladosti 'zarazio' nogometom.
- Bio sam obično dijete. Volio sam nogomet, volio sam druženja, nisam bio previše povučen - kazao je jednom prilikom o svojem djetinjstvu papa Franjo.
A njegov omiljeni nogometni klub bio je i ostao San Lorenzo, klub osnovan pod okriljem katoličke crkve, klub koji su podržavali radnici, klub za one 'niže klase'. Stalno se Franjo kod švicarske garde raspitivao o rezultatima svojeg omiljenog kluba, znao ga je spomenuti i u svojim govorima.
Osim sporta, Bergoglio je volio čitanje i filmove. Kao mladić, uživao je u klasicima talijanske kinematografije, ali i u ranim holivudskim filmovima. Jedan od njegovih omiljenih filmova bio je "La Strada" Federica Fellinija, a volio je i klasike poput "Kradljivci bicikla" Vittoria De Sice
Već u mladosti je uživao i u klasičnoj književnosti i filozofiji. Volio je čitati Jorgea Luisa Borgesa, Fjodora Dostojevskog, Dantea...
Ali nemojte se dati zavarati. Nije papa bio nikakav dosadan tip, kamoli 'šmokljan'. Uživao je on u izlascima s prijateljima, 'guštao' je plešući tango, nije mu bilo strano ni malo se 'cucnuti' vinom, omiljena sorta mu je malbec, vjerojatno i najpoznatija argentinska sorta... Ali nije u njemu pretjerivao.
"Vino je dar od Boga i izvor radosti", kazao je jednom prilikom papa Franjo, pisao je Guardian.
A uz vino, naravno, papa je u uživao i u asadu, argentinskoj vrsti roštilja, koja mu je (p)ostala najdraže jelo. U mladosti je zaradio i nadimak "El Flaco" (mršavac), zbog svoje građe.
U mladosti je, priznaje, bio i zaljubljen.
- Bio sam zaljubljen u jednu djevojku iz grupe prijatelja s kojom sam odlazio na tango. Onda sam otkrio svoj poziv - kazao je papa u jednom intervju..
A tamo 2013. godine, kad je postao papa, oglasila se i jedna od njegovih nekadašnjih susjeda iz Floresa. Novinarima je ispričala kako je ona bila jedna od djevojki u koju je Franjo u mladosti bio zaljubljen, njegova prva simpatija pisao je Sky.
- Kad je imao 12 godina, napisao mi je ljubavno pismo. Kazao mi je kako će postati svećenik ako ga odbijem.. Srećom za njega, odbila sam ga. Bio je zatreskan u mene, igrali smo se na ulicama, bio je drag dečko - ispričala je novinarima Amalia Damonte 2013. godine. Odmah je nastavila:
- Kad sam vidjela na televiziji da je Jorge papa, skamenila sam se. Nisam mogla vjerovati!
Kao što ni mnogi Jorgeovi prijatelji iz djetinjstva nisu mogli vjerovati da kad je on odlučio postati svećenik. Iako su ga opisivali kao empatičnog, dobrog, skromnog, uvijek spremnog pomoći... Jednostavno ga nisu mogli zamisliti kao svećenika. Prije kao doktora, filozofa, književnika...
Tijekom srednje škole suočio se i s nekoliko mračnih trenutaka. Jedan kolega iz razreda je ubio svojeg prijatelja. Jorge ga je posjetio u zatvoru... Kasnije u školi je vikao na djecu koja su se izrugivala njegovom prijatelju u zatvoru. Zbog toga je došao u školi na glas kao pravednik. Priznaje da je bio bijesan, zapisao je u biografiji "Nadaj se".
To nije bilo jedino ubojstvo koje je jako utjecalio na život mladog Jorgea. Jedan mlađi dječak kojeg je poznavao i kojem je pomagao kasnije je ubio svoju majku, objavio je Times.
- Ta je vijest poharala školu kao oluja, mogao bih možda reći da nas je ispunila osjećajem tragičnosti i složenosti života - zapisao je Franjo.
Oduvijek je imao, da je tako nazovemo, urođeni dar za slušanje drugih. Bilo da su to priče njegove bake o životu u Italiji, koje je sto puta čuo... Bilo da su to kuknjave susjeda o lošem financijskom stanju, bilo da je riječ o ljubavnim problemima prijatelja... Jorge je uvijek tu za vas.
Jorge je pohađao tehničku školu, gdje je stekao zvanje kemičara. Bio je odličan učenik, posebno ga je zanimala literatura, a isticao se i u filozofiji. Prijatelji iz toh doba ga opisuju kao ozbiljnog mladića, ali ne povučenog – volio je raspravljati, šalu i duhovite dosjetke. Ali nikad nije pretjerano volio pričati o privatnom životu. Što je njegovo - to je njegovo.
Kao kemičar nekoliko godina je radio u laboratoriju Hickethier-Bachmann. Prva šefica mu je bila žena, Paragvajka Esther Bellestrino, sjajna kemičarka i zakleta komunistkinja.
- I marksisti mogu biti dobri ljudi - kazao je nakon što su ga prozvali marksistom nakon što je postao papa, što je on demantirao, pisao je NBC. A "marksisti dobri ljudi", smatraju stručnjaci za papu, odnosilo se baš na njegovu šeficu Esther...
Od karijere kemičara na posljetku je odustao.
U mladosti se Jorge, kako je i sam priznao, dodatno financirao radeći kao izbacivač u noćnim klubovima i barovima. Je li ikad morao primjenjivati silu, nije poznato. Ako je, sigurno je nekog pijanca šokiralo kad je par desetljeća kasnije vidio čovjeka koji ga izbacuje iz kluba kako drži govor na trgu Sv. Petra pred desecima tisuća ljudi...
Dva su ključna događaja koja su Jorgea 'uputila' u svećeništvo. Prvi se dogodio kad je imao 17 godina. Bio je na putu za zabavu, kad je osjetio da ga nešto zove u crkvu..
- Prije nego što sam otišao na zabavu, prošao sam pokraj župe u koju sam išao. Pronašao sam svećenika kojeg nisam poznavao i osjetio sam potrebu da se ispovjedim. To je za mene bilo iskustvo susreta: shvatio sam da me netko čeka. Ali ne znam što se dogodilo, ne sjećam se dobro, ne znam zašto je baš taj svećenik bio tamo, zašto sam osjetio taj snažan poriv da se ispovjedim, ali istina je da me netko čekao. Čekao me dugo. Nakon ispovijedi, osjetio sam da se nešto promijenilo. Nisam bio isti. Kao da sam čuo glas, poziv: bio sam uvjeren da moram postati svećenik. Ovo iskustvo vjere je važno. Mi kažemo da moramo tražiti Boga, ići k Njemu tražiti oprost, ali kad idemo – On nas već čeka. On je prvi! ... Dolaziš kao grešnik, ali On te čeka da ti oprosti - kazao je papa u razgovoru za Vatican News 2023. godine.
Drugi ključni događaj na putu do svećeništva bio je kad je u mladosti obolio od teške upale pluća. Zbog komplikacija, liječnici su mu morali kirurški ukloniti dio pluća. Bio je na rubu smrti. Tijekom dugotrajnog oporavka, imao je priliku dublje razmišljati o životu i Bogu...
Nakon oporavka, konačno je odlučio napustiti svjetovni život i krenuti putem duhovnog zvanja. Ušao je u isusovački red 1958. godine, s 22 godine...
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+