Josipa Šinceka sumnjiče da je organizirao zločinačko udruženje koje je uvozilo i zakapalo plastični otpad. On i supruga Monika su iza rešetaka, a Francisku Dodić pustili su na slobodu
Supružnici Šincek u Remetincu, a Franciska Dodić tvrdi: 'Nisam kriva, upala sam u klopku!'
Već 10 godina radim kao vozač, a kada sam upoznao Josipa Šinceka, došao sam raditi kod njega. Kamionom sam prevozio kontejnere, koje sam preuzimao pune ili prazne. Za Gospić bih vozio puni, a za Varaždin prazni kamion. Uz pošiljku sam uvijek imao i prateći list za otpad, branio se, neslužbeno doznajemo, Ivica K., jedan od osumnjičenih članova zločinačkog udruženja koje je, prema tvrdnjama Uskoka, organizirao Josip Šincek.
Podsjetimo, Josipa Šinceka, njegovu suprugu Moniku i osmero drugih te četiri tvrtke Uskok sumnjiči za uvoz plastičnog i medicinskog otpada iz Italije i Slovenije kojeg su navodno mljeli i zakapali na tri lokacije: kamenolomu u Benkovcu, zemljištu od 50.000 kvadrata u Gospiću na kojem se nalazi reciklažno postrojenje i na zemljištu nekadašnje tvornice namještaja u Varaždinu. Na teret im se stavlja i pranje novca, utaja poreza i krivotvorenje isprava.
Zbog sumnje da su nelegalno skladištili tone opasnog otpada, tijekom vikenda u istražnom zatvoru završili su supružnici Josip i Monika Šincek, dok je sutkinja istrage odlučila da će se Franciska Dodić i još nekoliko optuženika braniti sa slobode. Kako smo neslužbeno doznali, svjedoka ima više od 50, no u slučaju bračnog para Šincek, istražni zatvor određen im je zbog mogućeg utjecaja na tek troje svjedoka.
Jedan od njih je i Paško Dodić, poznati zlatar, čija je supruga Franciska Dodić, također osumnjičena. Kao i još nekoliko osumnjičenika, i Franciska je iznijela obranu pred istražiteljima, pa je sud smatrao da nema razloga za njezino pritvaranje. Osim toga, tijekom istrage prikupljeni su brojni dokazi, osumnjičenike su istražitelji tajno pratili i snimali, izuzeli su svu dokumentaciju, mobitele i laptope osumnjičenika, a dronovima su snimili i lokacije gdje je nelegalno skladišten otpad.
Kako neslužbeno doznajemo, Franciska je u svojoj obrani sve porekla te ustvrdila da je upala u - klopku.
- Supružnike Šincek upoznala sam 2021. na Plitvicama tijekom jednog projekta, a znam i da je Josip kontaktirao mojeg supruga preko društvenih mreža. Ponudili su nam kupnju kućica koje grade od termo betona, sačinjenog od 90 posto plastike i 10 posto ostalih materijala. Tipos Resurs je u to vrijeme imao kredit od milijun eura u Zagrebačkoj banci, pa smo procijenili da se radi o ozbiljnoj tvrtki. Pokazali su nam da imaju i certifikate da je taj termo beton otporan na požar, a Šincek je dobivao i nagrade na inozemnim sajmovima - pojašnjavala je Franciska.
Dogovorili su se da će oko termo betona zajedno stvoriti brend imena Izoxeco, a Šincek je patent prenio na njezinog supruga. Suradnju su ostvarili kroz njezinu tvrtku, kojoj su promijenili ime te Moniki Šincek prodali 50 posto udjela, koji još u cijelosti nije platila. U toj tvrtki, koju su nazvali Izoxeco, direktorice su bile Franciska Dodić i Monika Šincek.
- Moj suprug i ja smo u to poslovanje krenuli u dobroj vjeri, kupili smo strojeve, planirali inovacije, planirali smo od tog materijala graditi kućice, grobnice i bukobrane. Radi se o plastici koja se može reciklirati, a ja i suprug o tome nismo znali ništa. I zato smo vjerovali Šincekima. Moj je suprug vlasnik jednog kamenoloma u Benkovcu u kojem je planirao graditi skladište. Dobio je građevinsku dozvolu 2023., a od Šinceka sam dobivala upute što trebam raditi. Govorili su da se radi o legalnom poslu - branila se Franciska.
Postala je sumnjičava jer su zadnjih mjeseci Šinceki izbjegavali kontakt. Na stranicama Poslovne Hrvatske vidjela je da je tvrtka Tipos Resurs otišla u stečaj, no Šinceki su je čak i tad uvjeravali da je sve u redu.
Josipa Šinceka Uskok sumnjiči da je od početka 2022. godine do 30. rujna 2024. u Varaždinu, Gospiću i Benkovcu, znajući da na lokaciji u Varaždinu i Gospiću na kojima zbrinjava otpad više nema kapaciteta za skladištenje te da za lokaciju u Benkovcu nema dozvolu za gospodarenje otpadom, organizirao uvoz mljevenog plastičnog i drugog otpada od dobavljača iz Slovenije i Italije te dovoženje medicinskog i drugog otpada od dobavljača iz Hrvatske. Potom je, navodi Uskok, organizirao da se taj otpad istovaruje i odlaže u okoliš zakopavanjem u tlo te zgrtanjem zemljom i šljunkom na prirodnim površinama u Varaždinu, Gospiću i Benkovcu.
Kako bi prikrio protupravno odbacivanje otpada u okoliš organizirao je pribavljanje i sastavljanje lažne dokumentacije o nabavi, prijevozu i tijeku otpada.
Onečišćenjem su prouzročili znatnu ekološku štetu Republici Hrvatskoj, kao i materijalnu štetu u vidu sanacije onečišćenja u zasad neutvrđenom iznosu.
Za uvoz i prihvat otpada na lokaciji u Benkovcu ostvarili su nezakonitu imovinsku korist od najmanje 465.943 eura.
Izradom neistinite poslovne dokumentacije utajili su 94.910 eura poreza. Dio dobiti su dalje "vrtili" kako bi prikrili nezakonito porijeklo novca.