Učenici pišu popise smrti, ima li rješenja? 'Mi slavimo nasilje, a djeca nas gledaju i uče...'

Učenica 8. razreda zadarske osnovne škole u četvrtak je objavila na TikToku listu učenika iz razreda koje planira izbosti. Nekoliko dana ranije, učenici splitske gimnazije na društvenim su mrežama objavili popis koji su nazvali "Death list" ("Popis smrti"), na kojima je 17 učenika i nastavnika njihove škole. Prošli tjedan, student splitskog fakulteta zaprijetio je da će doći na fakultet s pištoljem.

DVA SLUČAJA U TJEDAN DANA Učenica u Zadru napravila popis vršnjaka koje misli izbosti nožem

Ovakva provala nasilnih najava dodatno je uznemirila sve u školama, kao i roditelje. Svi se još privikavaju na sigurnosne mjere nakon stravičnog napada u OŠ Prečko. No mnogi su upozoravali kako zaključavanje škola neće riješiti glavni problem, a to je nasilje unutar škola. Roditelji koji se javljaju medijima ističu, primjerice, da je učenica iz Zadra i ranije bila problematična, sklona incidentima. Učenici iz Splita, suočeni s ozbiljnim optužbama i policijom, odmah su se pokajali i kazali kako su se "šalili", iako nije nimalo smiješno. I svi se pitaju što će biti dalje, kako zaštititi djecu od nasilja.

Što se tiče samih "popisa", obje su škole reagirale promptno, prema Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima. Učenici uključeni u te svinjarije suspendirani su s nastave na osam dana, sve je prijavljeno policiji, nadležnom ministarstvu, Zavodima za socijalnu skrb. No to teško da može umanjiti nelagodu. Dio roditelja nakon tih objava djecu nije puštao u školu i nisu zadovoljni s rješenjima.

'Nasilje je slabo sankcionirano'

Iz Ureda pravobraniteljice za djecu ističu kako je "teško utvrditi zašto se događa porast nasilja u društvu, pa i nasilja među djecom, odnosno jesu li djeca danas nasilnija nego prije".

- Danas su svakako drugačiji doživljaj, a i evidentiranje i prijavljivanje problema. Pojavili su se novi oblici nasilja, posebice na internetu i društvenim mrežama - ističu. Osim stalne prevencije i odgoja koji mora ići iz obitelji, potom škole i okoline, izuzetno je važna "pravovremena i primjerena zakonska i stručna reakcija na svako nasilje i prijetnje".

NAKON SJEDNICE Fuchs o incidentima u Splitu: Nije pojačana agresija, nego je sad pojačan interes javnosti

- Nužno je poslati poruku o neprihvatljivosti svakog nasilja te o tome da će nasilje biti sankcionirano. Na žalost, svjedoci smo da je nasilje odraslih nerijetko blago ili nikako sankcionirano, a djeca uče od odraslih - poručuju iz Ureda.

Psihologinja zagrebačke III. gimnazije Ivana Delač ističe kako se ne može zaključiti da su tragedija u OŠ Prečko ili nove sigurnosne mjere izravno utjecale na povećanje neprimjerenih ponašanja, iako postoji mogućnost da su među faktorima koji tome doprinose.

- Teško je procijeniti radi li se o realnom povećanju takvih neprihvatljivih ponašanja ili se o njima prije tragedije u Prečkom naprosto manje izvještavalo javnost, koja je prije tragedije i bila manje zainteresirana za mnoge probleme u odgojno-obrazovnom sustavu, na koje odgojno-obrazovni stručnjaci već dulje vrijeme upozoravaju. Nakon tragedije u Beogradu je bilo nekoliko slučajeva izrade raznoraznih "popisa", i uvijek postoji mogućnost da takve tragedije kod pojedinaca koji su i inače u povećanom riziku od razvoja neprihvatljivih ponašanja i reakcija posluže kao okidač za neprimjerene radnje, ali zaključivati o uzročno-posljedičnoj vezi ne bi bilo opravdano jer na ponašanje utječe jako velik broj različitih faktora - kaže nam.

'Trebamo paziti što govorimo'

Kako pomoći učenicima, pitali smo je.

- S djecom treba puno razgovarati o svemu što ih muči. Odrasli kojima dijete vjeruje trebaju prihvatiti činjenicu da je dijete uznemireno i zabrinuto, poticati ga da govori o tome bez umanjivanja njegovih problema. S druge strane, treba paziti da dijete ne dobije poruku da se treba jako bojati. Recimo, ako dijete čuje odrasle osobe da pričaju o tome kako škole nisu sigurna mjesta, da su sigurnosne mjere besmislene i beskorisne i tome slično, naravno da će se dijete bojati i biti zabrinuto jer vjeruje da odrasli bolje od njega znaju što se događa i koliko je neka situacija zbilja opasna. Dakle, trebamo paziti što pričamo kad mislimo da nas djeca ne čuju - jer vrlo često čuju, a kako su premlada da bi mogla u potpunosti razumjeti, stvaraju raznorazne pretpostavke i scenarije koji izazivaju još veći strah i tjeskobu - ističe.

Učenike svakako treba uputiti da trebaju prijaviti svako neprihvatljivo ili zabrinjavajuće ponašanje drugih učenika odraslim osobama u školi - razredniku, predmetnom učitelju odnosno nastavniku, ili stručnoj službi, dodaje.

No jako je važno početi raditi na samima sebi, poručuje Delač. Jer ako dijete iz svoje okoline - radilo se o vršnjacima, obitelji, društvenim medijima ili društvu u cjelini - dobiva poruku da je nasilje opravdano, da su neprihvatljiva ponašanja zapravo prihvatljiva pod određenim uvjetima (primjerice, roditelji koji svojoj djeci govore da, ako ih netko napadne, trebaju uzvratiti istom mjerom jer "od odraslih u školi nikakve koristi i ništa ne rade") i da pojedini nasilni činovi rezultiraju i pozitivnim reakcijama, raste vjerojatnost da će se ponašati na neprihvatljivo agresivan način.

Gotovo 600 škola nema psihologe

- Pogledajte samo kakvih je sve komentara bilo u društvenim medijima i na portalima, ali i u javnom prostoru, na napad na Markovom trgu otprije nekoliko godina.  Mi smo, nažalost, u mnogo čemu postali društvo koje glorificira "opravdano" nasilje (odnosno, pronalazi izgovore za nasilne činove koji nikako nisu opravdani), i to je potrebno mijenjati. Dokle god vidimo da pojedinci za svoja neprihvatljiva i agresivna ponašanja ne snose kazne, naša djeca dobivaju poruku da je agresivno i nasilno ponašanje okej. I onda je na nama, odraslim osobama iz neposredne okoline djeteta, da svojim primjerom umanjimo taj negativan utjecaj šire okoline - zaključuje psihologinja.

Iz škola poručuju kako stalno provode preventivne programe protiv nasilja, no mnogi žele i ozbiljnije sankcije za mlade prijestupnike od kratkotrajnih suspenzija i pedagoških mjera bez učinka. Iz Ministarstva obrazovanja jučer nisu odgovorili na naš upit jesu li uputili krizne psihološke timove u spomenute škole. Podsjetimo, gotovo 600 škola u Hrvatskoj nema psihologa, mnoge nemaju ni socijalne pedagoge, a taj je problem posebno vidljiv u dalmatinskim i slavonskim školama. Bez dugoročnih i ciljanih mjera u sustavu teško će se postići razina sigurnosti i netolerancije na nasilje koju priželjkujemo.