Trumpova predstava za Putina. Prisiljavao je žrtvu na predaju, pa od Zelenskog stvorio heroja

Zamislite da su Winstona Churchilla usred rata 1940. godine u Bijeloj kući provocirali zašto nije došao u odijelu, prigovorili mu da mrzi Hitlera i da ne vjeruje Hitleru, optužili ga da nije zahvalan Americi na pomoći i grupno ga prisiljavali da prekine rat i stradanja Britanaca te da prihvati mir pod svaku cijenu.

I sve to u sklopu predstave za Adolfa Hitlera.

To se dogodilo ukrajinskom predsjedniku u jučerašnjem posjetu Washingtonu, kad je upao u zasjedu koju su mu pripremili Donald Trump i JD Vance, uz gomilu Trumpovih suradnika i u nazočnosti ruske agencije TASS. 

Bila je to predstava za Vladimira Putina.

Puklo na Putinu

Jer razgovori, kakvi god da su bili, raspali su se u trenutku kad je Zelenski rekao da ne vjeruje Vladimiru Putinu da će poštivati potpisani mir. Pa ga je Trump napao zbog toga što "mrzi Putina", JD Vance ga pitao je li ijednom rekao "hvala" na američkoj pomoći, da bi nakon sastanka Trump novinarima izjavio kako "Zelenski ne mora govoriti samo negativne stvari o Putinu".

O ruskom diktatoru koji je u dva navrata napao Ukrajinu, okupirao petinu teritorija, granatirao ukrajinske gradove, sravnio sela i pobio desetine tisuća Ukrajinaca.

I kojeg Trump nije uspio (mogao, smio) uvjeriti da prestane s agresijom, pa je stoga pokušao prisiliti žrtvu agresije na kapitulaciju.
Volodimir Zelenski jučer je postao europski Churchill koji je iste večeri dobio lavinu podrške europskih čelnika (jasno, bez Viktora Orbana), gotovo kao na početku agresije prije tri godine.

Europa otvorila oči

Zelenski se nakon Putina našao i na meti napada Trumpa, Trump i JD Vance otvoreno su pokazali da su na strani Putina, a Europa je shvatila da mora bez Amerike raditi na pomoći Ukrajini i na vlastitoj sigurnosti.

Trump je kao osuđeni zlostavljač zauzeo isti pristup prema Zelenskom: prijeteći prekidom američke pomoći na koju se Amerika obvezala memorandumom iz 1994. godine kad je Ukrajini oduzela nuklearni arsenal u zamjenu za sigurnosne garancije.

Zamjerio je Zelenskom da želi samo "borbu, borbu, borbu", kao da to nije bila ista ona parola koju je Trump iskoristio tri sekunde nakon navodnog atentata na njega u predizbornoj kampanji. Trump se smije boriti za vlast, Putin se smije boriti za tuđi teritorij,

Zelenski se ne smije boriti za svoju zemlju.

Zamislite da je to netko rekao Churchillu 1940. godine.

Što se lako moglo dogoditi da tada u Bijeloj kući nije sjedio Franklin Delano Roosevelt.

Divi se diktatorima

Uglavnom Bijela kuća jučer je upriličila javno cipelarenje žrtve, izlažući je ucjenama i pritiscima, nagovarajući je da se napokon preda i odustane od borbe, jer Trump se divi diktatorima, nasilnicima i zlostavljačima, a ne borcima za slobodu.

Trump je s JD Vanceom izložio Zelenskog svakakvim strategijama pritiska.

Okrivljavao je žrtvu za sve što joj se dogodilo i tvrdio da su se Ukrajinci, valjda svojom krivnjom, "doveli u jako lošu situaciju". Tražio je od žrtve agresije zahvalnost za pomoć koju je žrtva trebala za samoobranu. Manipulirao je pojmom mira koji u slučaju Ukrajine predstavlja predaju i kapitulaciju. Ponavljalo je da Zelenski "nema karte" za nastavak rata, kao da je to kartaška partija, a ne bitka za goli opstanak. Omalovažavao je vrijednost svih ljudskih žrtava za koje aludira da uzalud ginu.

Trump je čak onemogućavao Zelenskog da govori, da bi ga potomm optužio da riskira Treći svjetski rat. Jer, eto, predajom Rusiji ta opasnost bila bi obustavljena. Što je tipična teza ruske propagande.

Drži stolac

Bi li Donald Trump, taj iskusni pregovarač, ovako razgovarao s Vladimirom Putinom? Pritiskao ga, ucjenjivao, omalovažavao, prisiljavao da govori lijepo o Zelenskom? li bi i njemu, kao nedavno Benjaminu Netanyahuu, pridržavao stolac na razgovorima?

Ovo nevjerojatno ponižavanje, cipelarenje, vrijeđanje ne samo žrtve brutalne agresije, već i stranog državnika u posjeti Bijeloj kući, nije viđeno u američkoj, a možda ni u svjetskoj povijesti. Trump se definitivno razotkrio kao Putinov saveznik, kao čovjek koji koncept mira doživljava kroz kapitulaciju žrtve, a put prema miru zamišlja kroz ucjenjivanje i reketarenje zemlje koju je Amerika razoružala.

Trump se jučer ponašao kao mafijaški boss po uzoru na svog bossa iz Kremlja, Vladimira Putina, koji je u novoj administraciji SAD-a, na čijem izboru je zdušno radio, dobio saveznika, prijatelja, pomagača.

Putin nije slomio Zelenskog, sad to pokušava napraviti Trump.

Amerika je pala

Amerika je ovime izgubila podršku Europe, dobrog dijela Amerike i ostatka demokratskog svijeta. Europski čelnici su, barem sudeći po jučerašnjim reakcijama, prepoznali trenutak i važnost podrške Ukrajini u trenutku kad se ona - zajedno s Europom - našla između dvije prijetnje.

Trump priznaje samo silu i poštuje samo nasilnike, dok se iživljava na onima za koje vjeruje da su u podređenom položaju. Zelenski mu je pružio otpor, napustio Bijelu kuću, odbio potpisati ucjenjivački sporazum o mineralima, a nakon toga čak nastupio na Trumpovu Foxu gdje je opet branio svoju poziciju.

Trump je želio napraviti uslugu Putinu, a čini se da ju je napravio Zelenskom koji je znao da upada u zasjedu, ali je iskoristio priliku da razotkrije politiku nove američke administracije. 

Tko se dosad nije uvjerio u Trumpove namjere, imao je priliku ispraviti taj dojam nakon jučerašnjeg sastanka u Bijeloj kući.

Zastupnik kapitulacije

Donald Trump nije zastupnik mira, nego kapitulacije. Nije zaštitnik demokracije, nego diktature. Nije saveznik Ukrajine, nego Rusije. Ne radi za Ameriku, nego za Rusiju. 

I ne traži od svog "dobrog prijatelja" Putina najkraći put prema miru, a to je povlačenje Rusije iz Ukrajine, već prisiljava Zelenskog da "prihvati realnost" i preda jedan dio Ukrajine Putinu, a drugi dio Trumpu.

Kako ne bi dalje ginuli Ukrajinci. Ovoga puta ne samo od ruske agresije, već i od američke izdaje.